Liječenje autosomno dominantne policistične bubrežne bolesti

Autor: Lada Zibar, Karin Zibar Tomšić
Sažetak:

Autosomno dominantna policistična bubrežna bolest (ADPBB) uzrok je završnoga stupnja kronične bubrežne bolesti (KBB) u znatnoga broja bolesnika na nadomještanju bubrežne funkcije (NBF) širom svijeta i u Hrvatskoj. Unatoč velikom napretku medicine u posljednjem stoljeću, do sada nije nađen terapijski postupak koji bi spriječio nastanak bubrežnih cista u tih bolesnika. Liječenje ADPBB-a sastoji se od dijetetičkih mjera, farmakoterapije i NBF-a. Smanjen unos soli, obilniji unos tekućine i snizivanje arterijskoga tlaka inhibitorima reninsko-angiotenzinskoga sustava već su godinama terapija izbora za te bolesnike. Ishodi liječenja trebali bi biti usporivanje rasta cista i posljedičnoga rasta bubrega te odgoda nastupa završnog stupnja KBB-a. Specifična farmakoterapija za sada je, i to odnedavno, ograničena na antagoniste vazopresinskih receptora V2, kao što je tolvaptan. Namijenjeni su bolesnicima pod rizikom za brže napredovanje prema završnome stupnju KBB-a. Na temelju dosadašnjih istraživanja može se aproksimativno procijeniti da je tolvaptanom moguće postići produljenje napredovanja prema završnome stupnju KBB-a sa 6 na 9 godina, uz početnu glomerularnu filtraciju manju od 60 mL/min/1,73 m2 tjelesne površine. Zaključno, tolvaptan je barem djelomično umanjio dosadašnje beznađe u učinkovitijemu liječenju ADPBB-a. Ipak, temelji liječenja ostaju antihipertenzivi i druge nespecifične mjere i lijekovi za liječenje KBB-a, a NBF za sada ostaje najveće postignuće u terapiji oboljelih od ADPBB-a.

Ključne riječi:
autosomno dominantna policistična bubrežna bolest; liječenje; antagonisti vazopresinskih V2 receptora; tolvaptan