Hipoglikemija i rizik od smrti kod kritično bolesnih pacijenata

Za bolesnike koji se liječe u jedinicama intenzivnog liječenja dokazano je kako je hiperglikemija povezana s višim morbiditetom i mortalitetom. Pojedine studije su pokazale kako intenzivna kontrola razine glukoze u krvi smanjuje mortalitet kod bolesnika liječenih u kirurškoj jedinici intenzivnog liječenja i smanjuje morbiditet u internističkoj jedinici intenzivnog liječenja. Ipak, druge studije nisu potvrdile ove teze već je, naprotiv, velika studija NICESUGAR (Normoglycemia in Intensive Care Evaluation-Survival Using Glucose Algorithm Regulation) pokazala kako su bolesnici kod kojih se provodi intenzivna kontrola glukoze pod povećanim rizikom smrti zbog hipoglikemije.

Australski istraživači pridonijeli su rasvjetljavanju ove problematike studijom koju su objavili u časopisu New England Journal of Medicine 20. rujna 2012. godine. Studija je obuhvatila 6026 bolesnika liječenih u jedinici intenzivnog liječenja; od ove skupine je 2714 bolesnika imalo umjerenu hipoglikemiju pri čemu je kod njih 2237 provođena intenzivna kontrola razine glukoze u krvi, dok je 223 bolesnika imalo tešku hipoglikemiju te je kod njih 208 provođena intenzivna kontrola razine glukoze u krvi. Od 3089 bolesnika koji su bili normoglikemični, 726 (23,5%) je umrlo, dok je u skupini s umjerenom hipoglikemijom taj broj iznosio 774 (28,5%), a u skupini teško hipoglikemičnih 223 (35,4%). Uspoređujući mortalitet s normoglikemičnim bolesnicima omjer rizika za bolesnike s umjerenom hipoglikemijom je iznosio 1,41, dok je za bolesnike s teškom hipoglikemijom iznosio 2,10. Zaključak koji su autori studije izveli na temelju ovih rezultata je kako intenzivna kontrola razine glukoze u krvi u teško bolesnih pacijenata dovodi do umjerene i teške hipoglikemije, što povećava rizik od smrti. Ova sveza pokazuje povišenje rizika od smrti s produženim trajanjem i težom hipoglikemijom te je povezanost najjača za smrt od distributivnog (vazodilatacijskog) šoka.