MEDIX, God. 14 Br. 79  •  Kolumna  •  Bioetika HR ENG

VII. bioetički skup u Lošinju

Jasminka Pavelić

Priroda u Hrvatskoj je osobite ljepote. Između ostalih vrednota, najljepši su more i otoci, dragulji od kamena, smješteni u vodi očaravajućeg plavetnila. Otoci pridonose rijetkoj, svjetski poznatoj ljepoti našeg mora, a sami oni imaju prekrasne oblike, zanosne boje te visok estetski, povijesni i kulturni značaj. Tko može odrediti koji je od naših, ukupno više od tisuću, otoka impresivniji – oni s povijesnom značajkom ili oni s umjetničkim ambijentom, oni s fantastičnim naseljima ili oni nenapučeni, oni puni turista iz cijeloga svijeta ili oni na koje stupaju samo privremeni robinzoni?! Ali na svim našim otocima priroda je izvanredna, oni su biseri Jadrana – bijele perle ako im blješti slano stijenje, ili zelene perle obojene crnogoricom, maslinjem i drugim raslinjem.

Pritom su svi hrvatski otoci ne samo morski pristani i plivalački i ronilački centri, već i značajna zdravstvena mjesta. Od sjevera do juga Jadrana svaki je kutak istovremeno bogata klimatska točka. Tu neprocjenjivu raskoš morskoga zraka, slanih i eteričnih mirisa i medicinsku moć raznovrsnog bilja znali su pravilno ocijeniti već prije stoljeća i pol i prvi europski i svjetski pobornici boravka i vježbanja u prirodi. Austrougarski su velikaši i naturalisti otkrili i sagradili Opatiju, kao i bliže i dalje otoke. Među njima su posebno isticali Lošinj radi njegove blage klime, osebujnog položaja i fantastičnih botaničkih bogatstava i mirisa. Znali su koristiti klimatsku i aromaterapiju, te je aristokracija rabila Lošinj kao bolnicu za tuberkulozu, astmu, napetosti živčanog sustava i druge tegobe.

To je blago posebno važno danas, u doba zagađenosti gradova. Jadran je svojevrsni biološki raj, a Lošinj cijenjeno mjesto klimatskog i zdravstvenog turizma. I nova je znanstvena disciplina bioetika mjesto za svoje susrete i razmjenu ideja pronašla na tom prekrasnom otoku. Jedan od svjetskih centara ove duhovne novine, čije su se ime, problematika i spoznaje razvili u posljednjih tri desetljeća, već je sedmu godinu Mali Lošinj. Istovremeno s razvijanjem bioetike u Hrvatskoj, u vidu znanstvenih informacija i diskusija, objavljivanjem važnih tekstova i uvođenjem takve nastave, hrvatski su filozofi i znanstvenici, poslije raznih aktivnosti i javnih rasprava u Rijeci, Zagrebu, na Cresu i drugim mjestima, svoj najznačajniji skup smjestili i počeli redovito održavati u mjesecu lipnju na otoku Lošinju. Skup je prerastao u međunarodni kolokvij izvanrednog značaja, pa sudionici Lošinj s ponosom nazivaju otokom bioetike.

Na 7. lošinjskim danima bioetike u lipnju 2008. godine, u organizaciji Hrvatskog filozofskog i Hrvatskog bioetičkog društva, sudjelovalo je 77 sudionika sa svojim priopćenjima. Osim znanstvenika iz Hrvatske i okolnih zemalja, bili su prisutni i mislioci iz Kanade, Japana, Irana, Velike Britanije i Litve. Uhodani tip rada, koji daje dobre znanstvene rezultate, predvidio je održavanje glavnog toka diskusije o ulozi i značaju integrativne bioetike u novoj epohi, te isto tako organizaciju okruglog stola o jednom od najznačajnijih problema čovječanstva – o smislu i ljudskoj upotrebi plodova zemlje. Izuzetno vrijedan prilog dao je i skup mladih, studenata i doktoranata iz raznih zemalja (jedna od odličnih metoda razvoja budućih znanstvenika). Tema je bila zdravlje, što je osnovna bioetička problematika.

U filozofskom okružju najprije se, dakako, raspravlja uopćeno, o biti problema, sa željom da se postave principi. Ali, u Lošinju se u raspravu ugrađuju i znanstvene spoznaje, ono što znanstvenici iz prirodnih i socijalnih struka doznaju tijekom svog rada i o čemu raspravljaju u okvirima svojih disciplina. Integrativna bioetika, svojevrsni prilog hrvatskog duha razvoju novoga znanstvenog područja, temelji se na promicanju općih i posebnih, filozofskih i teoloških te bioloških i inih znanstvenih i tehničkih (biotehničkih) spoznaja. Taj pristup daje šanse za pravu otvorenost složenim bioetičkim pitanjima, kojih ima u svim sferama opstojbe i u svim ljudskim društvima. Tako znanstvenici iz raznih zemalja imaju što reći jedni drugima, a metode i domete iz jednog područja mogu koristiti u objašnjavanju i gradnji vrijednosnih usmjerenja u drugim područjima. To su pokazale diskusije na 7. lošinjskom skupu – da povijesni pristup može olakšati stvaranje novih spoznaja, da je za širinu bioetike važan i multikulturalizam, da se mora voditi računa o javnom interesu jer se pitanja života, zdravlja i zaštite prirode (kao osnovna pitanja bioetike) tiču svih nas, dapače i svih ljudi na Zemlji, te se mora graditi ozbiljan, zajednički stav o mnogim problemima koje donosi suvremena civilizacija ili se pojavljuju istovremeno u svim dijelovima svijeta. Za medicinu su najzanimljivija priopćenja o odgovornosti proizvođača lijeka s nedostatkom, o bolesnicima s kromosomskim promjenama, o pobačaju i eutanaziji, o osiguranju liječnika pri obavljanju profesionalne dužnosti, o problematici carskog reza na zahtjev, o embrionalnim matičnim stanicama i mogućoj medicinskoj primjeni, o nanotehnologiji u medicini, o obaviještenom pristanku bolesnika, o bolestima identiteta spola, o maloljetnoj osobi kao darovatelju organa i tkiva za transplantaciju, o neetičkim pokusima, itd.

Najvažnija spoznaja s lošinjskih skupova jest da se zajedničkim promišljanjem i djelovanjem svih znanstvenika može mnogo učiniti da se otkriju, razjasne i dovedu do prave dimenzije i pozitivnih rješenja mnogi slučajevi koji uznemiruju svijet svojim teškim posljedicama ili neizvjesnošću. To je učinak lošinjskih bioetičkih susreta.