Dr. Laszlo Hegedüs: Veliki potencijal leži u genetici i otkrivanju rizičnih čimbenika
Pozvano predavanje “Posljedice ultrazvučnog nalaza incidentaloma i mikrokarcinoma štitnjače. Pretjerujemo li s dijagnostikom?“ na kongresu je održao dr. Laszlo Hegedüs, stručnjak iz Sveučilišne bolnice Odense u Danskoj, koji je tom prilikom rekao i nešto više o svom matičnom polju rada, istraživanju vanjskih čimbenika koji utječu na bolesti štitnjače na blizancima
OGLAS
|
Predavanje koje je potaknulo veliku raspravu na kongresu postavilo je pitanje mogućeg pretjerivanja s dijagnostikom incidentaloma i mikrokarcinoma štinjače. Dr. Laszlo Hegedüs, s Klinike za endokrinologiju i bolesti metabolizma u Odenseu, Danska, smatra kako liječnicima još uvijek predstoji veliki zadatak pronalaska ravnoteže između ranog otkrivanja raka i agresivnog načina liječenja te previda karcinoma štitnjače. MEDIX: Dr. Hegedüs, možete li nam reći više o svom užem polju rada? DR. HEGEDÜS: Moj je uži interes vezan uz kličke aspekte bolesti štitnjače; od epidemiologije do genetike. Upravo smo na području genetske pozadine bolesti štitnjače u posljednje vrijeme otkrili puno zahvaljujući proučavanju blizanaca, koji su nam pomogli uočiti vanjske čimbenike koji mogu potaknuti na izražaj prisutnu genetsku komponentu.MEDIX: Jeste li uspjeli izdvojiti neke nove čimbenike rizika u razvoju bolesti štitnjače? DR. HEGEDÜS: Čimbenike rizika smo proučavali na modelu jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca, od kojih je jedan razvio bolest a drugi ne. To je bilo posebno interesantno u jednojajčanih blizanaca gdje razvitak bolesti ovisi isključivo o vanjskom čimbeniku ili kombinaciji vanjskih i genetskih čimbenika. Od vanjskih smo čimbenika izdvojili pušenje kao vrlo važan rizični čimbenik za razvoj Gravesove bolesti. Primijetili smo također da red rođenja i porodna težina kod jednojajčanih blizanaca nemaju ulogu na kasniji razvoj autoimunih bolesti štitnjače. Iako nam je otprije bilo poznato da nedostatak joda uz genetsku komponenetu dovodi do nastanka multinodularne strume, sada smo uočili da se povišenjem razine joda povećavaju i vjerojatnost nastanka Gravesove bolesti i Hashimotovog tiroiditisa.MEDIX: Što možemo očekivati od genetike u budućnosti? DR. HEGEDÜS: Mislim da će nam genetika omogućiti poznavanje genetske podloge mnogih bolesti, pa tako i onih vezanih za štitnjaču. Uz istraživanja okolnih čimbenika koji bi mogli djelovati poticajno na neke predisponirajuće genetske komponenete moći ćemo individualizirati problem i svakom bolesniku posebno reći što mora izbjegavati kako ne bi došlo do razvoja bolesti. Smatram da tu leži veliki potencijal jer ljudi mnoge javnozdravstvene poruke poput one „pušenje šteti zdravlju“ zapravo ne doživljavaju osobno.MEDIX: Koja bolest štitnjače predstavlja najveći dijagnostički i terapijski problem? DR. HEGEDÜS: Jedan od vrlo velikih dijagnostičkih problema je tiroidna oftalmopatija. Puno se truda ulaže u standardizaciju dijagnostičkih procedura za tu bolest, ali i u stvaranje odgovarajuće terapije. U velikom se broju slučajeva nažalost još uvijek pouzdajemo u imunosupresiju i korištenje kortikosteroida, zračenje i dekompresiju orbita. U Danskoj smo odnedavno uključeni u program istraživanja novog monoklonalnog protutijela koje bi moglo biti učinkovito u liječenju tiroidne oftalmopatije, ali zbog za sada malog broj ispitanika još ne možemo donijeti konačne zaključke.MEDIX: Je li jodiranjem soli riješen problem multinodularne strume? DR. HEGEDÜS: Struma zaista postaje sve manji problem, upravo zato jer je bolest u najvećem broju slučajeva bila uzrokovana nedostatkom joda u prehrani. Danas će strumu još razviti bolesnici sa zaista snažnom genetskom komponentom, sporadični slučajevi ili bolesnici s rakom štitnjače. U idućih 30-40 godina možemo očekivati potpuni nestanak te bolesti u zapadnoj Europi.MEDIX: Kakva je terapija u bolesnika kojima je isključen malignitet iz podloge bolesti? DR. HEGEDÜS: U posljednje se vrijeme intenzivno posvećujemo upravo tom problemu. Bolesnicima u kojih je isključen malignitet čvora pokušavamo novim terapijskim metodama poput alkoholne skleroterapije (kod cističnih čvorova) ili terapije laserom (kod solidnih čvorova), uz naravno mogućnost operacije ili nediranja čvora, ponuditi alternativne terapijske mogućnosti kojima je cilj smanjivanje čvora. Bolesnici s multinodularnom strumom i isključenim malignitetom također imaju alternativnu mogućnost smanjenja strume primjenom radioaktivnog joda. Ta se procedura u Danskoj primjenjuje u više od 50% slučajeva mulitnodularne strume.MEDIX: Na kongresu ste održali i predavanje o ultrazvučnoj dijagnostici incidentaloma i mikrokarcinoma štitnjače. Pretjerujemo li s dijagnostikom? DR. HEGEDÜS: Po mojem mišljenju da. Trebalo bi pronaći ravnotežu između ranog otkrivanja raka i agresivnog načina liječenja, koji je praćen mogućim komplikacijama i smanjenjem kvalitete života, te rizika od previda ili predugog odgađanja dijagnoze uglavnom papilarnog karcinoma štitnjače u slučaju kada se u bolesnika provodi samo praćenje. U većine bolesnika s incidentalomom takva se odluka ne može donijeti samo na osnovi postojećih dokaza, a moramo uvijek uzeti u obzir i sklonosti bolesnika, lokalnu tradiciju te razlike u etiologiji, koje se osnivaju na genetskim razlikama i utjecajima iz okoliša, kao što je unos joda. |
Kod donošenja odluke o operaciji incidentaloma štitnjače uvijek valja uzeti u obzir i sklonosti bolesnika, lokalnu tradiciju te razlike u etiologiji, koje se osnivaju na genetskim razlikama i utjecajima iz okoliša, kao što je unos joda, smatra dr. Laszlo Hegedüs
Mislim da će nam genetika omogućiti poznavanje genetske podloge mnogih bolesti, pa tako i onih vezanih za štitnjaču. Uz istraživanja okolnih čimbenika koji bi mogli djelovati poticajno na neke predisponirajuće genetske komponenete moći ćemo individualizirati problem i svakom bolesniku posebno reći što mora izbjegavati kako ne bi došlo do razvoja bolesti – ističe Dr. Hegedüs |
OGLASI
