MEDIX, God. 28 Br. 152  •  Pregledni članak  •  Klinička imunologija HR ENG

Laboratorijske metode mjerenja vitamina D – quo vadit?Laboratory methods of measuring vitamin D – quo vadit?

Dunja Rogić, Saša Kralik Oguić

Laboratoriji diljem svijeta bilježe trajno povećanje broja zahtjeva za određivanje vitamina D, što je do posebnoga i, bez pretjerivanja, upravo ekstremnoga izražaja došlo u trenutačnoj pandemiji COVID-a 19. Povezanost koncentracije vitamina D u serumu i raznih bolesti i stanja nepovezanih s apsorpcijom kalcija i koštanim metabolizmom zasad je, međutim, još uvijek spekulativna. Imunokemijske metode mjerenja koncentracije vitamina D lako su dostupne i jednostavno primjenjive u svim vrstama medicinsko-biokemijskih laboratorija, no nedostatak im je nedovoljna specifičnost i ponekad izrazito slaba međusobna podudarnost. Tandemska spektrometrija masa nova je, sve češće primjenjivana laboratorijska alternativa, no zahtijeva sofisticiranu analitičku opremu i posebno educirane djelatnike. Zbog bolje specifičnosti, vrijednosti vitamina D dobivene tom metodom u pravilu su niže od onih izmjerenih imunokemijskim metodama. U tome smislu, longitudinalno praćenje koncentracije vitamina D valjalo bi provoditi uvijek istom laboratorijskom metodom, a indikacije za mjerenje definirati odgovarajućim smjernicama.

Ključne riječi:
laboratorijske imunokemijske metode; tandemska spektrometrija masa; vitamin D

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 28 Br. 152

Laboratories all over the world are registering continuous increase in the number of requests for vitamin D measurement, which has been particularly pronounced during the current COVID-19 pandemic. So far, correlation between the serum vitamin D levels and various diseases and conditions not associated with calcium absorption and bone metabolism has only been speculative. Immunochemistry methods for vitamin D measurement are readily available and easy to apply in all types of medical biochemistry laboratories, but their drawbacks are insufficient specificity and occasionally particularly low agreement between them. Tandem mass spectrometry is a novel, more frequently used laboratory alternative option, yet it requires sophisticated analytical equipment and specially trained staff. Due to better specificity, the values for vitamin D obtained by using this method are commonly lower than those measured by immunochemistry methods. Longitudinal follow-up of vitamin D levels should therefore always be carried out using the same laboratory method, while indications for measurement should been defined by adequate guidelines.

Key words:
laboratory immunochemistry methods; tandem mass spectrometry; vitamin D