Otkriće gena donosi nove spoznaje u idiopatskim upalnim bolestima crijeva
OGLAS
Idiopatske kronične bolesti probavnog sustava obilježene su opetovanim upalama različtih dijelova probavnog sustava koje su, ovisno o zahvaćenom odsječku probavnog sustava te izraženosti i trajanju upale, popraćane raznolikim tegobama. U ovu skupinu bolesti ubrajaju se ulcerozni kolitis, Crohnova bolest i nedeterminirani kolitis.
Ulcerozni kolitis zahvaća debelo i završno crijevo, a Crohnova bolest može zahvatiti bilo koji odsječak probavnog sustava od usta do anusa. U oko 10% bolesnika s upalnom bolesti crijeva upalne promjene se ne mogu svrstati ni u ulcerozni kolitis niti u Crohnovu bolest, pa se za takvo stanje rabi naziv nedeterminirani kolitis.
Nova istraživanja vezana uz idiopatske upalne bolesti crijeva mogla bi donijeti novu nadu oboljelima od ovih bolesti. Izdanje „New England Journal of Medicine“ od 4. studenog 2009. godine donosi rezultate međunarodne studije provedene u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i SAD-u pod vodstvom dr. Erik-Olivera Glockera, postdoktoranta na londonskom sveučilištu University College. Studija je istraživala genske mutacije kod devetero pacijenata koji su jednu od forma idiopatske upalne bolesti crijeva, Crohnovu bolest ili ulcerozni kolitis, razvili u djetinjstvu. Istraživanje je potvrdilo mutaciju gena za receptor za interleukin-10. Posljedica takve mutacije je neadekvatna aktivnost interleukina-10 što dovodi do neravnoteže u imunološkom reagiranju što i jest poznati mehanizam u nastanku upalnih bolesti crijeva.
Istraživanje donosi podatak kako je u slučaju jednog djeteta presađivanje koštane srži dovelo do nestanka bolesti. Ovo nije prvo istraživanje o povezanosti idiopatskih upalnih bolesti crijeva i interleukina-10, pri čemu su se pokušaji liječenja s interleukinom- 10 pokazali neuspješnima, ali ipak postoji naznaka o proporciji oboljelih koji imaju nedostatne količina ovog interleukina.
Jedan od voditelja studije Alejandro A. Schaffar tvrdi kako bi se trebalo utvrditi koji pacijenti imaju smanjene razine interleukina-10 te kod njih provoditi drugačije protokole liječenja koji bi među ostalim uključivali i transplantaciju koštane srži. Iako ovo istraživanje jest ohrabrujuće, i dalje ostaje činjenica o idiopatskim upalnim bolestima crijeva kao o kompleksnim bolestima kod kojih postoje raznovrsne genetske mutacije. No, svi dokazi upućuju na to da bi oboljeli nosioci mutacije receptora za interleukin-10 mogli profitirati od transplantacije koštane srži.
OGLASI
