Dr. Gojka Roglić: Epidemija dijabetesa se rješava izvan zdravstvenog sektora
Pozvano predavanje na 2. hrvatskom kongresu preventivne medicine i unaprjeđenja zdravlja održanom od 13. do 16. listopada 2010. održala je voditeljica programa za šećernu bolest Svjetske zdravstvene organizacije dr. Gojka Roglić. Nakon kliničkog rada na Sveučilišnoj klinici „Vuk Vrhovac“, dr. Roglić svoj je profesionalni rad nastavila kao epidemiolog, a posljednjih je 13 godina u glavnom uredu Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi, gdje vodi program za dijabetes. U sklopu kongresa rekla nam je više o novim spoznajama iz epidemiologije, ali i mogućim intervencijama za smanjenje učestalosti šećerne bolesti.
OGLAS
|
MEDIX: U predavanju ste govorili o intervencijama koje su izvođene u svijetu kako bi se smanjio teret šećerne bolesti. O kojim se intervencijama radi? DR. ROGLIĆ: Šećerna bolest sve je češća, a jako je vezana uz način života. Najveći problem predstavljaju komplikacije i smrtnost od šećerne bolesti. Hrvatska nije izbjegla svjetskom trendu povećane učestalosti šećerne bolesti, međutim intervencije koje su se u kliničkim pokusima pokazale djelotvornima nisu jednostavne i nije ih lako primijeniti u općoj populaciji. Predavanje sam orijentirala na metode koje su se pokazale učinkovitima, iako se ne zna puno o tome kako rezultate kliničkih pokusa primijeniti u svakodnevnom životu.MEDIX: Što se pokazalo učinkovitim? DR. ROGLIĆ: Šećerna bolesti tipa 2, koja je ujedno i daleko najčešći tip šećerne bolesti, ima nekoliko glavnih rizičnih faktora. Bolesnici moraju imati i određenu genetsku predispoziciju, ali tih je gena jako puno pa u kombinaciji s čimbenicima okoline mogu uzrokovati šećernu bolest. Neki od gena su prethistorijski, tj. iz doba su kad hrane nije bilo u izobilju, i tjeraju nas na unošenje hrane u što većim količinama, što u današnje vrijeme obilja samo šteti. Učinkovita je spoznaja da je mnogo manje šećerne bolesti ako se ljudi ne debljaju, kao i kada su ljudi fizički aktivni. U uvjetima koji nas tjeraju da jedemo, s genima koji također tjeraju da puno jedemo i štedimo energiju za dane oskudice, nastaje nezgodna situacija koja rezultira dijabetesom.U prethistorijsko doba je očekivano trajanje života bilo oko 25 godina, pa za opstanak ljudske vrste nije bilo toliko važno sačuvati se od bolesti koje dolaze u starijoj dobi, međutim danas je ipak drugačije. S današnjim očekivanim trajanjem života, koje se produljuje u gotovo svim populacijama, sve je više pretilih ljudi i dijabetesa, čije su cijena liječenja, ali i društvene posljedice jako velike. MEDIX: Kada govorimo o dijabetesu tipa 2, koliko je obiteljsko naslijeđe važan čimbenik rizika?DR. ROGLIĆ: Kao što je i dr. Vuletić rekao u svom predavanju, postoji prirodna sklonost za sve karakteristike koje se ispoljavaju kod pojedinca. Većina adolescenata proba pušenje, a veliki dio njih i neke droge, ali ne postanu pušači ili narkomani. Tako je i s dijabetesom. Mora postojati vanjski čimbenik koji će u kombinaciji s genetski određenom osjetljivošću dovesti do dijabetesa. Mnogo je debelih ljudi koji ne dobiju dijabetes, a isto tako i mršavih koji ga dobiju. Ali rizik za dijabetes je ipak puno viši kod debelih nego mršavih ljudi. MEDIX: Jesu li se promijenile spoznaje o dijabetesu tipa 1 kao nasljednoj bolesti?DR. ROGLIĆ: Što se dijabetesa tipa 1 tiče, identificirani su geni koji uzrokuju sklonost razvoju dijabetesa, ali ti geni nisu rijetki u općoj populaciji. Posjedovanje tih gena nije dovoljno za nastanak dijabetesa tipa 1, potreban je dodatni vanjski faktor, o kojem nažalost puno manje znamo nego u slučaju dijabetesa tipa 2. Ima dosta istraživanja o virusnoj infekciji kao mogućem okidaču bolesti, ali uzročno-posljedična veza sigurno nije jednostavna. Inače bi dijabetes tipa 1 imao veću učestalost u populaciji, a zapravo je prilično rijetka bolest. Isprobavane su i razne druge hipoteze i mogući poticaji: od kave, nitrita ili nitrata u vodi, nedostatka vitamina D i preranog uvođenja kravljega mlijeka u prehrani dojenčadi. Zanimljiva je i hipoteza o parazitima jer je dijabetes tipa 1 puno češći u društvima koja imaju višu razinu opće higijene. Tako je nastala pretpostavka da eliminiranje crijevnih parazita, primjerice glista, zapravo ne dopušta imunološkom sustavu djeteta razvoj u određenom smjeru, i zbog toga nastaje autoimunost koja je najčešći uzrok nastanka šećerne bolesti. Iako vrlo zanimljiva, hipoteza nije dokazana, a teško bi i bilo poslati preventivnu poruku: nemojte liječiti crijevne gliste radi bolje zaštite od dijabetesa tipa 1.MEDIX: Je li moguće napraviti genetsku obradu djece čiji roditelji imaju dijabetes kako bi znali da