MEDIX, God. 14 Br. 77  •  Razgovor  •  Obiteljska medicina HR ENG

Doc. dr. sc. Hrvoje Tiljak: Hitna stanja u obiteljskoj medicini

Lea Rukavina

Od 24. do 26. travnja 2008. u Zagrebu je u organizaciji Hrvatske udružbe obiteljske medicine (HUOM) održan XV. kongres obiteljske medicine. Ove je godine tema kongresa obuhvatila hitna stanja u obiteljskoj medicini, s posebnim naglaskom na kardiopulmonalnu reanimaciju, a broj sudionika nadmašio je sva očekivanja. Uz predviđeni program, na kongresu se raspravljalo i o novim organizacijskim promjenama u obiteljskoj medicini, a više o tome rekao nam je doc. dr. sc. Hrvoje Tiljak, član Organizacijskog odbora kongresa

 

Uvodno predavanje na XV. kongresu obiteljske medicine, održanom u travnju u Zagrebu, imao je doc. dr. sc. Hrvoje Tiljak. Naziv predavanja bio je „Hitna stanja u obiteljskoj medicini danas“. Kongres je i ove godine bio tematski posvećen jednom području – rješavanju niza hitnih stanja koja se mogu prezentirati u ordinaciji liječnika primarne zdravstvene zaštite, a sudionicima je uz predavanja ponuđeno čak deset radionica iz područja hitne medicine. Doc. Tiljak tom je prigodom u razgovoru za „Medix“ istaknuo kako se nada da će upravo ovakav način edukacije potaknuti liječnike i na opskrbu svojih ordinacija adekvatnom opremom za rješavanje hitnih stanja u medicini.

MEDIX: Doc. Tiljak, o kojim se aktualnim problemima obiteljske medicine najviše raspravljalo na kongresu?

DOC. TILJAK: U radu liječnika obiteljske medicine postoji još dosta problema na kojima treba raditi. Jedan je organizacija hitne službe, ali i velik dio dežurstava i pripravnosti koji odrađuju liječnici obiteljske medicine. Taj se problem dodatno pogoršava drugim problemom – nedostatkom liječnika u Hrvatskoj. Velik dio naših kolega iz obiteljske medicine napušta svoja radna mjesta da bi uskočio odraditi neku urgenciju, ostavljajući jedno vrijeme pacijente koji su ih izabrali za svoje osobne liječnike nezaštićene. To je problem koji nije lako riješiti i o kojem se dosta govorilo na kongresu, a čije rješenje traži suradnju s ljudima koji vode kadrovsku politiku zdravstvene djelatnosti, ali i s pacijentima, turističkim zajednicama te lokalnim zajednicama koje na ove zahtjeve u vrijeme turističke sezone loše odgovaraju.

MEDIX: Jeste li zadovoljni edukacijom liječnika obiteljske medicine o postupcima rješavanja hitnih stanja u medicini?

DOC. TILJAK: Samo na ovom kongresu ponudili smo deset radionica iz područja hitne medicine i one su bile sasvim popunjene. Čak je dobiven i veliki prigovor od sudionika zbog ograničenog broja održanih radionica. To pokazuje velik interes kolega za tom problematikom i želju za edukacijom. Nažalost, bili smo ograničeni vremenom te smo mogli dati samo jednu demonstraciju onoga što bi trebalo naučiti i savladati iz tog područja, od upotrebe tehničkih elemenata kao što su pulsni oksimetar i defibrilator, pa sve do hitnih stanja u psihijatriji.

MEDIX: U kojoj su mjeri liječnici obiteljske medicine spremni obaviti reanimaciju u svojim ordinacijama? Koliko ih uopće ima adekvatnu medicinsku opremu?

