MEDIX, God. 21 Br. 115/116  •  Pregledni članak  •  Stomatologija HR ENG

Bruksizam u djeceBruxism in children

Iva Alajbeg, Matea Trupković Prandel, Diana Drašner

Američka akademija za orofacijalnu bol (engl. American Academy of Orofacial Pain – AAOP) definira bruksizam kao nenamjerno dnevno ili noćno stiskanje zuba, škrgutanje ili škripanje zubima. Prevalenciju bruksizma u djece teško je odrediti, ponajprije zbog toga što mnoga djeca, kao ni njihovi roditelji, nisu svjesna poremećaja. Epidemiološke studije prevalencije bruksizma u djece vrlo su rijetke. Etiologija bruksizma nejasna je i kontroverzna. S prilično velikom sigurnošću može se reći tek da okluzijski čimbenici nemaju ulogu u njegovu nastanku. Iako su istraživanja koja ispituju crte ličnosti u djece s bruksizmom malobrojna, čini se da su ona ipak anksioznija i napetija od djece bez bruksizma. Prema do sada dostupnim podatcima, bruksizam tijekom djetinjstva ne znači rizik za nastavak bruksizma u odrasloj dobi. Roditelje koji primijete da njihovo dijete ima simptome treba umiriti da se najvjerojatnije radi o prolaznoj epizodi, ali ih i uputiti da obrate pozornost žali li se dijete na neke druge simptome, npr. bolove u žvačnom sustavu. Unatoč činjenici da je učestalost u djece visoka, bruksizam se ne može smatrati normalnom pojavom niti u primarnoj niti u mješovitoj denticiji. Istodobno, bruksizam tijekom djetinjstva ne smatra se patološkom pojavom, sve dok se ne uoče strukturne promjene žvačnog sustava. 

Ključne riječi:
bruksizam; trošenje zuba; temporomandibularni poremećaji

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 21 Br. 115/116

According to The American Academy of Orofacial Pain, bruxism is defined as „total parafunctional daily or nightly activity that includes grinding, gnashing, or clenching of the teeth. It takes place in the absence of subjective consciousness“. The prevalence of bruxism in children is difficult to determine, primarily because the subjects are unaware of having the disorder. Epidemiological studies focused on the prevalence of bruxism in children are very rare. The etiology of bruxism is unclear and controversial. Malocclusion does not increase the probability of bruxism. Although studies examining the personality traits of children with bruxism are very rare, they show that children with bruxism were more tense and anxious. According to available data, bruxism in childhood does not represent a risk of continued bruxism in adulthood. Parents who notice that their child has bruxism should be reassured that this is probably a transient episode, however, they should also be instructed to watch for any other symptoms the child may complain about, e.g. pain in the masticatory system. Despite the fact that the incidence in children is high, bruxism cannot be considered as a normal occurrence in primary and mixed dentition. At the same time, bruxism during childhood is not considered as a pathological occurrence until structural changes in the masticatory system are noticed. 

Key words:
bruxism; temporomandibular disorders; tooth wear