Laboratorijske metode mjerenja vitamina D – quo vadit?

Autor: Dunja Rogić, Saša Kralik Oguić
Sažetak:

Laboratoriji diljem svijeta bilježe trajno povećanje broja zahtjeva za određivanje vitamina D, što je do posebnoga i, bez pretjerivanja, upravo ekstremnoga izražaja došlo u trenutačnoj pandemiji COVID-a 19. Povezanost koncentracije vitamina D u serumu i raznih bolesti i stanja nepovezanih s apsorpcijom kalcija i koštanim metabolizmom zasad je, međutim, još uvijek spekulativna. Imunokemijske metode mjerenja koncentracije vitamina D lako su dostupne i jednostavno primjenjive u svim vrstama medicinsko-biokemijskih laboratorija, no nedostatak im je nedovoljna specifičnost i ponekad izrazito slaba međusobna podudarnost. Tandemska spektrometrija masa nova je, sve češće primjenjivana laboratorijska alternativa, no zahtijeva sofisticiranu analitičku opremu i posebno educirane djelatnike. Zbog bolje specifičnosti, vrijednosti vitamina D dobivene tom metodom u pravilu su niže od onih izmjerenih imunokemijskim metodama. U tome smislu, longitudinalno praćenje koncentracije vitamina D valjalo bi provoditi uvijek istom laboratorijskom metodom, a indikacije za mjerenje definirati odgovarajućim smjernicama.

Ključne riječi:
laboratorijske imunokemijske metode; tandemska spektrometrija masa; vitamin D

OGLAS