MEDIX, God. 20 Br. 111  •  Recenzija HR ENG

Imogen Evans, Hazel Thornton, Iain Chalmers, Paul Glasziou, (Prevela: Livia Puljak):
"Gdje su dokazi? Bolja istraživanja za bolje zdravlje"

Damir Sapunar

 

Izdavač: PROFIL knjiga, Zagreb
Godina izdanja: 2014.
Format: 21 x 14,7 cm; Uvez: meki
Opseg: 206 stranica, 14 slika

 

Knjiga „Gdje su dokazi?“ na jednostavan način objašnjava kako znati je li neka terapija učinkovita i sigurna te koliko su pouzdani dokazi o učinkovitosti i sigurnosti terapije. Odgovor na pitanje što je učinkovito i sigurno daju objektivne provjere. A postoji samo jedan objektivan način na koji se može provjeriti je li neka terapija učinkovita i sigurna; pritom nije važno o kojoj vrsti terapije se radi – je li to možda savjet, vrsta hrane, dodatak hrani, fizikalna terapija, kirurški zahvat ili pak tableta. Najobjektivniji način za provjeru učinkovitosti i sigurnosti terapija je randomizirani klinički pokus. To možda ne zvuči kao velika filozofija, ali iznenađujuće je koliko mnogo rutinskih terapija nije provjereno na objektivan način, ili je provjereno kliničkim pokusima koji su bili loše kvalitete i koji su uključili mali broj ispitanika.

Najviša razina dokaza u medicini, odnosno najbolji pokazatelj je li neka terapija doista učinkovita i sigurna, jest istraživanje koje se naziva sustavni pregled, a u kojem se dokazi iz svih kliničkih studija objavljenih o nekoj temi zajedno analiziraju i temeljem njih se donosi jedan jedinstveni zaključak..

Kad se propisuju terapije koje nisu istražene na objektivan način, posljedice mogu biti pogubne i za pacijenta i za zdravstveni sustav. U knjizi „Gdje su dokazi?“ spominju se brojni primjeri nedovoljno istraženih postupaka korištenih u medicini, koji se ponekad temelje na logičnim teorijama, a čija je štetnost dokazana objektivnim testovima tek nakon 10, 20 ili 40 godina. Da ne moraju samo zahvati i tablete biti opasni, pokazuje dojmljiva priča o jednom smrtonosnom savjetu. Naime, 1950-ih u Sjedinjenim Američkim Državama objavljena je knjiga Dr. Benjamina Spocka „Odgoj i njega djeteta“ (engl. Baby and Child Care). To je u SAD-u bila najprodavanija knjiga nakon Biblije. Dr. Spock je u knjizi savjetovao roditeljima da djecu polegnu na trbuh i to je objašnjavao naoko nepobitnom logikom – po njemu, ako se dijete polegne na leđa onda može povratiti i ugušiti se povraćenim sadržajem, a osim toga, pisao je, dijete ima sklonost uvijek glavu okrenuti na jednu stranu pa može glava ostati spljoštena. Nažalost, polijeganje djece na trbuh postalo je rutinska praksa i u obiteljima i u bolnicama, a na koncu se utvrdilo da je takav položaj spavanja povezan s većom učestalošću iznenadne dojenačke smrti čiji se pravi uzrok još uvijek ne zna. Nakon što je takva praksa napuštena, došlo je do dramatičnog smanjenja iznenadnih smrti djece. Nažalost, bilo je potrebno 40 godina dok su napravljeni i zbirno analizirani objektivni testovi toga nesretnog savjeta, nakon čega su provedene brojne javne kampanje u kojima su roditelji pozivani da djecu polegnu na leđa.

Knjiga se bavi i pitanjem ranog otkrivanja bolesti. Često se promoviraju testovi kojima se određene bolesti mogu otkriti u ranoj fazi, a prešućuju moguće negativne posljedice takvih testiranja. Na primjer, kad se govori o pretragama kojima je cilj otkriti karcinom dojke mamografijom ili karcinom prostate pomoću specifičnog prostatičnog antigena (PSA), pacijenti trebaju znati da takve pretrage imaju i svoju negativnu stranu, jer otkrivaju velik broj promjena koje pacijentima nikad ne bi uzrokovale probleme, dok neke karcinome ne otkriju.

Rutinski probir pomoću mamografije dobro je uhodan u brojnim zemljama pa bi se moglo pomisliti da je utemeljen na čvrstim dokazima prema kojima koristi od te pretrage nadmašuju moguće rizike. Jedan je američki stručnjak za javno zdravstvo 2010. godine izjavio da nijedan test probira nije bolje istražen od mamografije. „U posljednjih pedeset godina više od 600.000 žena sudjelovalo je u deset randomiziranih istraživanja od kojih je svako uključivalo otprilike deset godina praćenja“. S obzirom na to ironično je da probir pomoću mamografije zbog oprečnih stavova o korisnosti i štetnosti u određenim dobnim skupinama ostaje i dalje jedno od najspornijih pitanja u medicinskoj zajednici.

Knjiga je pisana jednostavnim jezikom i prepuna je zanimljivih primjera iz medicinske prakse. Kao takva, inspirirat će i pacijente i zdravstvene djelatnike. Djelo objašnjava i kako se rješavaju dvojbe o učincima terapija, opisuje zašto pretjerano reguliranje istraživanja može biti štetno te daje primjere dobrih, loših i nepotrebnih istraživanja.

Knjigu je s engleskog na hrvatski jezik volonterski prevela Livia Puljak, profesorica Medicinskog fakulteta u Splitu, u okviru projekta popularizacije znanosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Izdavanje knjige i pripadajuće mrežne stranice dio je aktivnosti Hrvatskog Cochrane ogranka, neprofitne organizacije koja djeluje pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu i promiče medicinu utemeljenu na dokazima. Prihod od prodaje knjige namijenjen je novim aktivnostima popularizacije znanosti Hrvatskog Cochrane ogranka.