MEDIX, God. 20 Br. 112  •  Recenzija  •  Kardiologija HR ENG

Jure Mirat:
"EKG u kliničkoj praksi – uvod u elektrokardiografiju"

Aleksandar Včev

 

Izdavač: Medicinski fakultet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku – Poliklinika Kardioton
Godina izdanja: 2014.
Format: 23,5 x 16,5,7 cm Uvez: meki, savitljivi,  plastificirani ovitak
Opseg: 233 stranice, 7 poglavlja, 205 slika, 45 tablica

 

U izdanju Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku tiskan je visokoškolski udžbenik „EKG u kliničkoj praksi – uvod u elektrokardiografiju“ autora prof. dr. sc. Jure Mirata. Sadržaj knjige predstavlja jednostavan uvod u sistematizirano očitavanje elektrokardiograma, a obogaćen je brojnim slikama i tablicama koje pomažu razumijevanju teksta. Djelo predstavlja temeljno znanje u poznavanju elektrokardiografije kao bazične kardiološke metode koju osim kardiologa ne mogu zaobići ni drugi specijalisti, kao ni liječnici opće prakse. Knjiga je, međutim, prvenstveno namijenjena studentima medicine, koji se prvi put susreću s tom dijagnostičkom metodom.

U hrvatskoj kardiološkoj literaturi o elektrokardiografiji postoje knjige profesora Ljube Barića i suradnika „Elektrokardiografija u praksi“, objavljena 1976. godine, koja je doživjela više izdanja, te profesora Zijada Durakovića i suradnika „Elektrokardiogram“, objavljena 1994. Godine 1997. izdana je i knjiga profesora Mije Bergovca „Praktična elektrokardiografija“, oblikovana kao elektrokardiografski atlas. Nakon navedenih knjiga pojavljuje se i ova, četvrta koja jednostavnošću, preglednošću i konciznošću, osuvremenjena i s bogato uređenim slikovnim dijelom, predstavlja izvrstan priručnik za studente medicine.

Autor je u knjizi osnove elektrografije izložio u sedam sustavno raspoređenih poglavlja. Temeljni teoretski pojmovi elektrokardiografije sažeto su opisani u prvom poglavlju. Praktične osnove izvođenja elektrokardiograma, prvenstveno vezane za postavljanje elektroda, opisane su u drugom poglavlju. Treće poglavlje prikazuje korake u sustavnom očitavanju EKG-a i osnovne pogreške koje valja izbjeći. U četvrtom poglavlju su opisani različiti ritmovi i metode određivanja srčane frekvencije. U tom su poglavlju, također, u kratkim crtama prikazani određeni ritmološki elektrokardiografski entiteti, a opasnim, životno ugrožavajućim situacijama dano je više važnosti, pri čemu sheme pojedinih ritmova pomažu razumijevanju teksta. U drugom dijelu četvrtog poglavlja ponuđeno je više metoda u određivanju srčane frekvencije koje se koriste u kliničkoj praksi. Peto poglavlje je posvećeno električnoj osi i načinima njenog određivanja, pri čemu slikovni prikazi pomažu u oslikavanju i razumijevanju.

Najopsežnije je šesto poglavlje, koje analizira pojedine segmente PQRS- T sekvence i intervale koji se unutar nje javljaju. Tamo gdje je to bilo potrebno za bolje objašnjenje autor je ubacio i kratki opis određenih bolesti koje se posebnim oblikom prepoznaju u dotičnom elektrokardiografskom segmentu. Uz opis pojedinog segmenta u tablicama su ponuđene i mogućnosti koje dotični oblik stvara i koje otvaraju diferencijalno- dijagnostička razmišljanja. Analiza pojedinih segmenata nameće potrebu uklapanja i znakova drugih segmenata u približavanju pravom uzroku dotičnoga slikovnog fenomena. Studentu treba skrenuti pozornost da se tablice ne uče napamet, već služe kao popis koga treba početi razumijevati, a iskustvo koje se stječe s vremenom polako će nadograđivati taj „suhi skelet“.

Zadnje poglavlje obrađuje hipertrofiju srca i njene pojedinačne dijelove. Poglavlje je obrađeno temeljitije jer se neće moći ukomponirati u sljedeće knjige koje će obrađivati specifične elektrokardiografske problematike. Na kraju djela nalazi se indeks pojmova.

Djelo se lako čita, a primjereno ga prate slikovni prikazi. Likovni pečat djelu dao je Boris Adamek. Nazivi i mjerne jedinice u skladu su s međunarodnim tehničkim normama i mjeriteljskim propisima, a autor se dosljedno pridržavao hrvatskih pravila o pisanju. Knjiga predstavlja obaveznu lektiru za studente medicine te za sve one koji se suočavaju s elektrokardiogramom, a trebaju brzu pomoć u savladavanju metode.

„EKG u kliničkoj praksi“ polazišni je udžbenik koji prethodi nizu od još tri knjige. One će, prema zamisli autora, sadržavati sveobuhvatno znanje iz elektrokardiografije, koje traži osuvremenjivanje zbog novih spoznaja. Publikacija se može preporučiti kao udžbenik u dodiplomskoj nastavi te liječnicima opće prakse i drugim specijalistima zainteresiranima za poznavanje osnovnih načela elektrokardiografije.