MEDIX, God. 15 Br. 84/85  •  Kolumna  •  Bioetika HR ENG

Najljepši osjećaj - i najvažnija zadaća

Kiril Temkov, Jasminka Pavelić

Bioetika se najviše bavi zdravljem čovjeka te ugroženošću života zbog sve raširenije zagađenosti okoliša, nekontrolirane proizvodnje, enormnog prometa i velike eksploatacije resursâ. Ljudi se moraju osvijestiti i pomoći savladavanju strašnih posljedica njihovog djelovanja za okoliš i život u cjelini. Isto tako, porast ljudskog bogatstva i razvoj biologije i medicine potakao je opći interes za unapređenje zdravlja čovjeka, što se realno izražava napretkom znanja i zdravstvenih službi. Ova su se pitanja uklopila i u filozofske vizije dr. Alberta Schweitzera, velikana ljudske kulture i medicinske dobrobiti. Opisao ih je kao zahtjev da se poklonimo pred životom (Ehrfurcht vor dem Leben). Jedan od najznačajnijih hrvatskih filozofa moderne epohe dr. Pavao Vuk-Pavlović to je izrekao imperativom: čuvajte život!

Bioetika je pokrenula cijelu lavinu pitanja koja su važna za čovjeka i podrazumijevaju promjenu i unapređenje njegovih znanja i vještina. Ima mnogo dvojbi u tim pitanjima, a te se moralne dvojbe mogu nazvati teškom etikom. Takav je i naslov jednog novog djela („Uneasy Ethics“). U svakom slučaju, bioetika nije samo moral čuvanja zdravlja i prirodnog okoliša, već i moralna svijest i praksa raznih drugih strana i elemenata života.

Tako je danas veoma značajno pitanje početka života koje bi nam trebalo pomoći u otkrivanju smisla življenja, a u stvari nas potiče na bioetička razmatranja, čuvanje života otkrivanjem njegovog nastanka, različitih oblika postojanja, te odgovornih ljudskih radnji upravo prema stvaranju života. Interes za prve životne oblike je istovremeno i pitanje o produbljenim spoznajama o bitku čovjeka. Uvjereni smo da je nužno izgraditi svijest o jedinstvu s Prirodom, kao i o harmoničnoj relaciji s njom. Za novu svijest su veoma značajna i složena istraživanja genetičke strukture i, još dalje, samih osnova života. Ispituju se i tragovi života na najbližim planetama i njihovim satelitima. S tim ide i nada da će se tako razotkriti putevi razvoja života na Zemlji i uvjeti njegovog poboljšanja i zaštite.

Jedno od najvažnijih ovakvih pitanja bioetike jeste rađanje djece. Ako nas zanima rađanje životinja, koje nestaju s lica Zemlje, koliko je još važnije da imamo pozitivan stav prema rađanju ljudskih potomaka. A stanje u ljudskoj prokreaciji je zabrinjavajuće. I pored toga što broj stanovnika Zemlje brzo raste, to se uglavnom dešava u nerazvijenim dijelovima svijeta, dok u razvijenijim taj broj stagnira ili opada. To ne bi bio strašan problem (bez obzira na njegove teške socijalne aspekte), kada opadanje nataliteta ne bi značilo i niz problema biološke prirode, koji zadiru u suštinu i opravdanost ljudskog postojanja. To što su sve češći brakovi bez djece ima velike posljedice za održanje obitelji i za društvene odnose.

Djeca su dio životnog procesa svakog čovjeka. Čak i osobe bez djece imaju stav prema njima (kao i u moralu, svako određenje je jasan stav o nekoj vrijednosti). Djeca su temelj opstanka ljudskog roda. Djeca raduju, ispunjavaju životne ciljeve svojih roditelja, za njih roditelji rade i stječu. Djeca nas povezuju s ljudskim rodom u cjelini. Zastupamo stavove i borimo se za određene ciljeve jer smatramo da će to djeci donijeti bolju budućnost. Zato ustajemo za slobodu; ne samo za nas same (zašto bi onda mnogi riskirali, a i gubili živote), već i za buduće generacije.

Živjeti bez djece nije kraj života. Neki to racionaliziraju i objašnjavaju da ne žele imati djecu u ovim ‘ludim vremenima’, neki se predaju zadaćama ili društvenim poslovima, neki usvajaju djecu bez roditelja, čak iz dalekih zemalja i drugih rasa, a neki se obraćaju znanosti i medicini, da im pomognu u ostvarivanju roditeljstva. Ovo nije zdravstveni problem kao drugi, to je bioetičko pitanje par excellence. Radi se o ljubavi za život i o pomoći ljudima da budu sretni sa svojom djecom, koja će pak pomoći daljem razvoju čovječanstva. Ako se može pomoći, svakako treba pomoći. Time gradimo svijet s razumijevanjem, što je prva vrijednost i metoda nove etike, kojom se premošćuje provalija stradanja, nemorala i nepovjerenja, koji prijete ljudima i čovječanstvu u cjelini.

Nedavno je i u našim kino-dvoranama prikazivan potresan igrani film – Djeca čovječanstva (Children of Men). Već 18 godina na svijetu nije rođeno nijedno dijete. Svijet je u kaosu. Pročuje se da je jedna žena trudna i sve snage su usmjerene kako bi joj se pomoglo roditi prvog stanovnika novog svijeta. Dotada gnjevni (bez djece) ljudi, svi odjednom, poklanjaju se pred životom. To je ideja traženja pomoći za rađanje.

Ne znamo kako će biti kasnije, ali danas na neplodnost (žena i muškaraca) utječu razni čimbenici. Otkrivanje uzroka neplodnosti i nastojanje za njihovo rješavanje je ključno. Ali vrijeme plodnih godina sadašnjih generacija otići će u nepovrat ako im se ne pomogne točno i na vrijeme. Znanost i medicina, filozofija i sve duhovne ljudske aktivnosti moraju znati i obrazlagati da su ljudi željni djece; u suvremenom razvoju moraju im i trebaju pomoći. A to je suština pozitivne bioetičke orijentacije – pozitivan stav prema rađanju i potpomaganje humane reprodukcije.

Drugo ključno pitanje je odgovornost roditelja, kao i zajednice, za osiguravanje preduvjeta za zdravi razvoj djece, njihov odgoj i obrazovanje, te izgradnju društva u kojem će djeca voljeti bližnje i svoje obitelji, imati želju i potrebu svarati svoje obitelji, rađati djecu i dobro ih odgajati. Imati dijete je najljepši osjećaj, a njihovo uzdizanje najznačajnija zadaća i roditelja i društva.