„Otoneurologija“
Izdavač: Medicinska naklada, Zagreb
Godina izdanja: 2022.
Format: 17 x 24 cm;
Uvez: tvrdi
Opseg: 402 stranice
Otoneurologija je jedno od najpropulzivnijih područja kliničke medicine koje zbog razvoja tehnologije posljednjih desetljeća napreduje iz dana u dan. Ta „tiha revolucija“ u otoneurologiji povezana je ponajprije s napretkom mikroprocesorske tehnologije kakva se ugrađuje u dijagnostičke uređaje. Zahvaljujući tome otvoren je put do najskrivenijih dijelova vestibularnog sustava i drugih dijelova sustava za percepciju prostora. Tehnološki napredak doveo je i do terapijskih iskoraka kao što je nedavna ugradnja prvog umjetnog labirinta u dvojice bolesnika s obostranom vestibulopatijom, uz obećavajuće rezultate.
Dosad je otoneurologija u Hrvatskoj uglavnom opisivana u sklopu općih udžbenika iz otorinolaringologije i neurologije za studente medicine. Nedostajalo je cjelovitih izdanja posvećenih baš tom usko specijaliziranom području medicine i namijenjenih specijalistima i subspecijalistima te studentima poslijediplomskih studija. Stoga je cilj multidisciplinarnog pothvata pisanja otoneurološkog udžbenika bio upotpuniti postojeće praznine u referentnoj literaturi na hrvatskom jeziku i pružiti potpun i sveobuhvatan pregled najnovijih spoznaja i dostignuća u suvremenoj otoneurologiji. Primjerice, znamo da se većinu osoba oboljelih od bezazlene paroksizmalne položajne vrtoglavice može uspješno liječiti repozicijskim postupcima, da su kortikosteroidi suvereni način liječenja akutnog vestibularnog neuritisa, da dugotrajna primjena visokih doza betahistina dovodi do značajnog poboljšanja Ménièrove bolesti i da je karbamazepin lijek izbora za vestibularnu paroksizmiju. S druge strane, mnogo toga još ne znamo, npr. etiopatogenezu vestibularne migrene i koji od protokola njezina liječenja ima najveću učinkovitost. Osim toga, pojavljuju se i potpuno novi klinički entiteti, kao što je oblik bilateralne vestibulopatije – sindrom cerebelarne ataksije, neuropatije i bilateralne vestibularne arefleksije – kod kojih ne dolazi do poboljšanja unatoč svim terapijskim nastojanjima. Potrebno je istaknuti i da u kliničkoj praksi u pogledu načina liječenja dobropoznatih bolesti ima prostora za poboljšanje; primjerice, još ne postoji jedinstveni protokol liječenja Ménièrove bolesti.
Udžbenik se, dakle, bavi upravo temama koje bude najveće zanimanje liječnika i studenata medicine. Četrnaest autora, stručnjaka otorinolaringologije, neurologije, psihijatrije, radiologije, kliničke psihologije i kirurgije glave i vrata, predvođenih stručnim urednikom prof. dr. sc. Sinišom Maslovarom, pridonijelo je nastanku udžbenika. Područja kojima se autori bave jasno govore o kompleksnosti vrtoglavice kao interdisciplinarnog kliničkog entiteta. Udžbenik je podijeljen na 49 poglavlja organiziranih u sedam cjelina, koje logičnim slijedom upoznaju čitatelja s problemom vrtoglavice. Nakon uvodnog dijela, u kojemu se iznose temeljne spoznaje o vrtoglavicama i anatomsko-fiziološke osnove poremećaja ravnoteže, detaljno se opisuju kako kliničke tako i laboratorijske dijagnostičke metode, uključujući audiološku dijagnostiku, koja je neizostavan dio obrade bolesnika s vrtoglavicom. Najveći dio knjige čine poglavlja posvećena opisu pojedinih vestibularnih poremećaja i bolesti tijesno povezanih s vestibularnim sustavom, dok završni dio daje detaljnu sliku farmakoterapijskih, rehabilitacijskih, psihoterapijskih i kirurških mogućnosti u liječenju vrtoglavica. Tekstualni dio udžbenika potkrijepljen je pomno odabranim vizualnim prilozima, od grafičkih nalaza kakvi se dobivaju upotrebom dijagnostičkih uređaja do fotografskih prikaza načina na koji se izvode dijagnostički testovi u kliničkom pregledu bolesnika i terapijskih postupaka koji se primjenjuju u liječenju. Pred kraj udžbenika mogu se pronaći upitnici za bolesnike, koji su sastavni dio dijagnostičke obrade, a slijedi bogat popis relevantne suvremene znanstvene literature i kazalo ključnih pojmova.
Vrtoglavica je nakon glavobolja najčešći simptom ne samo u neurologiji i otorinolaringologiji, nego u medicini uopće i samim time ima i veliku javnozdravstvenu važnost. Međutim, mnogi liječnici oskudno poznaju tu problematiku, što često dovodi do pogrešnih zaključaka. Mišljenje da će nedostatak funkcije jednog labirinta mozak s vremenom kompenzirati ili će njegovu funkciju nadomjestiti ono drugo, zdravo osjetilo, danas je opsoletno jer je sustav za održavanje ravnoteže mnogo složeniji. Udžbenik donosi nova znanja i pristupe u dijagnostici i liječenju vrtoglavice, koji su mnogim liječnicima nepoznati, a uvelike im mogu pomoći u svakodnevnoj praksi i dijagnostičkom promišljanju problema vrtoglavice na suvremen način, koji se znatno razlikuje od klasičnog, kakav se podučavao u sklopu medicinske izobrazbe.
