Dr. Erden Radončić: Medicinski potpomognuta oplodnja u privatnom sektoru
Prijedlog zakona o medicinskoj oplodnji i njegovo usvajanje u Hrvatskom saboru, te potpora struke iskazana za njegovu primjenu u praksi, rezultirali su objavom brojnih komentara i suprotstavljenih mišljenja stručnjaka u javnim medijima. Kako će provedba zakona utjecati na provođenje postupaka medicinski potpomognute oplodnje u privatnom sektoru, za „Medix“ je rekao dr. sc. Erden Radončić iz zagrebačke Poliklinike „Vili“
OGLAS
|
MEDIX: Koje se privatne poliklinike u Hrvatskoj bave metodama medicinski potpomognute oplodnje? DR. RADONČIĆ: Od postojećih, prva je bila Poliklinika IVF. U Zagrebu se nakon nje time počela baviti i Poliklinika „Vili“. Zatim se provođenjem postupaka izvantjelesne, odnosno medicinski potpomognute oplodnje (MPO) počela baviti i Poliklinika „Cito“ u Splitu, a nakon nje Poliklinika „Škvorc“. U posljednje se vrijeme, koliko znam, MPO provodi i u Poliklinici „Podobnik“. Korektno je spomenuti i Polikliniku MMC, koja je u međuvremenu ugasila svoju djelatnost na tom području, a također je nastala 90-ih.MEDIX: Jesu li one u mogućnosti provoditi i zamrzavanje jajnih stanica? DR. RADONČIĆ: Za zamrzavanje jajnih stanica, osim malo dodatne izobrazbe, aparatura nije bitno drugačija. Ono što otežava rad po novim pravilima su prilično skupi mediji, velika neizvjesnost hoće li gamete preživjeti zamrzavanje i enormni porast troškova postupka s obzirom da se uvijek mora raditi s tri jajne stanice. U tom smislu, radi kakve-takve sigurnosti u uspjeh oplodnje, jedina alternativa je mikromanipulacija (ICSI), što sve na koncu ispada 3-5 puta skuplje u odnosu na standardni postupak . U svijetu su rezultati ove metode dosta slabiji u odnosu na općeprihvaćene preporuke zamrzavanje zametaka.MEDIX: Koliko je do danas Hrvatska bila u skladu sa svjetskim trendovima na području humane reprodukcije? DR. RADONČIĆ: Iako se 80-ih godina zaista dogodilo da smo bili među pionirima na polju asistirane reprodukcije, mislim da su mnogi, čak i iz neposrednog okruženja, preuzeli taj primat iako su gotovo svi počeli i bili školovani upravo u našim centrima. U međuvremenu se ipak dogodio i raspad bivše države, pa procesi privatizacije i reforma državnog sustava zdravstva, uz ubikvitarni i kronični nedostatak novca. U jednom trenutku iz različitih je interesa dolazilo i do marginalizacije pa i polarizacije o sudbini ovog dijela struke.MEDIX: Na koji se način reguliralo provođenje postupaka medicinski potpomognute oplodnje? DR. RADONČIĆ: S obzirom da nije postojala zakonska regulativa, odnosno na snazi je bio Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine, u kojem se jedan jedini članak odnosio na homolognu inseminaciju, organizaciju medicinski pomognute oplodnje je svatko provodio prema vlastitom iskustvu i mogućnostima.Taj je članak zakona proširen i na heterolognu inseminaciju, odnosno inseminaciju spermom donora, ali time se i dalje realno nije moglo govoriti o Zakonu o asistiranoj reprodukciji. Metoda inseminacije je najjednostavnija metoda asistirane reprodukcije koja je davala relativno skromne rezultate i koja u biti i nije izvantjelesna. Iz zakona se još manje mogao predvidjeti smjer u kojem će znanost krenuti jer je tek 1983. godine uslijedilo prvo „dijete iz epruvete“ u svijetu, a nedugo potom i u Hrvatskoj, pa je s te strane gledajući stari zakon – što se tiče izvantjelesne asistirane reprodukcije kakvu danas poznajemo – u startu bio zastario. MEDIX: Struka je dakle u posljednje vrijeme značajno napredovala.DR. RADONČIĆ: Kada je došla postsocijalistička liberalizacija i tržišna ekonomija, naravno da se zbog tadašnjih