MEDIX, God. 16 Br. 91  •  Recenzija  •  Javno zdravstvo HR ENG

Dražen Gorjanski:
„Obnova zdravstva“

Duško Popović


Izdavač: Zaklada Slagalica, Osijek
Godina izdavanja: 2011.
Format: 17 x 24 cm ; uvez: meki
Opseg: 202 stranice

 

Dražen Gorjanski smatra kako je javno zdravstvo u nas civilizacijski doseg čiji si gubitak Hrvatska ne smije dopustiti, a zalaganje za potpunu privatizaciju zdravstvenog sustava proglašava značajnim i opasnim korakom daljoj dehumanizaciji hrvatskoga društva. U knjizi „Obnova zdravstva“, objavljenoj u siječnju 2011. godine u Osijeku, autor nastoji zaokružiti temu započetu u svojoj knjizi „Je li hrvatski zdravstveni sustav – sustav?“, objavljenoj 2009. godine u nakladi Matice hrvatske, a nastavljenoj tezama grupe autora, među kojima su uz Gorjanskog i Lidija Gajski, Nataša Škaričić, Srećko Sladoljev i Matko Marušić, prikupljenim i objavljenim u knjizi „Korupcija u hrvatskom zdravstvu“ iz 2010. godine, u nakladi Zaklade Slagalica, Osijek.

Umjesto privatizacije, Gorjanski se zalaže za obnovu i stručno vođenje zdravstvenog sustava, odnosno skupa zdravstvenih jedinica ustrojenih i povezanih radi što boljeg ostvarivanja temeljne zadaće, unaprjeđenja zdravlja stanovništva i sprječavanja osiromašenja tijekom bolesti. Gorjanski se u knjizi „Obnova zdravstva“ bavi analizom raznih oblika plaćanja zdravstvenog sustava, od Bismarckovog modela plaćanja od plaća zaposlenih, preko državnog plaćanja od poreza, do privatnog plaćanja u modelu slobodnog tržišta, zatim raznim oblicima plaćanja rada u zdravstvu, poput plaćanja liječnika prema usluzi (što je najrašireniji način plaćanja), prema slučaju, prema broju pacijenata, poznatim sustavom glavarine, odnosno plaćanja redovitom plaćom, ali i negativnim utjecajem novca na učinkovitost intelektualnih poslova. Autor posebno upozorava na moguće sukobe težnji države, koja bi htjela imati što zdravije stanovništvo, što djelotvorniji zdravstveni sustav, što zadovoljnije liječnike i drugo medicinsko osoblje, ali i zadovoljne pacijente te potpunu primjenu liječničkog kodeksa i sveprisutnost pravne države. Te se težnje gotovo u potpunosti podudaraju s težnjama liječnika, koji se u pravilu ne brinu o troškovima liječenja ili ih bar stavljaju u drugi plan, kao i s težnjama pacijenata, no obrnute su težnjama profitnih ustanova. Izvor zarade profitnih ustanova u zdravstvu je bolesnik, jer od zdravih građana nema profita. Moglo bi se reći da su težnje profitnih ustanova obrnute od težnji države, liječnika i pacijenata, dakle njima treba što bolesnije stanovništvo, što sporije ozdravljenje, što veći troškovi liječenja, postojanje interesnih skupina i lobija te izostanak načela pravne države.

Dražen Gorjanski posebno ističe zdravstveni sustav Velike Britanije, koji se smatra jednim od najboljih na svijetu. Zdravstvena je zaštita u cijelosti besplatna za sve stanovnike, većina je bolnica nacionalizirana, a zdravstveno osoblje su državni službenici sa stalnim plaćama. Obiteljski se liječnici plaćaju sustavom glavarina. Sustav se plaća iz državnog poreza. Temeljna su načela ispunjenje zdravstvenih potreba svih građana, besplatnost za sve i kriterij zdravstvene potrebe, a ne mogućnosti plaćanja. Postoje i privatni oblici zdravstvene djelatnosti koji se plaćaju uglavnom iz privatnih osiguranja, a njihove usluge koristi oko 8% stanovništva. Detaljno se analiziraju i američki te kubanski zdravstveni sustav.

U poglavlju „Sukob interesa u medicini“ dr. Lidija Gajski bavi se dometima suvremene farmakoterapije, isplativošću modernih lijekova te posljedicama ulaska medicinskih profesionalaca i institucija u javnom sektoru u partnerstvo s privatnim poduzećima. Konflikt interesa često se rješava pobjedom osobnog nad javnim interesom. To naravno vodi do korupcije. Raščlanjuje se i sukob interesa farmaceutske industrije, ali i interesa bolesnika, čije udruge često financira, a time i nadzire upravo farmaceutska industrija. Nisu naravno zaobiđeni ni sukobi interesa novinara, liječnika i ljekarnika, stručnjaka, političara te institucija.

Kao moguće scenarije budućnosti zdravstvenih sustava autor navodi njihov raspad i posvemašnje preuzimanje od profitnih ustanova, ali i obrnutu mogućnost preživljavanja pa i preuzimanja djelatnosti profitnih ustanova odnosno parcijalni nastavak njihova zloćudnog djelovanja. Ne želeći se upustiti u procjenu daljih pravaca u hrvatskom zdravstvenom sustavu, Gorjanski se ipak nada dolasku nove generacije političara i zakonodavaca koja će umjesto rasprodaje zdravstva stati u njegovu obranu.

Komentirajući dosadašnje, a posebno novije zdravstvene reforme, Gorjanski citira Alberta Einsteina koji je rekao: „Ludost – raditi istu stvar iznova x puta i očekivati drugačije rezultate“, odnosno „Ne možemo riješiti poteškoće na isti način na koji smo ih stvorili“.
U trećem i završnom dijelu svoje knjige Gorjanski obrazlaže novo poimanje zdravstvenog sustava, razvoj svijesti o odgovornosti za sustav, provedbena načela na kojima se temelji obnova, izravne mjere koje se odnose na cijeli sustav, a posebno mjere u obiteljskoj medicini i u bolničkom sustavu te mjere u HZZO-u i vremenski slijed provedbe obnove zdravstva.

Dodatak je knjizi i DVD s dokumentarnim filmom „Sicko“ (Bolesno), redatelja Michaela Moorea, koji pokazuje pogubne posljedice američkoga, posve privatiziranog i prije svega zaradi usmjerenoga zdravstvenog sustava.