Implantologija prema Dickensovim duhovima
OGLAS
Prema stomatologu dr. Robertu Elsenpeteru iz časopisa „DentalProducts Report“, implantologiju je moguće, uz malo mašte, objasniti i povezati s prigodnom blagdanskom literaturom, poput Božićne priče Charlesa Dickensa. U tom besmrtnom engleskom klasiku, Ebeneezera Scroogea posjećuju tri božićna duha: duh prošlog, sadašnjeg i duh Božića koji tek dolazi.
Dentalna implantologija, koja obuhvaća pripremu, opskrbu i postoperativnu njegu pacijenta, je poput klasične priče koja nas podsjeća kako učenje lekcija iz prošlosti može pomoći u budućnosti. Jedna od najčešćih teškoća vezana uz dentalne implantate je perimukozitis, odnosno upala u tkivu oko implantata bez inicijalnog gubitka koštane mase. Problem počinje krvarenjem tkiva oko implantata pri sondiranju, četkanju ili čak žvakanju, a produžena upala može dovesti i do periimplantitisa. Stručnjaci ističu kako je u okolnoj zoni ključno postići formiranje odgovarajućeg keratiniziranog tkiva, koje će omogućiti bolju higijenu i uklanjanje peri-implantnog plaka, glavnog uzročnika primarne upale. Dodatno, potrebno je voditi brigu o cjelokupnom stanju usne šupljine, posebice parodontu ostale denticije te na vrijeme kvalitetno sanirati sve zube i sluznice.
Prošlost je dobra učiteljica, stoga ako se vratimo u nju prema Dickensovoj priči, možemo doći do važnih spoznaja. Prvi duh vratio je Scroogea u njegovu mladost, vrijeme kada je imao optimistične težnje i otvorenu mogućnost izbora. Takav, spoznajni pristup vrijedi i za implantate. Pacijenti i stomatolozi imaju želju i ideju kako će zubni implantati poboljšati pacijentov život, međutim ta se pozitivna vizija ostvaruje uz teškoće upravo zbog brojnih čimbenika o kojima ovisi uspjeh implantacije. Primjerice, zbog nepravilnog postavljanja implantata, odnosno lošega početnog planiranja, loše angulacije, nedovoljne visine ili širine kosti, netočnog izbora oblika i vrste implantata, pretjeranog zagrijavanja svrdla, korištenja tupih svrdala, nepravilne pripreme pozicije, nekorištenja radiografije tijekom postavljanja kako bi se potvrdio pravilan položaj i kut, kompromitirane higijene operativnog područja, itd. Nadalje, implantat nije jedina komponenta koja može dovesti do komplikacija, suprastrukturni nastavci i protetske nadogradnje imaju bitan učinak na rezultat implantološkog zahvata. Svakako valja imati u vidu važnost odnosa pozicije i funkcije, koja je primjerice kod prednjih zuba estetska, a stražnjih – žvačna. Svi ti problemi u prošlosti nastoje se kompenzirati novim tehnologijama vođene implantacije, planiranja i strojne izrade protetičkih elemenata. Međutim, upravo zbog takve „olakšane“ implantacije, nedovoljno iskusni kliničari čine pogreške koje generiraju postoperativne komplikacije, najčešće zbog preopterećenja implantata, odnosno prevelikog opterećenja ili preranog opterećenja.
Sadašnjost je donijela napredak, ponajviše zbog bolje vizualizacije stanja pacijenta. Zahvaljujući tehnologiji 3D snimanja, manje je nagađanja u planiranju smještaja te kirurškog postavljanja implantata. Kirurškim vodilicama i CBCT tehnologijom možemo stvoriti idealne kirurške uvjete za pravilno, optimalno implantiranje, uz daleko bolje kutove implantata koji omogućuju izradu bolje suprastrukture. Problem vezan uz loše završne protetske restauracije, koji nisu funkcionalne te dodatno generiraju rizike, može brzo dovesti do lošeg ishoda i gubitka relativno novog implantata.
Budućnost je nešto na što se može utjecati; tako je i Scrooge shvatio da će se dogoditi loše stvari ako ne promijeni svoje ponašanje. Srećom, stomatolozi su izrazito proaktivni, posebice oni koji se bave implantologijom. Zahvaljujući iskustvu, oni koji su već tretirali pacijente izgubljenim implantatima, sanirali upale, nadomještali kosti i liječili sluznice, uče kroz svoje i tuđe pogreške – stoga će donositi bolje odluke u budućnosti. Odluke o veličini, dužini, kvaliteti implantata, poziciji, kutu, vrsti i obliku nadogradnje te trenutku i načinu opterećenja bit će kvalitetnije. Uspjeh implantacije ima mnoštvo varijabli, a prema implantologu dr. Lou Grahamu, tri su osnovne: dovoljna prisutnost koštanog tkiva, uz optimalno vezivno tkivo (higijena) i pravilnu žvačnu funkciju – jamstvo su dugoročnog uspjeha. Dodatno, pacijenti i kliničari moraju održavati implantate dugoročno, to je timski rad koji se provodi specifičnim higijenskim protokolom u ordinaciji te kvalitetnom kućnom njegom. Novi pristup preventivi može obuhvatiti periodontalne higijenske postupke koji nisu invazivni, poput PerioProtect sustava individualnih udlaga s posebnom brtvom za lijek. Udlage se nose svaki dan po nekoliko minuta, a lijek, najčešće niskokoncentrirana otopina vodikovog peroksida, djeluje oksigenacijski u ciljanoj zoni duboko prema parodontnim džepovima, uklanja patogene i djeluje plak-protektivno. Dodatna primjena zubnog tuša može pridonijeti optimalnoj higijeni usne šupljine te dugoročno dobroj prognozi zadržavanja funkcije dentalnih implantata.
Možemo optimistično završiti ovu implantološko-blagdansku priču. Scroogea su progonili duhovi te božićne večeri, svaki od njih ga je na nešto podsjetio i nečemu podučio. Iskustvo ga je dovelo do važnih spoznaja, moralnog iskupljenja i želje za promjenom na bolje. Stoga stomatolozi koji razumiju i uče iz loših iskustava, stalnom prilagodbom mogu postati bolji terapeuti te tako spriječiti pacijentove i izbjeći vlastite noćne more.