Autizam i promjena obrasca metilacije
OGLAS
Poremećaji iz autističnog spektra (PAS, autizam, sindrom Asperger, dječji dezintegrativni poremećaj i nespecificiran pervazivni razvojni poremećaj) teška su i trajna oštećenja koja se očituju kognitivnim poremećajima i poremećajima ponašanja. Etiologija PAS-a poznata je u manje od 10% bolesnika; to su bolesti poligenske i multifaktorske prirode. Ipak, zasada je nemoguće reći koji od oko stotinjak gena povezanih s patogenezom PAS-a ima dominantan utjecaj na razvoj bolesti. Dijagnoza PAS-a postavlja se temeljem kliničkih obilježja poremećaja. Potom slijedi genetičko testiranje.
Autizam je poznat već 70 godina. Bolesna djeca imaju karakterističnu kliničku sliku. Ne mogu uspostaviti prijateljski odnos jer ne shvaćaju koncept prijateljstva. Starija djeca vrlo rijetko uspostavljaju kontakt očima; radije se igraju sama. Poremećaj komunikacije varira od potpune nijemosti do izrazite govorljivosti, koja je često praćena govornim manama. Često izvode stereotipne radnje te imaju potrebu opsesivnog slijeđenja ustaljenih obrazaca ponašanja. Prosječna dob postavljanja dijagnoze je četiri godine. Učestalost pojavljivanja autizma u drugog djeteta u obiteljima gdje već jedno dijete ima autizam je 3 do 7%, uz napomenu da postoje varijacije s obzirom na spol. Ako je prvo dijete dječak, rizik za drugo dijete je 4 do 7%, a ako je prvo dijete djevojčica, rizik je 7 do 14,5%. Rizik za pojavu autizma u ovim obiteljima je 150 do 200 puta veći nego u preostaloj populaciji. Rizik ponavljanja bolesti ovisi o etiološkom uzroku. Veliki se napori ulažu u identifikaciju gena koji uzrokuju autizam ili povećavaju rizik njegova razvoja. Zato su istraživanja znanstvenika iz SAD-a posebno interesantna. Analizom 44 uzorka sperme očeva čija su djeca pokazivala rane znakove autizma ispitivalo se postoji li promijenjen obrazac metilacije DNA-spermija u regulatornim regijama gena, tzv. „epigenetski biljeg“, na 450.000 položaja unutar genoma. Pokazano je da se na čak 193 različita mjesta genoma obrazac metilacije razlikuje u odnosu na kontrolni uzorak te da je takav obrazac metilacije bio u pozitivnom odnosu s razvojem autizma (prema Autism Observation Scale for Infants). Većina položaja promijenjene metilacije nalazila se u blizini gena uključenih u razvojne procese, posebice neurološki razvoj. Štoviše, četiri takva mjesta, najsnažnije povezana s ranim znakovima autizma, nalaze se u blizini gena čija je mutacija odgovorna za razvoj sindroma Prader-Willi, bolesti koja ima brojne simptome kao i autizam. Sličan obrazac promjene metilacije pronađen je i u mozgu osoba s autizmom što dodatno upućuje na mogućnost povezanosti promjene obrasca metilacije i razvoja autizma.
Ovi podaci ukazuju na činjenicu da epigenetske promjene sperme očeva mogu pridonijeti riziku razvoja autizma u djece te da isti epigenetski mehanizmi unutar malog mozga možda djeluju i u osoba s autizmom.
OGLASI
