Kontinuitet odnosa s liječnikom obiteljske/opće medicine i zdravlje pacijenata
OGLAS
Norveški liječnici Hogne Sandvik, Øystein Hetlevik, Jesper Blinkenberg i Steinar Hunskaar primili su 16. svibnja ove godine priznanje Norveškog društva liječnika opće medicine za svoj rad. Radi se o liječnicima s više desetljeća radnog iskustva, a priznanje su dobili za objavljene tekstove koji promiču razvoj struke obiteljske/opće medicine ili šire znanje. Stoga se osvrćemo na njihov članak objavljen prije par mjeseci u časopisu „British Journal of General Practice“ 2022.; 72 (715): e84-e90 (DOI: https://doi.org/10.3399/BJGP.2021.0340).
Nordic co-operation / norden.org
Kontinuitet odnosa s liječnikom obiteljske/opće medicine temeljna je vrijednost primarne zdravstvene zaštite. McWhinney je opisao kontinuitet kao implicitni ugovor između pacijenta i liječnika opće prakse, koji zatim preuzima osobnu odgovornost za pacijentove medicinske potrebe. Kontinuitet nije ograničen vrstom bolesti te premošćuje epizode različitih bolesti. Pokazalo se da je dulji kontinuitet odnosa s liječnikom primarne zdravstvene zaštite povezan s nižim stopama smrtnosti, manjim brojem prijema u bolnicu, manjim korištenjem odjela hitne pomoći i manjim brojem upućivanja na specijalističku zdravstvenu skrb. Ipak, kontinuitet odnosa s LOM-om posljednjih je godina u opadanju
Kontinuitet, koji se obično smatra aspektom kvalitete primarne zdravstvene zaštite, pod pritiskom je kako u Norveškoj tako i drugdje. Cilj istraživanja bio je analizirati povezanost kontinuiteta skrbi izabranog liječnika obiteljske/opće medicine (LOM) i korištenja usluga zdravstvene zaštite izvan radnog vremena, akutnog prijma u bolnicu i smrtnosti.
Opservacijska studija temeljena je na registru u Norveškoj koja pokriva 4,552.978 Norvežana na popisu sa svojim LOM-om. Trajanje odnosa LOM-pacijent kategorizirano je kao 1, 2-3, 4-5, 6-10, 11-15 ili >15 godina i korišteno kao varijabla objašnjenja za korištenje usluga zdravstvene zaštite izvan redovitoga radnog vremena, akutni prijam u bolnicu i smrtnost u 2018. godini. U analize je uključeno nekoliko kovarijati povezanih s pacijentom i LOM-om pojedinačnim povezivanjem s visokokvalitetnim nacionalnim registrima.
U usporedbi s jednogodišnjim odnosom LOM-pacijent, omjer izgleda za korištenje usluga zdravstvene zaštite izvan redovitoga radnog vremena postupno se smanjivao s 0,87 nakon dvije do tri godine trajanja na 0,70 nakon >15 godina. Omjer izgleda za akutni prijam u bolnicu postupno se smanjivao s 0,88 nakon dvije do tri godine trajanja na 0,72 nakon >15 godina. Omjer izgleda za smrt postupno se smanjio s 0,92 nakon dvije do tri godine trajanja na 0,75 nakon odnosa LOM-pacijent od >15 godina.
Zaključuje se da je duljina odnosa LOM-pacijent značajno povezana s manjim korištenjem usluga zdravstvene zaštite izvan radnog vremena, manjim brojem akutnih prijama u bolnicu i nižom smrtnošću. Podaci ukazuju na uzročno-posljedičnu povezanost odnosa. Valja naglasiti i važnost tradicionalno visokokvalitetnih norveških registara koji omogućuju takva i slična istraživanja.
OGLASI
