MEDIX, God. 21 Br. 117  •  Recenzija  •  Neurologija / Palijativna medicina HR ENG

Marko Pećina, Stella Fatović-Ferenčić (urednici):
„Dva života Anice Jušić – Razvoj neurologije i hospicijskog pokreta u Hrvatskoj tijekom druge polovine 20. stoljeća“

Boris Labar


Izdavač: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Rasprave i građa za povijest znanosti, knjiga 13
Godina izdanja: 2014.
Format: 175 x 245 mm; Uvez: tvrdi
Opseg: 368 stranica, 69 slika

 

Knjiga autorice prof. dr. sc. Anice Jušić autobiografsko je djelo i istodobno vrijedno povijesno medicinsko djelo o razvoju neurologije, ponajprije neuromuskularnih bolesti i hospicija kao specifičnog tipa medicinske skrbi u Hrvatskoj. Djelo je podijeljeno u dva dijela. U prvome autorica prikazuje stručni put, naglašavajući moto svoga stručno-znanstvenog rada: „Oduvijek sam išla vlastitim putem, bez stranputica, i to je – prema riječima Henrija Bordauxa – tajna sreće“. Međutim, ne koristiti stranputice mogu samo osobe s jasnom vizijom i nakanom da mijenjaju postojeće.

U tom dijelu knjige autorica prikazuje način razvoja Centra i Zavoda za neuromuskularne bolesti Neurološke klinike sa Zavodom za neuropatologiju KBC-a Zagreb, edukaciju kadrova, te istraživački interes liječnika Zavoda, koji je primarno bio usmjeren na istraživanja sekundarnih potencijala, diferencijalne dijagnostike kanalikularnih sindroma, distalni kompresivni sindrom te razvijanje tehnika izazivanja senzornih/aferentnih neuralnih potencijala. Znanstveni interes se potom širio na područja testiranja neuromuskularne spojnice, elektrofiziološku analizu uretralnog i analnog sfinktera, facijalni živac, trofičke smetnje. Posebno mjesto zaslužuje razvoj liječenja mijastenije gravis i drugih autoimunih bolesti. Prvi se put napominje i suradnja s drugim ustanovama radi skrbi bolesnika s mijastenijom, što je preteča timskog rada. Stručni interes prof. Jušić bio je usmjeren i na stanja mišićne hipertonije i mišićnih atrofija/ amiotrofične lateralne skleroze. Dobra organizacija stručnog rada, dosegnuta razina znanstvenog rada i edukacija širom su otvorili mogućnost međunarodne suradnje, ponajprije kroz organizaciju Simpozija o neuromuskularnim bolestima, elektromiografske škole i tečajeva. Time je autorica na najbolji mogući način prezentirala, ali i bitno utjecala na prepoznatljivost zagrebačke škole neuromuskularnih znanosti u svijetu. Uz priznanja, prof. Jušić je na taj način otvorila vrata suradnje, ali i edukacije mlađim kadrovima iz Hrvatske širom svijeta.

Drugi dio knjige posvećen je hospiciju i palijativnoj skrbi u Hrvatskoj, a počinje opisom ključnih događaja razvoja hospicijske skrbi u Europi i Sjedinjenim Državama. Autorica opisuje susret sa Cicely Saunders, osobom za koju se vezuje razvoj hospicijske ideje i organizacija moderne palijativne skrbi. Slijedi prikaz početaka razvoja hospicijske medicine u Hrvatskoj. Početni koraci bili su iznimno teški. Trebalo je razuvjeriti medicinsku profesiju i pokazati kako se palijativnom medicinom ne može uzgred baviti. Većina kliničara i medicinskih djelatnika doživljavala je olako palijativnu medicinu: sve se to već radi na ovaj ili onaj način, to znamo raditi, tu nema ništa novoga. No jasno je da oni koji svoj svakodnevni rad temelje na timskom radu shvaćaju kakva je to zabluda. Uz brojne trnovite korake, knjiga prikazuje i kako se razvijala organizacija palijativne skrbi u Hrvatskoj – od stvaranja društvenih i zakonskih okvira, potpore Hrvatske akademije medicinskih znanosti, organizacije nositelja hospicijske medicine, ponajprije osnivanja Hrvatskog društva za hospicij/ palijativnu skrb do osnivanja Udruge prijatelja nade. U knjizi se detaljno i faktografski navode rad i sjednice društva i udruga. Kako bi se osnažila ideja i potaknula javnost, istodobno je osnovano Hrvatsko društvo prijatelja hospicija. Isto tako, palijativni pristup usko je povezan s liječenjem boli pa su suradnici palijativne medicine imali važnu ulogu u organizaciji Hrvatskog društva za liječenje boli.

U poglavlju „Pokušaji stvaranja zakonskih okvira“ raspravlja se o radu i suradnji s državnim institucijama, opisuje osnivanje Povjerenstva za palijativnu skrb te specifični problemi rada u to vrijeme. Prepoznatljivost hospicijske medicine i palijativne skrbi u Hrvatskoj ovisila je i o prepoznatljivosti na međunarodnoj razini. Stoga nije bila slučajna suradnja s brojnim međunarodnim ustanovama hospicijske medicine i priznatim stručnjacima, ponajprije kroz predavanja, organizaciju seminara i znanstvenih skupova. Posebno se ističe suradnja sa zemljama u okruženju.

Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu je, prema riječima autorice, jedna od prvih institucija koja je prepoznala i poticala aktivnost inauguracijom gostujućih profesora iz tog područja te organizacijom diplomske nastave na engleskom jeziku „End of life care“. Suradnja se širi i na druge fakultete i zdravstvene škole.

Knjiga nije samo nabrajanje događaja vezanih uz organizaciju palijativne medicine u Hrvatskoj. Djelo unapređuje kliničku medicinu, prepoznaje i rješava niz godina zanemarene simptome i znakove na račun bolesti, smrt određuje kao prirodni i neizbježni fenomen, bez potrebe da se natječe s njom, već je često shvaća kao rješenje; bolesnikove želje doimaju se važnim, ponajprije kada je o patnji riječ, a bolesnika se smješta u krug obitelji ili za njega prirodni, topli okoliš. To je samo mali dio koji otvara nova struka, struka koju je u Hrvatskoj pokrenula Anica Jušić.

Knjiga se može nabaviti u Priručnoj knjižari HAZU-a, Hebrangova 1, dvorište, po cijeni od 105 kn