„Inhalacijska terapija u kliničkoj praksi“
OGLAS
Izdavač: Medicinska naklada, Zagreb
Godina izdavanja: 2021.
Format: 17 x 24 cm;
Uvez: meki
Opseg: 88 stranica
Inhalacijska terapija medicinski je postupak koji se provodi u svrhu liječenja, udisanjem ili usisavanjem pare ili plinova lijekova prethodno raspršenih u kapljice ili čestice. Tako raspršene kapljice ili čestice lijeka nazivamo aerosolom ili aerosolnom tvari. Naziv tog oblika liječenja potječe od latinske riječi inhalare, što znači udisati.
U Hrvatskoj se inhalacijska terapija primjenjuje od kraja 19. stoljeća, no pripravci za dišne putove (ili inhalanda) definirani su u prvoj Hrvatskoj farmakopeji tek 2007. godine kao „tekući ili čvrsti pripravci namijenjeni za primjenu u obliku para ili aerosola u pluća radi postizanja lokalnog ili sustavnog učinka.“ Mogu se nanositi atomizatorom, inhalatorom pod tlakom s odmjernim dozama ili inhalatorom koji raspršuje prašak. Cilj je terapije ublažavanje upalnih procesa, pospješivanje izlučivanja i smanjivanje zadržavanja sekreta u dišnim putovima. Uvrštenje inhalacijske terapije u našu farmakopeju iznimno je važno jer je farmakopeja svojevrsna kompilacija standarda o izradi i kvaliteti lijekova i provedbi pojedinih medicinskih postupaka te dokaz da je ta terapija stručno prihvaćena i priznata.
Zbog svoje učinkovitosti, brzine djelovanja bez neželjenih posljedica i sveopće dostupnosti, inhalacijska terapija zauzima središnje mjesto u fizikalnoj terapiji respiratornih bolesnika. Unatoč tome, primjena i pozitivan učinak inhalacijske terapije u liječenju respiratornih bolesti u hrvatskoj stručnoj literaturi vrlo su skromno opisani.
Svrha je knjige objedinjavanje suvremenih spoznaja o inhalacijskoj terapiji kao medicinskom postupku. Namijenjena je studentima koji su u sklopu svoga preddiplomskog obrazovanja odabrali izborni kolegij istog naziva, ali i svim zdravstvenim profesionalcima s interesom prema ovom obliku liječenja.
Sadržaj knjige organiziran je u 11 poglavlja. Prvo je poglavlje posvećeno višetisućljetnom razvoju inhalacijske terapije i prikazu različitih metoda primjenjivanih kroz povijest, s osvrtom na autore i izumitelje koji su rano prepoznali prednosti tog oblika fizikalne terapije. Iako je inhalacijska terapija bila u primjeni, doduše u primitivnom obliku, već prije četiri tisuće godina, mnogo je vremena proteklo prije nego što su je znanstvenici prihvatili i priznali. To se dogodilo tek 1867. godine, kad je inhalacijska terapija uvrštena u Britansku farmakopeju. U njoj je navedeno pet pripravaka koji su se u tom obliku terapije tada primjenjivali: pare cijanovodične kiseline, pare klora, pare kukute, pare kreozota i pare joda. U drugom poglavlju pregledno su opisani funkcija i strukture čovjekova dišnog sustava kako bi se razumjela primjena i djelovanje aerosolne terapije, kao i njezine indikacije. Primjereno i u boji ilustrirani su svi respiratorni organi, od nosne šupljine i sinusa preko larinksa i traheje do bronha i alveola, uz podjelu bronhopulmonalnih segmenata i položaja prsnog koša i ošita u disanju.
U trećem su poglavlju prikazane bolesti gornjih i donjih dišnih putova pogodne za liječenje inhalacijskom terapijom, primjerice sinusitis, laringitis, bronhitis, astma, kronična opstruktivna plućna bolest, cistična fibroza i druge. Četvrto poglavlje prikazuje fiziologiju inhalacijske terapije, a peto vrste inhalacijske terapije s obzirom na vrstu lijeka i način primjene. U šestom se poglavlju govori općenito o lijekovima u inhalacijskoj terapiji i primjerima inhalacijske terapije. Sedmo poglavlje donosi detaljan opis inhalacijskog tijeka trima vrstama inhalatora, koji su slikovno predočeni i čija je primjena detaljno opisana radi pravilnog provođenja terapije aerosolom. Istaknute su i najvažnije prednosti i najčešće pogreške pri izvođenju inhalacijske terapije upotrebom inhalatora. U osmom je poglavlju analizirana učinkovitost inhalacijske terapije, a u devetom inhalacijska terapija u vrijeme pandemije COVID-a prema najnovijim smjernicama, što knjizi daje dodatnu vrijednost u aktualnim vremenima. Deseto poglavlje donosi prikaz konkretnog rada i rezultata primjene inhalacija na Odsjeku Inhalatorij bolnice Thalassotherapia Crikvenica, s fotografijama odjela i raznih uređaja za inhalaciju. Posljednje, jedanaesto poglavlje, ističe ulogu medicinske sestre/medicinskog tehničara u zdravstvenoj njezi tijekom provedbe inhalacijske terapije, odnos prema pacijentu i pripremi pacijenta za terapiju, kao i pripremi i održavanju opreme koja se upotrebljava u liječenju.
Kratak i nadasve aktualan priručnik sigurno nalazi svoje mjesto u stručnoj medicinskoj literaturi na hrvatskome jeziku i koristan je izvor informacija temeljenih kako na znanstvenim saznanjima, tako i na praktičnom iskustvu primjene inhalacijske terapije i njezinih učinaka.
OGLASI
