Korištenje antidepresiva povećava rizik za nastanak katarakte

OGLAS


Sudeći prema novim saznanjima koja su objavili kanadski istraživači u web izdanju časopisa Ophtalmology, uzimanje antidepresiva povećava rizik za nastanak katarakte.

Katarakta je najčešće nasljedna bolest, a kao što je poznato, karakterizira ju postepeno zamućenje želatinaste tvari koja tvori leću oka. Katarakta blokira ili iskrivljuje svjetlo koje ulazi u oko i tako postupno pogršava vid. Obično su zahvaćena oba oka i to u većini slučajeva jedno više od drugoga. Najčešći uzrok katarakte je progresivno oštećenje leće u starosti. Ostali uzroci su iritis, ozljeda očne jabučice, šećerna bolest i kortikosteroidni lijekovi koji se uzimaju per os ili se dulje vremena primjenjuju u kapima za oči. I dok su već prije postojale studije koje su opisale učinak antidepresiva na razvoj katarakte kod životinja, ovo je prva takva studija koja isti učinak proučava kod ljudi.

Treba reći kako u ovoj studiji u obzir nije uzeto jesu li ispitanici pušači, što je važno za konačne rezultate stoga što je pušenje samo za sebe rizičan čimbenik za nastanak katarakte te se autori slažu kako je potrebno provesti dodatna istraživanja kako bi se potvrdila ova sumnja.

Lijekovi čiji su se učinci testirali ovom studijom prvenstveno su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i to fluvoksamin (ustvrdilo se da nosi 51% rizika za razvoj katarakte), venlafeksin (nosi 34% rizika), dok se nikakva povezanost nije pronašla između korištenja citaloprama, sertralina i fluoxetina i nastanka katarakte.

Dr. Mahyar Ethminan, znanstvenik centra za kliničku epidemiologiju Sveučilišta British Columbia i glavni autor studije naglašava kako pozitivni učinci terapije depresije, koja može biti smrtonosna bolest, nadilaze rizik za nastanak katarakte, bolesti koja se liječi s vrlo visokom uspješnosti. Koautor studije, dr. Frederik S. Mikelberg, dodaje kako je prosječno potrebno vrijeme za razvoj katarakte kod istovremenog korištenja SSR-inhibitora dvije godine.

Autori se slažu kako bi ova studija trebala pomoći psihijatrima u odluci koju vrstu lijekova propisati te da ne bi smjela biti razlog za zabrinutost kod osoba koje uzimaju ove lijekove.

 


OGLASI