prioriteta u društvu i ekonomiji stvorio vakuum zbog nedostatka jasnog smjera i temelja na kojim bi se struka dalje razvijala. U nedostatku vlastitih pravila i smjernica uobičajeno je posezati za rješenjima koja su se iz drugih, mahom svjetskih iskustava pokazala najboljima, odnosno ono što zovemo „dobra klinička praksa“, pa smo tako i mi radili prema svjetskim trendovima. Naravno, to dovodi do neujednačenosti pristupu i kvalitete rada, i definitivno je bilo potrebno da se i u Hrvatskoj donese zakon koji će uniformno definirati djelatnost i formalno nas dovesti u korak sa svijetom na ovom području. MEDIX: Unatoč prethodnim neuspješnim pokušajima, ove je godine zaista donesen Zakon o medicinskoj oplodnji. Je li ispunio očekivanja struke?DR. RADONČIĆ: Zapravo nismo očekivali da će nešto što se dobro uhodalo u svijetu i što godinama daje odlične rezultate u Hrvatskoj postati zabranjeno. Dugo je vremena rada, iskustva i istraživanja na svjetskoj razini trebalo dok se došlo do bitnih spoznaja i unapređenja struke, a za gotovo kvantni skok u uspješnosti MPO-a tijekom posljednjih desetak godina svakako je najviše odgovoran izvanredan napredak embriologije i kriobiologije. Sada sve MPO postupke provodimo poštujući odrednice Zakona, uz jasna pravila igre i nastojeći pratiti strategiju razvoja prema modelu koji predviđa Zakon. Ne može se međutim reći da je on sa stručne strane idealan. Upitno je možemo li ovakvim načinom rada biti konkurentni razvijenom zapadu za kojim stalno kaskamo zbog drugih problema na kojima bi trebalo poraditi, prije svega odljeva stručnog kadra, nedovoljne vrhunske edukacije i nedostatka materijalnih sredstava. Dok ti problemi ne budu sanirani, teško ćemo biti u mogućnosti razvijati nove trendove u biologiji i na taj način postići prednost. Sličan model – uveden u Njemačkoj i Italiji – nije donio očekivane povoljne rezultate, te se i u njih kroz demokratske procedure nastoji izmijeniti sporne članke. Vrijeme će, kao i uvijek, pokazati koliko smo ovim pristupom bili u pravu ili u krivu.MEDIX: Koliko je za rad na polju humane reprodukcije važno pitanje početka ljudskog života? DR. RADONČIĆ: Svjetonazor je privatna stvar svakog pojedinca, i smatram da nije na praktičnoj struci raspravljati i određivati granicu početka života. Radi se o fundamentalnoj biološkoj temi, s puno nepoznanica. Skretanje na to pitanje u kontekstu rasprave o MPO-u čini mi se bespredmetnim; zadaća zakona je prije svega pacijentima osigurati zaštitu, građanima jednakost i red, a struci kvalitetan rad.MEDIX: Jesu li nakon donošenja Zakona o medicinskoj oplodnji privatne ustanove u Hrvatskoj postale zakinute u odnosu na državne institucije? DR. RADONČIĆ: Za sada još ne znamo hoće li se sve prednosti Zakona, u smislu dodatnih sredstava za opremu i edukaciju, omogućiti i privatnim poliklinikama. U našem dosadašnjem radu i razvoju niti jedan od postupaka nije bio financiran od HZZO-a, niti je bio običaj da nam država omogućuje stručno usavršavanje, iako vidim da se sada nazire i takva inicijativa. Moja pretpostavka je da će zbog velikog broja ciklusa prema zakonu financiranih od HZZO- a neizbježno porasti i broj ciklusa, pa postoji i objektivna mogućnost da će se dio njih obavljati i u privatnom sektoru. S tog stanovišta mi je razumljiv eventualni interes financiranja edukacije stručnjaka ili opreme izvan državnog sustava zdravstva. |
Sada sve postupke MPO-a provodimo poštujući odrednice Zakona, uz jasna pravila igre, i nastojeći pratiti strategiju razvoja struke modelom koji predviđa Zakon. Ne može se međutim reći da je on sa stručne strane idealan, napominje dr. Radončić iz zagrebačke Poliklinike „Vili“ |
OGLASI
