Doc. dr. sc. Danijela Štimac: Preventivna medicina u Hrvatskoj
U Zagrebu je od 13. do 16. listopada 2010. godine u Hypo centru održan 2. hrvatski kongres preventivne medicine i unaprjeđenja zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem. Kongres je okupio veliki broj sudionika iz Hrvatske i regije te zavidan broj hrvatskih i inozemnih predavača, a bavio se poglavito tematikom odnosa društva i zdravlja, sustava zaštite zdravlja i javnozdravstvenih intervencija te odnosom politike prema zdravlju. Više o kongresu rekla nam je predsjednica organizacijskog odbora, doc. dr. sc. Danijela Štimac.
OGLAS
MEDIX: Doc. Štimac, koji je bio glavni cilj kongresa? DOC. ŠTIMAC: Prvi kongres preventivne medicine održan je prije sedam godina i dugo su postojali želja i potreba za organiziranjem drugog kongresa. Preventivna medicina je značajno u zaostatku što se tiče skrbi države, u odnosu na kurativnu. Potreba za održavanjem kongresa postoji kako bi se sagledala znanja i dostignuća iz preventivne medicine u Hrvatskoj. Cilj kongresa bio je razmijeniti iskustva, vidjeti što se postiglo od prvog kongresa, te donijeti zaključke u kojem smjeru treba ići preventivna medicina u Hrvatskoj, koje intervencije poduzeti i tko ih treba poduzeti. Vrlo su važna i međunarodna iskustva koja su predstavili kolege iz inozemstva i naši kolege. MEDIX: Kakav je bio odaziv sudionika?DOC. ŠTIMAC: Registrirano je nešto više od pet stotina sudionika. Jako smo zadovoljni odazivom, okupljen je velik broj stručnjaka, ne samo iz Hrvatske već i inozemstva, poglavito iz regije. Iznimno nam je drago da su se odazvali svi uzvanici i pozvani predavači te se nadamo da ćemo evaluacijom za četiri godine vidjeti i praktične rezultate kongresa. MEDIX: Jeste li zadovoljni preventivnim akcijama koje se provode u Hrvatskoj i na čemu bi još trebalo poraditi?DOC. ŠTIMAC: Nadam se da svjedočimo tome da ne trebamo biti zadovoljni preventivnom medicinom. U Hrvatskoj je težište zdravstvene zaštite na sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, a preventiva je zapostavljena. Neke rezultate postižemo u sekundarnoj prevenciji, dakle ranoj dijagnostici, što se omogućava provođenjem nacionalnih programa za rano otkrivanje raka dojke, raka debelog crijeva i sl. Primarnu smo prevenciju posve zapostavili. Ona bi se trebala baviti sprječavanjem da do bolesti uopće dođe. Osim službi za epidemiologiju i politike cijepljenja u Hrvatskoj, koja je vrlo učinkovita, druge intervencije gotovo da se i ne provode. Naročit problem, a na koji je ukazano i na ovom kongresu, jest što ne postoji adekvatna primarna prevencija bez društvene intervencije, odnosno bez mobilizacije, ne samo zdravstvenih djelatnika već svih segmenata društva, a prije svega političke volje i odluke da je zdravlje važno i da je njegovo unaprjeđenje strateški cilj Hrvatske. MEDIX: Što bi sve trebalo obuhvatiti primarnom prevencijom?DOC. ŠTIMAC: Primarna prevencija je prije svega usmjerena zdravim osobama, s ciljem da ostanu zdrave, odnosno iskoriste sve svoje potencijale za zdravlje. Kao što sam rekla, primarna se prevencija može provoditi samo ako postoji politička volja da se ona provodi. Jedan od pozitivnih primjera je zakon o zabrani pušenja. On jasno pokazuje da se samo metodama regulative u kojima sudjeluje država može donijeti adekvatna, široko prihvaćena i učinkovita prevencija. Najveći problem u Hrvatskoj predstavlja velika smrtnost od kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, koje su vrlo često posljedica metaboličkih bolesti poput dijabetesa. Sve se te bolesti mogu prevenirati upravo mjerama primarne prevencije, što znači promjenom stila života, promjenom prehrane i redovitom tjelesnom aktivnošću. MEDIX: Što je potrebno za učinkovitije provođenje javnozdravstvenih intervencija na području prevencije?DOC. ŠTIMAC: Intervencije koje su usmjerene takvim promjenama su obično upućene prema pojedincu. Pojedinac će vrlo teško, ukoliko mu nisu omogućeni svi uvjeti, sam mijenjati svoje ponašanje. Naša zadaća je omogućiti promjenu prema pozitivnom zdravstvenom ponašanju, što znači da zdravu hranu učinimo dostupnom, a nezdravu nedostupnom. To se može postići povećanjem poreza na nezdravu hranu, a smanjenjem poreza na zdravu. Nadalje, tjelesnu aktivnost valja učiniti dostupnom, smanjiti broj automobila u središtima gradova i zaustaviti građenje novih garaža u središtima, povećati potrebu vožnje biciklom i odlaska na posao biciklom, povećati broj biciklističkih staza, parkirnih mjesta za bicikle i slično. Potreban je konsenzus na razini države i društva da bi se krenulo u takve intervencije, i to je ujedno bio primaran cilj kongresa. MEDIX: U Engleskoj su vrlo učinkoviti u mjerama primarne prevencije. Poseban su uspjeh postigli utječući na prehrambenu industriju, koja je smanjila količinu soli u proizvodima za njihovo tržište. Postoje li u Hrvatskoj takve intencije?DOC. ŠTIMAC: Osim inicijative da na namirnicama stoji deklaracija o točnom sadržaju namirnica, druge intervencije nisu pokretane. Inicijativa treba doći i od ovog kongresa. MEDIX: Kakav je odaziv pučanstva u Nacionalnom programu za rano otkrivanje raka debelog crijeva?DOC. ŠTIMAC: Odaziv je različit od županije do županije, prosječno oko 30%; odaziv na mamografiju u sklopu programa za rano otkrivanje raka dojke za Zagreb iznosi oko 50%. Potrebno je učinkovitije raditi na promidžbi programa te mobilizirati pučanstvo da shvati kolika je važnost tih nacionalnih projekata. Odaziv za sada svakako nije zadovoljavajući, posebno u slučaju karcinoma debelog crijeva. MEDIX: Provodi li se u Zagrebu subvencionirano cijepljenje djevojaka protiv HPV-a?DOC. ŠTIMAC: Cjepivo je dostupno, ali nije u planu i programu zdravstvene zaštite te se mora platiti. Čini se međutim da su ljudi u Hrvatskoj manje skloni cijepiti djecu protiv HPV-a, nego što je to uobičajeno u susjednim zapadnim državama. Iako odaziv nije bio zadovoljavajući, program će se nastaviti provoditi uz veću promidžbu te očekujemo i veći odaziv. |
Predsjednica organizacijskog odbora 2. hrvatskog kongresa preventivne medicine bila je Danijela Štimac, voditeljica službe za javno zdravstvo u Zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ te docent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Katedri za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite |