Teoretske osnove i terapijske mogućnosti primjene plazma-terapije u stomatologiji
Plazma je ionizirani plin građen od slobodnih elektrona, iona, radikala te neutralnih i/ili pobuđenih atoma ili molekula. Plazma se može stvoriti dovođenjem energije neutralnome plinu. Izvor energije može biti toplina, električna energija ili elektromagnetsko zračenje. Ovisno o vrsti i količini energije prenesene na plazmu, svojstva se plazme mijenjaju s obzirom na gustoću elektrona i njihovu temperaturu. Neelastični sudari između elektrona i težih čestica dovode do stvaranja aktivnih vrsta u plazmi, dok kod elastičnih sudara dolazi do zagrijavanja teških čestica, a elektroni gube energiju. Niske doze jakosti plazma-polja kod hladne atmosferske plazme stimuliraju stanice koje rastu u staničnoj kulturi na proliferaciju, dok u visokim dozama podliježu procesu apoptoze ili nekroze. Plazma-terapija može se uspješno primjenjivati u liječenju bolesti tvrdih i mekih tkiva usne šupljine.
Ključne riječi:
plazma; plazma-polje; plazma-terapija
