Dr. Irena Hrstić: Novosti u hepatologiji
Zanimljivo predavanje „Oštećenje jetre u internističkim bolestima“ na Šestom hrvatskom internističkom kongresu u Opatiji održanom od 23. do 26. rujna 2010. održala je mlada hepatologinja s KBC-a Zagreb, dr. Irena Hrstić. Tom je prilikom u razgovoru za „Medix“ rekla više o toj vrlo važnoj temi o kojoj se rijetko govori i na koju se često zaboravlja u svakodnevnom liječenju internističkih bolesti.
OGLAS
|
MEDIX: Zbog čega je važno brinuti o zdravlju jetre? Kako interpretirati nalaz povišenih jetrenih aminotransferaza? DR. HRSTIĆ: Jetra u organizmu obavlja tristotinjak funkcija, što znači da je svaki organ na neki način s njom povezan. Primjerice, kongestivna bolest srca je stanje koje može oštetiti jetru, a to su teško bolesni pacijent koji su s bolesnom jetrom životno ugroženi. Kod bubrežnih bolesnika je konkomitantna bolest jetre isto tako stanje gotovo nespojivo sa životom, a mogućnosti liječenja vrlo ograničene. Mislim da su se kolege prema utjecaju različitih internističkih bolesti na jetru odnosili preležerno te da tome treba posvetiti više pozornosti. Smatra se da zbog toga što jetra ima iznimnu mogućnost regeneracije o njoj nije potrebno posebno voditi računa. No stanja koja se mogu liječiti, kao što su dijabetes, hipertenzija ili pretilost, treba liječiti, uz prevenciju bolesti jetre. Posebno bih htjela naglasiti važnost nealkoholnog steatohepatitisa. To je bolest današnjice koja vrlo često progredira do ciroze, a posljedica je lječivih stanja kao što su primjerice nekontrolirana hipertenzija ili neliječena dislipidemija. Zaključno, taj je organ puno važniji nego što ljudi shvaćaju. Za interpretiranje nalaza povišenih aminotransferaza treba reći da jedan patološki nalaz ne znači ništa, odnosno jedan patološki nalaz je relevantan ako je u pitanju pacijent s kroničnom bolesti jetre. Raniji korisnici opojnih droga, ljudi koji su primali transfuzije krvi i osobe s obiteljskom anamnezom kronične bolesti jetre su pacijenti kod kojih se treba drugačije postaviti ukoliko se registrira patološki nalaz jetrenih aminotransferaza.MEDIX: Koji je daljnji postupak ako je više puta registrirano izolirano povišenje jedne od aminotransferaza? DR. HRSTIĆ: Onda je to bolest. Izolirano višekratno povišeni ALT je vrlo vjerojatno uzrokovan oštećenjem jetre. Izolirano višekratno povišeni AST nije nužno posljedica oštećenja jetre. Trebalo bi proširiti obradu te razmišljati o bolesti jetre u sklopu drugih bolesti. Izolirano višekratno povišeni GGT je posljedica bolesti jetre, ali najčešće ne kao primarna bolest jetre.MEDIX: Koliko su značajne razine bilirubina u otkrivanju poremećaja jetre? DR. HRSTIĆ: Mi koji se bavimo hepatologijom vrlo smo osjetljivi na povišene razine bilirubina. Gornja granica normale je 20 μmol/L. Volim reći da je i 21μmol/L patološki nalaz osim ako netko nema nasljedni poremećaj metabolizma bilirubina u obliku funkcionalne hiperbilirubinemije, kao primjerice Gilbertovog sindroma. Ukoliko to nije slučaj, tada se povišena razina bilirubina smatra znakom bolesti jetre, odnosno smanjenjem sintetske funkcije jetre. Povišeni bilirubin, AP i GGT predstavljaju veliku vjerojatnost da se radi o kolelitijazi. Kod razvijene ciroze su povišeni konjugirani bilirubin i jetrene aminotransferaze. Ključno je reći kako je nalaze potrebno interpretirati u kontekstu statusa i anamneze bolesnika; na temelju jednoga patološkog nalaza ne može se postaviti dijagnoza kronične bolesti jetre.MEDIX: Možete li nešto više reći o Gilbertovu sindromu, s obzirom da je dosta čest u populaciji? DR. HRSTIĆ: To je klinički beznačajna bolest osim kod starije populacije, koja treba primati kemoterapeutike. Osim toga, na Gilbertov sindrom treba zaboraviti kao bolest već ga smatrati funkcionalnim stanjem. Jednostavan je način dokazivanja koji može napraviti liječnik opće medicine kod pacijenta koji je imao povišenu vrijednost bilirubina – pacijenta valja ostaviti da gladuje 72 sata. Kod Gilbertovog sindroma će kontrolni bilirubin biti patološki povišen, a ukoliko se ne radi o Gilbertovom sindromu, bilirubin će ostati na početnim vrijednostima. Taj se test temelji na činjenici da u stresu dolazi do konjugirane hiperbilirubinemije.Kompliciraniji test je molekularna dijagnostika, genetska analiza koja se u Zagrebu radi u KBC Zagreb i KB „Sestre milosrdnice“. Hepatolozima je Gilbertov sindrom važan kako bi znali diferencirati tko uistinu ima oštećenu jetru, a kod koga su povišene vrijednosti bilirubina posljedica bezazlenog stanja kao što je Gilbertov sindrom. MEDIX: Kakve su preporuke kod kolestaze u trudnoći? Što nakon trudnoće? Kako se kontrolirati i kada planirati sljedeću trudnoću?DR. HRSTIĆ: Prava dijagnoza kolestaze u trudnoći jest baš to da nakon trudnoće nestaje. To je promjena jetre u okviru trudnoće, a ne bolest jetre, i liječi se samo ukoliko je prisutan pruritus. Nije potpuno jasno zašto nastaje, a smatra se da se radi o autoimunom poremećaju kao posljedici novonastale hormonske ravnoteže u trudnoći. Ukoliko su jetrene aminotransferaze nakon trudnoće uredne, možemo reći da se radilo o kolestazi u trudnoći. Treba voditi računa o činjenici da trudnoće komplicirane kolestazom češće završavaju prijevremenim porodom pa treba pažljivo pratiti razvoj djeteta. Ako je sintetska funkcija jetre uredna, nema potrebe za terapijom. Druga činjenica o kojoj treba voditi računa jest da se kolestaza vraća u sljedećim trudnoćama. To međutim ne znači da te žene ne bi smjele planirati nove trudnoće. Hepatolozima je koji put problematično dijagnosticirati kolestazu vezanu isključivo za trudnoću kod žena u visokom stupnju trudnoće zato što su u toj fazi limitirani dijagnostikom. U tom slučaju anamnestički navod o sličnim problemima unutar obitelji razjašnjava dilemu. Stanje nije toliko rijetko kao što se smatra, i to zato što vrlo često prolazi s minimalnim simptomima.MEDIX: Kako u tim slučajevima kupirati pruritus? DR. HRSTIĆ: Najbolji izbor je diazepam. Antihistaminici se mogu davati u trećem trimestru trudnoće. Drugi su lijekovi rizični za dijete. Najradikalniji izbor je prijevremeni porod. |
|
Dr. Irena Hrstić naglašava važnost prepoznavanja, ali i prevencije nealkoholnog steatohepatitisa kao bolesti današnjice koja vrlo često progredira do ciroze, a posljedica je lječivih stanja kao što su primjerice nekontrolirana hipertenzija ili neliječena dislipidemija
OGLASI
