Rana naspram kasnije antikoagulantne terapije kod moždanog udara i fibrilacije atrija

OGLAS


Učinak ranog u usporedbi s kasnijim uvođenjem novih oralnih antikoagulantnih lijekova (engl. novel oral anticoagulans – NOACs) u osoba s fibrilacijom atrija koje su imale akutni ishemijski moždani udar nije jasan. Časopis New England Journal of Medicine u izdanju od 29. lipnja 2023. godine donosi rezultate istraživanja koje je proveo Urs Fischer sa suradnicima, a koje su pokrenuli istraživači na 103 lokacije u 15 zemalja (engl. Early versus Late Initiation of Direct Oral Anticoagulants in Post-ischemic Stroke Patients with Atrial Fibrillation – ELAN).

Sudionici su nasumično raspoređeni u omjeru 1:1 na ranu antikoagulaciju (unutar 48 sati nakon manjeg ili umjerenog moždanog udara ili 6. ili 7. dan nakon velikog moždanog udara) ili kasniju antikoagulaciju (3. ili 4. dan nakon manjeg moždanog udara, 6. dan ili 7 nakon umjerenog moždanog udara ili 12., 13. ili 14. dan nakon velikog moždanog udara). Istraživači nisu imali saznanja o dodjeli skupina.

Primarni ishod bio je kombinacija rekurentnog ishemijskog moždanog udara, sistemske embolije, velikog ekstrakranijalnog krvarenja, simptomatskog intrakranijalnog krvarenja ili vaskularne smrti unutar 30 dana nakon randomizacije. Sekundarni ishodi uključivali su komponente složenog primarnog ishoda nakon 30 i 90 dana.

Od 2013 sudionika (37% sa slabijim moždanim udarom, 40% s umjerenim moždanim udarom i 23% s jakim moždanim udarom), 1006 je dodijeljeno ranoj antikoagulaciji, a 1007 kasnijoj antikoagulaciji. Događaj primarnog ishoda dogodio se kod 29 sudionika (2,9%) u skupini rano započetog liječenja i kod 41 sudionika (4,1%) u skupini kasnije započetog liječenja za 30 dana. Ponovljeni ishemijski moždani udar dogodio se kod 14 sudionika (1,4%) u skupini koja je primala rano liječenje i 25 sudionika (2,5%) u skupini koja je kasnije primala liječenje (omjer izgleda, 0,57; 95% CI, 0,29 do 1,07) do 30 dana i u 18 sudionika (1,9%) i 30 sudionika (3,1%) za 90 dana. Simptomatsko intrakranijalno krvarenje javilo se u dvoje sudionika (0,2%) u obje skupine do 30 dana.

Procijenjeno je da se učestalost ponovljenog ishemijskog moždanog udara, sistemske embolije, velikog ekstrakranijalnog krvarenja, simptomatskog intrakranijalnog krvarenja ili vaskularne smrti nakon 30 dana kreće od 2,8% niže do 0,5 % više (na temelju 95% intervala pouzdanosti) s ranijom negoli s kasnijom primjenom NOACs-a.