Djelovanje glukokortikoida na polipe nosa
OGLAS
Novi podaci pokazuju da jak protuupalni učinak topičkih glukokortikoida u liječenju polipa nosa nastaje smanjenjem pojačane epitelne ekspresije ciklooksigenaze-1 (engl. Cyclooxygenase-1, COX-1) koja je prisutna u ovom stanju (Allergy 2009;64:96-103.)
Nosni polipi su dobroćudne tvorevine, koje mogu nastati na bilo kojem mjestu na sluznici nosne šupljine ili na sluznici paranazalnih sinusa. Točan uzrok nastajanja polipa kod pojedinog bolesnika je najčešće vrlo teško naći, pa je liječenje uglavnom usmjereno na općenito liječenje upalnih reakcija. Kod nespecifičnog liječenja upalnih reakcija, tako i ovdje, od velike je važnosti primjena kortikosteroida. Mogu se koristiti kao pripravci za peroralnu upotrebu (na usta) i u obliku raspršivača za lokalnu upotrebu na sluznicu nosa.
Glukokortikoidi, prema mišljenju dr. F. A. Ebbensa i suradnika, interferiraju sa sintezom prostanoida u koju su uključeni i COX-1 i COX- 2. Autori istraživanja su na temelju prethodnih spoznaja pretpostavili da su povišene razine ciklooksigenaze-1 odgovorne za predominaciju upalnih prostanoida u polipima nosa. Kako bi ispitali postavljenu pretpostavku, autori studije su ispitali uzorke nazalnih polipa od 39 pacijenata koji su podvrgnuti endoskopskoj operaciji sinusa. U ovoj je skupini 12 pacijenata prethodno liječeno topičkim glukokortikoidima, a ostalih 27 ne.
U usporedbi s normalom mukozom, u polipima nosa pacijenata koji nisu bili liječeni glukokortikoidima analizom je ustanovljeno puno više COX-1 pozitivnih stanica. Liječenje glukokortikoidima utječe na značajno sniženje razine COX-1 pozitivnih stanica u epitelu polipa. Njihova je razina nakon terapije jednaka onoj u normalnoj glukozi.
OGLASI
