MEDIX, God. 25 Br. 135  •  Pregledni članak  •  Obiteljska medicina HR ENG

Smjernice za dijagnostiku i liječenje depresivnih poremećajaGuidelines for diagnosis and treatment of depressive disorders

Leonardo Bukmir, Martina Fišić, Branislava Popović, Aleksandar Ljubotina, Tina Zavidić

Smjernice za dijagnostiku i liječenje depresivnih poremećaja uspješno implementiraju nove znanstvene spoznaje te promoviraju načela suvremene medicine zasnovane na dokazima. Podjednako su korisne kako u edukaciji tako i u rutinskom radu obiteljskoga liječnika. Olakšavaju postupanje u probiru (screening), postavljanju dijagnoze, procjeni rizika za suicid i potrebi za bolničkim liječenjem. Biopsihosocijalnim pristupom obiteljski liječnik planira i provodi individualno liječenje i prevenira moguće recidive bolesti. Psihofarmakološke smjernice temeljene su na znanstvenim činjenicama o terapijskoj učinkovitosti lijekova s preporukom prvoga, drugoga i trećeg izbora. Primjena antidepresiva treba biti individualizirana. Izbor i trajanje farmakoterapije ovisi o fazi bolesti, simptomima, komorbidnim stanjima. Posebna pozornost i prilagodba farmakoterapije potrebna je u djece i adolescenata te osoba starije životne dobi. U primjeni lijekova važno je praćenje preporuka stručnih društava te poznavanje potencijalnih nuspojava i interakcija s drugim lijekovima. Poboljšanje skrbi o toj skupini bolesnika moguće je uz razvijanje partnerskog odnosa liječnika i bolesnika. Bolesnici bi trebali preuzeti aktivniju ulogu u svom liječenju, čime se može bitno utjecati na kvalitetu liječenja. Obiteljski liječnik mora pratiti i evaluirati tijek liječenja, kako bi kvaliteta života osoba s depresivnim poremećajem bila što bolja.

Ključne riječi:
antidepresivi; depresija; smjernice

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 25 Br. 135

Guidelines for diagnosis and treatment of depressive disorders successfully implement new scientific knowledge and promote the principles of evidence-based medicine. They are equally useful in both the education and the routine work of family physicians. They facilitate screening, diagnosing, assessing suicidal risk, and the need for hospital care. Using a biopsychosocial approach, a family doctor plans and conducts individual treatments and prevents possible recurrence of the disease. Psychopharmacological guidelines are based on scientific facts about the therapeutic efficacy of drugs with the recommendation of the first, second and third choices. The choice and duration of pharmacotherapy depends on the stage of the disease, the symptoms and the comorbid conditions. The use of antidepressants should be individualized. The choice and duration of pharmacotherapy depends on the stage of the disease, the symptoms, and the comorbid conditions. Special attention and adaptation of pharmacotherapy is needed in children and adolescents, as well as older persons. In the use of medicines, it is important to follow recommendations from professional societies and to know the potential side effects and interactions with other medicines. Improving care for this group of patients is possible with the development of partnership between doctors and patients. Patients should take a more active role in their treatment as this can significantly impact the quality of treatment. The family doctor has to monitor and evaluate the course of treatment as this can significantly improve the quality of life.

Key words:
antidepressants; depression; guidelines