Dugoročne posljedice sindroma nepažnje/hiperaktivnosti
OGLAS
|
Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD) dolazi u sve većoj mjeri u fokus medicinskih istraživanja, no zasada ne postoje prospektivne studije toga poremećaja u odraslih. Online izdanje časopisa JAMA od listopada 2012. donosi rezultate istraživanja čiji je cilj bio utvrditi kakva je integriranost ljudi od 44 godine kojima je u dobi od osam godina starosti dijagnosticiran ADHD. U studiju je uključeno 135 ispitanika – muškaraca bijelaca s dijagnozom ADHD-a postavljenom u dječjoj dobi i 136 kontrola – muškaraca bez dijagnoze, a uspoređivano je jesu li ispitanici lošijeg obrazovnog, poslovnog, ekonomskog, socijalnog i bračnog statusa te imaju li veću učestalost trajnog ADHD-a, poremećaja antisocijalnog ponašanja, ovisnosti, psihijatrijskih poremećaja koji su se javili u odrasloj dobi te hospitalizacija zbog psihijatrijskih bolesti. Rezultati su pokazali kako su ispitanici s dijagnozom ADHD-a značajno lošijeg obrazovnog, poslovnog, ekonomskog i društvenog statusa, kako su češće rastavljeni te kako imaju veću učestalost trajnog ADHD-a (22,2% vs. 5,1%), te poremećaja antisocijalnog ponašanja (16,3% vs. 0%) i ovisnosti (14,1% vs. 5,1%), ali ne i veću učestalost anksioznog poremećaja ili hospitalizacija zbog psihijatrijskih bolesti nego kontrolna skupina. Isto tako, psihijatrijske bolesti koje su se javile nakon 21. godine života nisu bile učestalije kod ispitanika nego u kontrolnoj skupini. Kao najvažniji rezultat istraživanja autori naglašavaju kako ADHD dijagnosticiran u dječjoj dobi uzrokuje brojna socijalna ograničenja, koja kao posljedica poremećaja ponašanja počinju u doba adolescencije, ali kako nema značajno više poremećaja ponašanja koji nastupaju nakon 20. godine života. Ovi rezultati naglašavaju važnost praćenja i liječenja djece sa sindromom nepažnje/hiperaktivnosti. |
ADHD dijagnosticiran u dječjoj dobi bitno otežava normalnu integraciju u društvo u kasnijoj životnoj dobi |
OGLASI
