MEDIX, God. 24 Br. 132  •  Recenzija  •  Pedijatrija HR ENG

Irena Bralić i sur.:
„Tranzicijska medicina“


Izdavač: Medicinska naklada, Zagreb
Godina izdavanja: 2018.
Format: 17 x 24 cm; uvez: tvrdi
Opseg: 262 stranice; 33 slike, 30 tablica

 

 

Tranzicija zdravstvene skrbi izuzetno je značajna tema u suvremenom svijetu: razvojem znanosti i implementacijom otkrića u praksu rastu mogućnosti ne samo preživljavanja, već i odrastanja i doživljavanja odrasle dobi znatnog broja djece s kroničnim bolestima koja su donedavno imala vrlo oskudnu prognozu. Djelo „Tranzicijska medicina“ je izvorno, jedinstveno u Hrvatskoj i svijetu po konceptu, sadržaju i načinu prezentacije. Značajno pridonosi znanosti kritičnom analizom razlika između jednokratnog čina transfera i planiranog procesa tranzicije zdravstvene skrbi multidisciplinarnim sagledavanjem specifičnih potreba zdravog i bolesnog pojedinca, kritičnom analizom recentne literature i uputama za primjenom znanstvenih postignuća u svakodnevnu praksu.

Knjiga obuhvaća viđenja specijalista pedijatara, specijalista različitih subspecijalnosti te suradnih struka koji sudjeluju u liječenju i brizi za bolesnika s kroničnim ili rijetkim bolestima i njihov zajednički pokušaj u organiziranju timskog, postupnog i bezbolnog prijelaza iz pedijatrijske u adultnu skrb. Važno je da se tranzicija zdravstvene skrbi provodi postupno (npr. tijekom dvije godine) kako bi svi uključeni mogli međusobno prenijeti sva iskustva i znanja te kako bi se mladi odrasli mogli prilagoditi novonastaloj situaciji. Tranzicija zdravstvene skrbi itekako je važan javnozdravstveni problem.

Sve je više mladih odraslih s lakšim ili težim kroničnim bolestima (literarni podatci govore o grupaciji od 20 do 40% djece u dobi od 15 godina). Nekad ta grupacija bolesnika nije postojala jer djeca s teškim prirođenim srčanim bolestima, kromosomopatijama, metaboličkim i imunološkim bolestima nisu preživljavala ranu dječju dob. Napretkom medicine, kardijalne i neurokirurgije te sofisticirane dijagnostike i ciljane terapije životni vijek djece s teškim kroničnim bolestima produljen je do u odraslu dob. Radi osiguranja kontinuiteta zdravstvene skrbi i premošćivanja dostupnosti specijalističko-konzilijarne zaštite u odrasloj dobi pojavila se potreba za jasno strukturiranim i organiziranim prijelazom skrbi iz pedijatrijske u adultnu.

Liječnici adultne medicine susreću se s pacijentima koje ranije nisu imali. Za njihovo zbrinjavanje nemaju ni potrebna znanja, a niti iskustva. Zdravstveni sustav nije pravovremeno pripremljen za preuzimanje cjelokupne skrbi o osobito osjetljivoj skupini mladih bolesnika. Ti su bolesnici dosad imali „vodećeg liječnika“ za kojeg su bili vezani i koji je bio koordinator i rješavao je većinu njihovih problema: za njih je uvijek imao vremena. Roditelji su uvijek bili tu kao psihološka i socijalna podrška. Pedijatrijska zdravstvena zaštita (primarna i sekundarna) organizirana je uglavnom kao holistička; u središtu zbivanja je mladi bolesnik sa svim svojim problemima i o njima uglavnom brine jedan liječnik (uz multidisciplinarni pristup, koji je često takvim bolesnicima potreban).

Ulazeći u svijet odraslih, mnogo toga se mijenja: adultna medicina okrenuta je rješavanju jednog medicinskog problema, odrasli nemaju jednog liječnika u sekundarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti, u istoj ne postoji kontinuitet pri praćenju bolesnika, vrlo često kontrolu bolesti kod jednog bolesnika provodi više liječnika jedne specijalnosti (ovisno tko je na rasporedu za ambulantu toga dana). Bolesnik je sam, od njega se očekuje da sam preuzme kontrolu i odgovornost za svoju bolest. Teški i višestruki problemi koji tište mlade bolesnike s kroničnim bolestima čine ih osobito vulnerabilnima, često manje samopouzdanima od vršnjaka. Tranzicija zdravstvene skrbi osobito je osjetljivo razdoblje u njihovu životu, često i izvorište različitih problema – bivaju podijeljeni u osjećajima, često poričući svoju bolest, često regrediraju u ponašanju, anksiozni su i depresivni. Tranzicija može dovesti do usporenja fizioloških procesa, lošije kontrole bolesti, slabijega zdravstvenog nadzora, češćih hospitalizacija te povećane učestalosti komplikacija. Adolescenti s kroničim bolestima u većem su riziku od nastanka psihičkih poremećaja.

Prvu „tranziciju zdravstvene skrbi“ dijete i majka dožive kada iz rodilišta prelaze pedijatru u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Patronažne sestre su spona koja tu tranziciju olakšava; pri domovima zdravlja organiziraju se grupe za potporu dojenju (uz potporu UNICEF-a) te različiti tečajevi za zdravstvene radnike, roditelje, ali i širu društvenu zajednicu (npr. u vrtićima). Sve je usmjereno jačanju svijesti da su roditeljstvo i dijete u središtu zanimanja zdravstvenog sustava.

Tranzicijske ambulante trebaju pomoći mladim roditeljima (djeci s različitim vrstama encefalopatija, prirođenim metaboličkim bolestima, provedenim neurokirurškim liječenjem, sa šećernom bolešću tipa 1, reumatskim bolestima, poremećajima u jedenju i sl.) i rješavanju problema koji se pred njih postavljaju u toj dobi.

Udžbenik „Tranzicijska medicina“ autorice Irene Bralić i suradnika autentičan je i rijedak pokušaj objedinjavanja najnovijih spoznaja i iskustava vrhunskih stručnjaka o rijetkim i kroničnim bolestima u djece. On je i težnja za implementacijom znanja i iskustava udruženog zdravstvenog tima u organiziranju jedinstvenog, bezbolnog i učinkovitog modela prelaska bolesnika sa spomenutim bolestima iz područja skrbi pedijatra u adultnu skrb. U domaćoj znanstvenoj literaturi malo je djela koja na takav sveobuhvatan način obrađuju zadanu temu.

Djelo je namijenjeno studentima medicine, studentima zdravstvenih studija, liječnicima i specijalistima obiteljske i školske medicine, pedijatrima, internistima, ginekolozima, specijalizantima pedijatrije, interne, ginekologije, obiteljske i školske medicine i suradnih struka.