Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza multiple skleroze

Multipla skleroza (MS) klinički je heterogena bolest za koju ne postoji jedinstveni, visokospecifični biobiljeg. Postoje dva klinička fenotipa MS-a, relapsno-remitirajući i progresivni, koji su obilježeni upalnim i degenerativnim patogenetskim mehanizmima, ali u kvantitativno i kvalitativno drugačijem omjeru. Ni za jedan klinički fenotip ne postoji visokospecifičan i visokoosjetljiv dijagnostički biljeg pa se dijagnoza MS-a postavlja temeljem dijagnostičkih kriterija. Trenutno važeći dijagnostički kriteriji jesu revidirani McDonaldovi kriteriji iz 2017. godine. Dijagnoza MS-a postavlja se na temelju kliničkoga i/ili radiološkoga dokaza diseminacije lezija u prostoru i vremenu unutar središnjega živčanoga sustava, uz prisutnost tipičnoga kliničkoga sindroma. Magnetska rezonancija (MR) je najosjetljivija dijagnostička/paraklinička metoda za dokazivanje lezija mozga i kralježnične moždine, koje su tipične za MS. Da bi se izbjegla pogrešna dijagnoza MS-a, važno je osvijestiti brojne kliničke i parakliničke znakove, tzv. red flags, koji upućuju na to da postoji bolje objašnjenje bolesnikovih simptoma i nalaza dijagnostičke obrade od MR-a.