MEDIX, God. 21 Br. 115/116  •  Pregledni članak  •  Dječja traumatologija HR ENG

Prijelomi distalnoga radijusa u djecePediatric distal radius fracture

Anko Antabak, Selena Ćurković, Dino Papeš, Miram Pasini, Tomislav Luetić

Prijelomi kostiju podlaktice u djece vrlo su česti i čine više od 35% svih prijeloma u dječjoj dobi. Trećina prijeloma kostiju podlaktice prijelomi su distalnoga radijusa i čine najčešće prijelome kostiju u djece. Glavni mehanizam nastanka je pad na ispruženu ruku. Pri prvome pregledu pozornost treba usmjeriti na neurološki status i pridružene ozljede, a postavljanje radiološki točne dijagnoze prvi je uvjet za pravilan odabir postupka liječenja. Prijelomi s tolerantnim pomakom ulomaka ili bez toga, liječe se imobilizacijom. Ako je potrebna repozicija, uobičajena je zatvorena tehnika u anesteziji i pod kontrolom rentgenske dijaskopije. Rjeđe se primjenjuju metode otvorene repozicije (repositio cruenta), koju u pravilu prati i unutarnja fiksacija (Kirschnerove žice ili intramedularni čavli). Iako gotovo trećina nekirurški liječenih prijeloma ima sekundarni pomak ulomaka, ukupno gledano kasniji su rezultati odlični. Prijelomi distalnoga radijusa u djece cijele brzo, bez pseudoartroze, a manji sekundarni pomaci spontano se ispravljaju odličnim potencijalom za remodeliranje. 

Ključne riječi:
prijelom; distalni radijus; djeca

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 21 Br. 115/116

Bone fractures of the forearm in children are very common and account for more than 35% of all fractures in children. One-third of forearm fractures are of the distal radius and are the most common bone fractures in children. The main injury mechanism is falling onto an outstretched arm. During the first examination attention should be directed toward the neurological status and associated injuries, and determining a radiological accurate diagnosis is the first requirement while selecting the proper treatment method. Fractures with tolerable displacement of fragments or without them are treated with immobilization. If repositioning is required then a closed technique under anesthesia and under the contol of an X-ray fluoroscopy is commonly utilized. Open reposition (repositio cruenta) is a less frequently applied method, which is typically accompanied by internal fixation (Kirschner wires or intramedullary nails). Although almost a third of non-surgically treated fractures have a secondary displacement of fractures, overall the end results are excellent. Fractures of the distal radius in children heal quickly, without pseudoarthrosis, and smaller secondary displacements spontaneously correct themselves due to excellent potential for remodeling. 

Key words:
children; distal radius; fracture