su pod povećanim rizikom razvoja te bolesti? DR. ROGLIĆ: Neki geni rizični za nastanak dijabetesa tipa 1 su poznati i to se može napraviti, iako se razlikuju od populacije do populacije. Međutim, prediktivna vrijednost tih gena je jako mala te takva predviđanja nisu preporučljiva jer su nepouzdana. Čak i uz oba roditelja koja imaju dijabetes tipa 1, vjerojatnost da će i dijete bolovati od dijabetesa je ipak još uvijek vrlo mala. Nešto bolje se nastanak tipa 1 šećerne bolesti može predvidjeti na temelju nalaza antitijela protiv dekarboksilaze glutaminske kiseline (GAD antitijela). Ta se antitijela pojavljuju u krvi nekoliko mjeseci, pa i godina prije pojave tipa 1 šećerne bolesti. Glavni razlog zbog koga se te pretrage ne provode rutinski je što za sada nema intervencije kojom bi se spriječila bolest, pa informacija o visokom riziku samo kvari kvalitetu života pojedinca.Kod dijabetesa tipa 2 većina rizičnih gena prisutna je u velikom dijelu populacije, pa je svima preporučljivo da se kreću i održavaju zdravu tjelesnu težinu kako bi maksimalno smanjili vjerojatnost nastanka dijabetesa. MEDIX: Kakva je prevalencija dijabetesa u svijetu i koliko se godišnje registrira novih slučajeva?DR. ROGLIĆ: Postoje populacije u kojima se dijabetes javlja češće nego u drugima, ali prema postojećim podacima u svim populacijama dijabetesa je sve više, što se najvećim dijelom pripisuje djelovanju vanjskih čimbenika. Ne treba zaboraviti da je do 18. stoljeća većina populacije bila gladna, a svi geni koji su potencirali stvaranje masnih zaliha i tako zadržavanje energije u organizmu tada su bili korisni za preživljavanje. MEDIX: Mijenja li se dobna skupina u kojoj se pojavljuje dijabetes tipa 2?DR. ROGLIĆ: Izgleda da da. To je dokazano u dosta zemalja u razvoju, pogotovo u južnoj Aziji, Indiji, Pakistanu, Bangladešu, Šri Lanki, gdje se tip 2 dijabetesa pojavljuje u sve mlađih osoba. Svugdje u svijetu se počeo pojavljivati i u djece, što je do nedavno bila rijetkost. MEDIX: Koje su se intervencije u smislu prevencije dijabetesa pokazale učinkovitima na svjetskoj razini, a koje bi trebalo početi provoditi u Hrvatskoj?DR. ROGLIĆ: U Hrvatskoj bi, kao i u cijelom svijetu, trebalo napraviti niz akcija kojima bi se ljude potaknulo da jedu manje, a da se kreću više. Takve su se intervencije pokazale dosta komplicirane jer ljudi teško mijenjaju način života. Potrebne su intervencije koje bi populaciji omogućile zdraviji način života. Nije dovoljno ljudima govoriti o zdravoj hrani i tjelesnoj aktivnosti, već im to mora biti pristupačno. To znači da su potrebne velike promjene u proizvodnji hrane, u organiziranju prijevoza i sigurnih površina za kretanje, što uključuje i zakonsku regulativu. Pozitivan primjer je kontrola pušenja, ali tek nakon uvođenja mjera kao što su veći porez i zakonske zabrane. Isto tako, većina ljudi zna da je važno kretati se, ali na zajednici je da to omogući. Ako je na ulici nesigurno zbog prometa ili kriminala, ako su teretane skupe, ako nema staza za bicikliste i sl., onda će se ljudi puno manje odlučivati na fizičku aktivnost. Puno toga je nažalost izvan odluka zdravstvenog sektora. O prijevozu, hrani, cestama, urbanom planiranju i sličnom ne odlučuje Ministarstvo zdravstva. Za značajne je promjene potrebna snažna politička volja cijele zemlje. MEDIX: Koje su zemlje pokazale najviše senzibilnosti za te zdravstvene probleme?DR. ROGLIĆ: Najviše su učinile skandinavske zemlje gdje ne postoje tolike socijalne razlike, ulaže se puno u poboljšanje kvalitete života svojih stanovnika, primjerice zdrava hrana je jeftinija, a ne skuplja. MEDIX: Postoje li nove spoznaje o komorbiditetima koji mogu uzrokovati raniji nastanak dijabetesa?DR. ROGLIĆ: Postoje dokumentirani komorbiditeti, iako nije uvijek lako reći što je bilo ranije, jaje ili kokoš. Osoba s dijabetesom svakako ima puno razloga za depresiju, a ne zna se još točno na koji način sama depresija dovodi do nastanka šećerne bolesti. No, čini se da osobe s depresijom imaju veći rizik za dijabetes. |
Epidemija dijabetesa nije u rukama liječnika ili zdravstvenog osoblja, ona se rješava izvan zdravstvenog sektora. Ljudima treba omogućiti da se kreću i zdravije jedu, da zdravije žive, ističe voditeljica programa za dijabetes Svjetske zdravstvene organizacije, dr. Gojka Roglić
U Hrvatskoj bi, kao i u cijelom svijetu, trebalo napraviti niz akcija kojima bi se ljude potaknulo da jedu manje, a da se kreću više. Takve su se intervencije pokazale dosta komplicirane jer ljudi teško mijenjaju način života. Puno toga je nažalost izvan odluka zdravstvenog sektora. Za značajne je promjene potrebna snažna politička volja cijele zemlje, ističe dr. Roglić |
OGLASI
