MEDIX, God. 16 Br. 91  •  Kolumna  •  Bioetika HR ENG

Unuci

Jasminka Pavelić, Kiril Temkov

Životno iskustvo starijima daje dovoljno znanja kojim mogu pomoći mladima da i oni lakše prođu svoju „cestu života“ na kojoj ih očekuju mnogobrojni problemi, muke, napori, nužna borba za opstanak, ali i veselje, ljubav, stvaranje, rast i razvoj te rađanje vlastite djece za zaokruženje životne cjelovitosti. Čuvati život, usmjeravati život, popravljati a ne unazađivati prirodu, to je najvažnija poruka i usmjerenje bioetike. 

 

Kada bismo u kozmos trebali poslati sliku koja bi najbolje odražavala ljudski rod, što bismo poslali? Bi li to bila slika napučenog grada ili obrađenog polja, zamagljenog industrijskog postrojenja ili punih učionica; slika gustog prometa ili ljetnih plaža; slika rata ili konzilijarnog pregleda bolesnika u bolničkoj sobi razvijenog društva; bi li ta slika prikazivala poljubac mladih ili pucanj vijetnamskog oficira u glavu pobunjenika, masu ljudi ili usamljenu jedinku, pjevača pred razigranim obožavateljima ili hackera pred ekranom računala? Sve su to slike ljudskog života, odnosno slike lijepe ili ružne zbilje. Ali, slika koja najbolje govori o smislu čovječanstva, prema našem viđenju, prikazivala bi baku s unučadi.

Gdje je u ovom primjeru smisao bioetike? Pa, upravo je to bioetika; ljepota udružena s brigom za dobro. Ljudi uobičajeno kao najdraže situacije izdvajaju one koje se odnose na vlastito roditeljstvo. Djeca su plod ljubavi i našeg tijela. Radi se o neprikosnovenoj pretpostavci života, čimbeniku finog ljudskog trajanja, osnovnoj funkciji za opstojanje ljudskog roda. Prizor bake i unučadi je još slikovitiji; tu je kontinuitet još jasniji, odnosi se na tri generacije. A naglašena je upravo uloga žena za sustavno postojanje, te nužnost djece za opstanak ljudskog roda.

 

 

Na takvoj fotografiji nisu bitne stvari, odjeća ili igračke, nego živa bića povezana rasponom godina, pri čemu se iskustvo vezuje s mladošću, a briga starijih s radošću ponovnog otkrivanja svijeta djeteta. Bioetički je kod upravo ta briga. Briga da se drugima ne čini zlo, već samo dobro. Životno iskustvo starijima daje dovoljno znanja kojim mogu pomoći mladima da i oni lakše prođu svoju „cestu života“ na kojoj ih očekuju mnogobrojni problemi, muke, napori, nužna borba za opstanak, ali i veselje, ljubav, stvaranje, rast i razvoj te rađanje vlastite djece za zaokruženje životne cjelovitosti. Čuvati život, usmjeravati život, popravljati a ne unazađivati prirodu, to je najvažnija poruka i usmjerenje bioetike.
Dalek je put pred djecom – „duga je njiva za oranje“. Djecu očekuju izazovi i neizvjesnosti, uspjesi i promašaji, usponi i uzmaci. Ali cilj je njihovo odrastanje, i oni ga uglavnom postižu, veoma rijetko bez prilike za dokazivanjem. Pred dječjim nevinim i začuđenim očima otvaraju se tajne svijeta, koji će na kraju postati njihov, a već sada je njihov potencijalno. Tu nevinost smo ugradili u bioetičku viziju svijeta, koji smo napali lošim djelima, a branimo ga brigom za održanjem i napretkom, za dobrim djelovanjem i međusobnim pomaganjem, za izbjegavanjem nasilja i podržavanjem ideja i moći ljubavi da bi se mlade pripremilo za ispravan i dobar život.

Nada starih nije u pobjedi nad smrću, ili u stjecanju imutka. Stariji su učinili što su znali; imali su mogućnosti učiniti prave stvari, voljeti i davati, i ne biti sebični, nego dijeliti s voljenim bićima i bližnjima, kojima je takvo dijeljenje bilo potrebno. Stariji znaju da je davati važnije nego uzimati i da je najljepše biti s voljenima. Želja starijih je sretan život mladih, koji će s vremenom početi ubirati plodove svoga odgoja i dalje razvijati ljudska umijeća i novu opću brigu za zdravlje sviju. Radi se o unucima naših sadašnjih unuka...!
Na takva razmišljanja je ukazala bioetika kada su je prije četiri desetljeća počeli stvarati veliki umovi čovječanstva, da imamo ono što stvaramo i da moramo misliti i na sebe i na naše potomke, što god radili, jer život ne završava s nama.

To je opća poruka spomenute slike bake s unucima; sve na svijetu ima trajanje i produžetak. Čuvajmo i pazimo djecu! Naučimo ih živjeti! Da bi se i ona mogla fotografirati kao bake i djedovi s unucima, i ponoviti ove riječi.