MEDIX, God. 28 Br. 152  •  Novost  •  Molekularna medicina HR ENG

U krvi zdravih ljudi nalaze se slobodni mitohondriji

Postanak mitohondrija, koji datira prije otprilike dva milijuna godina, tumači se teorijom endosimbioze. Smatra se da su nastali od prabakterija koje su se uselile unutar stanica tadašnjih prokariotskih anaerobnih stanica. Tijekom evolucije prabakterije su postupno počele razgradnju organskih spojeva, što rezultira oslobađanjem energije. A upravo je to funkcija današnjih mitohondrija, staničnih organela u kojima razgradnjom organskih spojeva stanice dobivaju najveću količinu energije.

Međutim, znanstvene spoznaje (The FASEB Journal doi:10.1096/ fj.201901917RR, 2020.) pokazuju da se cjeloviti mitohondriji (a ne samo njihova DNA, što je otprije poznato) nalaze i izvan stanica; točnije, u krvi zdravih osoba.

 

U krvi zdravih osoba nalazi se između 200.000 i 3,7 milijuna cjelovitih mitohondrija (a ne samo njihova DNA)

Istraživanja su počela opažanjem da se u krvi zdravih osoba mogu naći kraći, ali i znatno duži dijelovi mitohondrijske DNA (mDNA) (znatno duži od jezgrine DNA) koji su otporni na razgradnju. Pokazano je da su ti duži dijelovi mDNA ustvari cjelovite mDNA na koje su bili vezani različiti mitohondrijski proteini kao što su npr. transportni proteini i enzimi. Naposlijetku, upotrebom fluorescentnih mitohondrijskih biljega dokazana je prisutnost cjelovitih funkcionalnih (uzimanje kisika i stvaranje energije) mitohondrija u krvi zdravih osoba. Smatra se da se u jednom ml plazme nalazi između 200.000 i 3,7 milijuna mitohondrija.

Nalazi nedvojbeno pokazuju da, osim trombocita (pokazano 2014. godine), i drugi tipovi stanica mogu otpuštati mitohondrije u okolinu, u ovom slučaju plazmu.

Koja je njihova uloga, još nije poznato, ali dva su izgledna objašnjenja: 1) možda su to mitohondriji koje su otpustile stanice sa svrhom da nešto signaliziraju – radi li se, možda, o „upalnim“ signalima?; 2) to su mitohondriji koji trebaju ući u oštećene stanice te imaju potrebu za dodatnim, novim, mitohondrijima, slično kao što i matične stanice mogu otpuštati mitohondrije sa svrhom „spašavanja“ oštećenih stanica, ili kao što je već otprije poznato, da se mitohondriji mogu premještati iz jedne stanice u drugu. Kako se u biologiji ništa ne događa bez razloga, vrlo je vjerojatno da će se budućim pokusima pokazati stvarna uloga u krvi nađenih slobodnih mitohondrija.