Multipla skleroza: uloga pojedinih subpopulacija limfocita u imunopatogenezi bolesti i terapijske mogućnosti

Multipla skleroza je imunopatogenetski heterogena bolest. Postoje dva klinička fenotipa bolesti: relapsno-remitirajući i progresivni. Oba klinička fenotipa karakterizirana su upalnim i degenerativnim patogenetskim mehanizmima, ali u kvantitativno i kvalitativno drugačijem omjeru. U imunopatogenezi multiple skleroze promijenjene su komponente i prirođene i stečene imunosti, a CD4+ T-limfociti ključne su regulatorne stanice koje su patološki promijenjene u toj bolesti. Prema imunopatogenetskom mehanizmu djelovanja, lijekovi koji su trenutno registrirani za liječenje relapsno-remitirajuće multiple skleroze dijele se u 3 skupine: imunomodulatorni lijekovi (interferon b, glatiramer-acetat, teriflunomid, dimetil-fumarat i daklizumab), antimigracijski lijekovi (fingolimod i natalizumab) te lijekovi s deplecijsko-rekonstitucijskim učinkom na imunološke stanice (alemtuzumab, kladribin i okrelizumab). Osim poznavanja imunopatogeneze bolesti i farmakološkoga profila lijekova, pri izboru liječenja potrebno je uzeti u obzir preferencije bolesnika te individualiziranim pristupom pravodobno odrediti odgovarajući lijek.