DOC. TILJAK: Po istraživanjima koja smo radili zadnjih godina, opremljenost nije tako slaba, a dodatnim se stimuliranjem, poput naplate EKG-a, konkretno povećala opremljenost EKG aparatima. Istraživanjem u kojem se uspoređivao stupanj opremljenosti ambulante i stupanj djelokruga rada, odnos prema pacijentu i društvena angažiranost ispostavilo se da se najbolji rezultati postižu na opremljenosti. To je dijelom i zato što Ministarstvo inzistira na određenoj opremljenosti, ali ne i određenom djelokrugu rada. Primijećeno je, međutim, da smo u opremljenosti defibrilatorom, koji ulazi u osnovnu opremu potrebnu za otvaranje ordinacije, zapravo zaista slabi. Njima je opremljeno manje od 30% ordinacija obiteljske medicine. Nadam se da će naši tečajevi o pravilnoj upotrebi defibrilatora pridonijeti oslobađanju od straha i osposobljavanju kolega za rad s istim, iako istovremeno treba poraditi i na snižavanju cijene takve opreme koja je u sadašnjim prilikama još uvijek relativno skupa za učestalost kojom se koristi. Zanimljivo je da neku drugu, manje skupu opremu, poput električnog inhalatora i pulsnog oksimetra, isto ima vrlo malo liječnika.

MEDIX: Kakva je suradnja primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite u rješavanju hitnih stanja?

DOC. TILJAK: Na kongresu smo imali seriju predavanja o suradnji liječnika obiteljske medicine i koronarnih jedinica u slučajevima akutnog infarkta miokarda, kao i međusobnoj koordinaciji domova zdravlja i hitne pomoći. Moram priznati da su iskustva različita. U nekim mjestima to odlično funkcionira, a u drugima slabije. Smatram da to nije neka sustavna pogreška već pitanje lokalne organizacije zdravstvenog sustava. Suradnja pojedinih centara u prvom redu ovisi o ljudima koji sudjeluju u tome, ali i o orijentiranosti specijaliziranih centara koji nisu ravnopravno raspoređeni unutar države. Problema s orijentiranošću centara često imaju kolege koji žive s druge strane Medvednice, koji ponekad zbog udaljenosti bolesnike voze u bolnicu Magdalena, a drugi put u KB Dubrava, što nije uvijek u skladu s njihovom županijskom orijentiranošću. Specijalistička konzilijarna i bolnička zaštita su uglavnom vezane ugovorima s područnim uredima HZZO-a pa su na taj način i ograničene u primanju pacijenata s određenog područja.

MEDIX: Već neko vrijeme postoji sustav elektroničkog naručivanja pacijenata. Kakav je taj sustav i kakav je feedback sekundarne zdravstvene zaštite?

DOC. TILJAK: Gledano na razini Hrvatske, postoje barem tri ideje o elektroničkom naručivanju. Jedna je da se pacijenti sami naručuju. Druga je ideja da izabrani liječnici primarne zdravstvene zaštite naručuju u sekundarnu zdravstvenu zaštitu, a treća da kolege iz sekundarne zdravstvene zaštite direktno naručuju pacijente. Pogled iz perspektive obiteljskog liječnika uključuje drugu ideju o elektroničkom naručivanju, s obzirom da su liječnici obiteljske medicine i inače ovlašteni za naručivanje pacijenata. Takav sustav podržava i pilot-projekt grada Zagreba, koji je već proširen na sve ambulante na području Zagreba. Dok je projekt prije bio ograničen na 20-30 punktova s kojih se moglo naručivati, oni koji su tada bili uključeni u projekt uživali su u povlasticama da svoje pacijente naručuju na pretrage i preglede u vrlo kratkom roku. Sada se međutim na bilo koju pretragu naručenu elektronički čeka najmanje dva mjeseca. To je već prilično dug rok čekanja i nadamo se da će se sada također proširiti i kapaciteti, odnosno broj mjesta za naručivanje u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. To je proces koji treba redovito usklađivati jer inače počinje gubiti smisao. Bilo bi nepravedno ne spomenuti dubrovački sustav, koji se primjenjuje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Tu specijalisti iz bolnica naručuju pacijente na ponovne preglede u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. Pacijent koji je bio primljen u bolnicu radi hitne intervencije tako pri otpustu već u bolnici dobiva elektronički zakazan novi termin pregleda. Bliži mi je zagrebački projekt jer smatram da je liječnik obiteljske taj koji inicijalno daje uputnice pa je administrativno adekvatnije da on provodi elektroničko naručivanje.

MEDIX: Kako u praksi funkcionira mogućnost podsjećanja pacijenta na zakazani pregled i redovito uzimanje terapije za kronične bolesti?

DOC. TILJAK: Prvi dio je vrlo jednostavan. Liječnik u programu označi bi li pacijent želio biti podsjećan na pregled, a poziv se u određenom terminu obavlja izravno iz telefonske centrale. Dio s podsjećanjem pacijenta na dolazak po lijekove je nešto kompliciraniji, ali bi se također mogao urediti, uz naravno dosta više posla za liječnika.

