MEDIX, God. 22 Br. 123  •  Novost  •  Infektologija HR ENG

Antiretroviralna terapija u prevenciji HIV-1 transmisije

Parovi, među kojima je jedna osoba HIV-negativna, a druga HIV-pozitivna, često su smatrani osobama s „visokim rizikom“ od prijenosa bolesti. Međutim, novija istraživanja pokazuju da taj rizik može biti smanjen na vrlo malu razinu.

New England Journal of Medicine od 18. srpnja 2016. godine donosi rezultate međunarodnog, nasumično provedenog istraživanja kojim se pokušalo uvidjeti učinkovitost primjene antiretroviralne terapije kod parova u kojih je samo jedan partner bio HIV-pozitivan. Također se istražila razlika u učinkovitosti rano i kasno primijenjene terapije (ovisno o broju CD4+ limfocita u krvi).

Cohen i sur. su u istraživanje uključili 1763 sudionika, te su ih razvrstali u dvije skupine. U prvoj skupini od 886 sudionika terapija je primijenjena pri broju CD4+ limfocita od 350-550 stanica/mm3. Druga skupina od 877 sudionika terapiju je primila kad bi broj CD4+ limfocita pao ispod 250 stanica/mm3, ili ukoliko je došlo do pojave sindroma stečene imunodeficijencije.

Rezultati su pokazali kako je rana primjena antiretroviralne terapije, u usporedbi s kasnom, povezana s 93% manjim rizikom za prijenos bolesti na HIV-negativnog partnera. Ukoliko je infekcija bila dobro stabilno suprimirana, nije bilo zabilježenog prijenosa na HIV-negativnog partnera.