MEDIX: Od 1. travnja 2008. godine obveza svih liječnika primarne zdravstvene zaštite je i priključenje na centralni zdravstveni sustav – CEZIH. Kako je protekao proces priključenja i koliko su opravdane sankcije provedene nad liječnicima koji se nisu priključili u zadanom terminu?

DOC. TILJAK: Koliko god je ovaj kongres posvećen hitnim stanjima i kardiopulmonalnoj reanimaciji, toliko se i kao stalno prisutna soft tema kongresa o kojoj se mnogo raspravljalo provlačio CEZIH. CEZIH svakako predstavlja napredak, ali moram reći, ne u ime onih doktora koji se brane od informatizacije, već u ime onih koji su već dugo informatizirani, da su mnogi nezadovoljni CEZIH-om, što ukazuje da nešto nije u redu. Istaknut ću primjer kolegice iz Slavonije koja već pet godina ima potpuno informatiziranu ambulantu i sve izvještaje šalje HZZO-u u elektroničkoj formi. Kažnjena je što se nije priključila na CEZIH iako ima potvrdu telekomunikacijskog poduzeća iz tog područja da to nije bilo moguće napraviti u zadanom roku. To je nepravedno i daje ružnu poruku da ljudi koji prepoznaju informatizaciju i njenu vrijednost na kraju bivaju kažnjeni. Informatizacija hrvatskog zdravstva nije počela CEZIH-om, već još 1990. godine. Nekoliko stotina liječnika obiteljske medicine u Hrvatskoj već godinama radi u uvjetima informatiziranog vođenja medicinske dokumentaciji ordinacije. CEZIH bi trebao biti konačni proizvod svih naših dosadašnjih nastojanja na području informatizacije, a zapravo ide nekim svojim putem koji odbija liječnike. Često spominjana primjedba na ovom kongresu je i da postojeća licencirana rješenja nisu usmjerena korisniku, tj. liječniku i pacijentu, već zasebnoj administraciji, te da su zapravo programski siromašna u odnosu na neke ranije programe koji su bili konvencionalni i više usmjereni potrebama liječnika.

MEDIX: U nedavnom slučaju Pukanić između ostalih je prozivana i kolegica iz obiteljske medicine. Je li bilo propusta liječnika?

DOC. TILJAK: Jedna od tema naše radionice „Hitna stanja u psihijatriji“ odnosila se i na prisilnu hospitalizaciju. Naglašen je jasno definiran protokol po kojem cijeli niz ljudi procjenjuje duševno stanje pacijenta i potrebu prisilne hospitalizacije. Prije nego što se donese odluka tko je pogriješio trebalo bi proći cijeli protokol i pažljivo proučiti opisane stupnjeve i osobe involvirane u proces prisilne hospitalizacije.

MEDIX: Možete li najaviti iduće događanje značajno za liječnike obiteljske medicine?

DOC. TILJAK: Kongres ovog tipa će se održati od 23. do 25. travnja 2009. godine u Splitu, a tema će biti „Duševne bolesti u skrbi obiteljske medicine“. Prije toga će se od 11. do 12. listopada ove godine u hotelu Westin u Zagrebu održati 1. kongres liječnika obiteljske medicine Hrvatske u suradnji s liječnicima obiteljske medicine Francuske – „Međunarodni kongres medicine za svakodnevnu praksu“. U organizaciji će osim HUOM-a sudjelovati i IFDA (engl. International Family Doctors Association). To će biti kongres tipa obnove znanja s 28 predavača koji će u desetominutnim predavanjima ukratko predstaviti najnovije spoznaje iz različitih područja medicine. S obzirom da se po održanim radionicama vidjelo da su liječnici željni znanja, od ovog kongresa imamo velika očekivanja, te se nadamo da ćemo takvu suradnju s kolegama iz Francuske nastaviti i dalje.

Doc. dr. sc. Hrvoje Tiljak ističe kako kolege treba educirati o pravilnoj upotrebi defibrilatora, ali i poticati na nabavu još pristupačnije i manje skupe opreme poput električnog inhalatora i pulsnog oksimetra, koje bi svaki liječnik trebao imati u svojoj ordinaciji