Prim. mr. Maja Grba-Bujević: „Donijeti Zakon o hitnoj medicini kao lex specialis“

Autor: Maša Bulajić

U Šibeniku je od 25. do 26. listopada održan 121. kongres Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ). Kongresi UPUZ-a postali su tradicionalnim mjestom za izravnu komunikaciju predstavnika Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) s ostalim dionicima u zdravstvu. Ove godine UPUZ je pod vodstvom direktora mr. Dražena Jurkovića na jednome mjestu okupio vodeće stručnjake hrvatskog zdravstvenog sustava, ali i susjednih država. Ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu prim. mr. Maja Grba-Bujević, dr. med., održala je prvoga dana kongresa zapaženo izlaganje „Uvjeti rada hitne medicine i strategija razvoja postojeće hitne medicinske službe“, koje je bilo povod razgovoru za „Medix“.


 


Prim. mr. Maja Grba-Bujević, dr. med., specijalistica je anesteziologije, reanimatologije, intenzivnog liječenja te hitne medicine i osoba s velikim profesionalnim iskustvom. Nakon dugogodišnjeg rada u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj pomoći u Medicinskom centru u rodnom Karlovcu, radi kao specijalistica anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine u Općoj bolnici Karlovac. Potom se vraća u Dom zdravlja Karlovac kao voditeljica službe za hitnu medicinsku pomoć i pomoćnica ravnatelja. Od 2009. godine posvećuje se organizaciji hitne medicine na nacionalnoj razini te kontinuirano obnaša dužnost ravnateljice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, sada već u trećem mandatu. Liječnik je dragovoljac Domovinskog rata, hrvatski branitelj.

Hitna – nekada i danas

MEDIX: U javnosti su i nadalje prisutne dvojbe što zapravo podrazumijeva „hitna“. Kako najbolje opisati što je u Hrvatskoj hitna medicinska služba (HMS) i koji su joj zadaci?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: „Hitna“ je po svojoj definiciji uvijek bila, jest i bit će medicinska služba čiji je zadatak neprekidno medicinsko zbrinjavanje osoba kojima je zbog bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život, odnosno kod kojih bi u kratkom vremenu moglo doći do životne ugroženosti, s ciljem maksimalnog skraćenja vremena od nastanka hitnog stanja do medicinskog zbrinjavanja. Zahvaljujući reorganizaciji hitne medicinske službe, imamo jedinstven sustav hitne medicine na području cijele Hrvatske, s dobro opremljenim, izvrsno educiranim i snažno motiviranim djelatnicima. Reorganizacijom su osigurani mehanizmi kojima se unaprijedila kvaliteta i standardizirala usluga hitne medicinske skrbi među županijama te povećala učinkovitost izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe. Jedinstveni cjeloviti sustav izvanbolničke i bolničke djelatnosti hitne medicine osigurava pacijentima ujednačenu, bržu, dostupniju, učinkovitiju i kvalitetniju hitnu medicinsku uslugu, a zdravstvenim djelatnicima bolje uvjete rada i stručno usavršavanje.

 

Prim. mr. Maja Grba-Bujević, dr. med., specijalistica anesteziologije, reanimatologije, intenzivnog liječenja i hitne medicine, od 2009. godine kontinuirano obnaša dužnost ravnateljice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, sada već u trećem mandatu

MEDIX: I danas se spominje raniji model „hitne“, kada je to bila jedna od službi pri domovima zdravlja. Što se od tada primijenilo?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Već gotovo dva desetljeća imamo novi model organizacije izvanbolničkog  HMS-a. Nekada su samo četiri velika grada imala ustanovu za HMS, a danas svaka županija ima samostalnu zdravstvenu ustanovu – zavod za hitnu medicinu sa središnjom medicinskom prijavno-dojavnom jedinicom, koja prima pozive, prati rad timova i nadzire status sustava te prema potrebi komunicira sa zavodima drugih županija, Kriznim stožerom Ministarstva zdravstva, Hrvatskim zavodom za hitnu medicinu (HZHM) i objedinjenim hitnim bolničkim prijmovima. Reorganizacija je, uz osnivanje županijskih zavoda za hitnu medicinu, uključivala niz aktivnosti – od standardizacije medicinske opreme i vozila te zanavljanja istih, preko uvođenja specijalizacije iz hitne medicine i dodatnog stručnog usavršavanja kroz standardizirane edukacijske programe do izrade smjernica/protokola/algoritama postupaka zbrinjavanja. Tako postavljen sustav riješio je neujednačenu organizaciju rada i kvalitete pružanja hitne medicinske skrbi, nepostojanje standardiziranih kriterija hitnosti, problem nestandardizirane i nedostatne opreme te nepostojanja sustavne edukacije.

Standardi HMS-a

MEDIX: Na koliko je stanovnika potreban jedan tim 1 u urbanim, a na koliko u ruralnim uvjetima?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Broj timova za određenu županiju Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu predlažu županijski zavodi za hitnu medicinu te njihove županije kao osnivači. Prijedlog se dodatno razmotri sukladno potrebama i mogućnostima te upućuje Ministarstvu zdravstva na donošenje.

Sukladno članku 9. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (članak 11. po novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, „Narodne novine“, broj 100/2018), i jedinice područne (regionalne) samouprave i jedinice lokalne samouprave mogu osigurati sredstva za zdravstvenu zaštitu stanovnika na svom području iznad standarda utvrđenih obveznim zdravstvenim osiguranjem, odnosno mogu samoinicijativno platiti dodatni tim.

 

Podaci pokazuju kako u Hrvatskoj čak 70% pacijenata koji traže pomoć, bilo izvanbolničkog, bilo bolničkog HMS-a nisu hitni pacijenti. Tako velik postotak pacijenta koji nisu hitni usporava rad HMS-a te dovodi u opasnost živote ljudi koji zaista imaju hitno stanje

 

MEDIX: Koja županija ima najveći broj timova 1 u odnosu na populaciju, a koja najmanji?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Gledano u apsolutnim brojkama, najviše timova 1 u odnosu na broj stanovnika ima Ličko-senjska županija, a najmanje Grad Zagreb. U obzir se mora uzeti površina Ličko-senjske županije, velike udaljenosti te relativna prometna nepovezanost, zbog čega svaka intervencija i zauzeće traju dulje. U Zagrebu, zbog gustoće naseljenosti, dostupnosti kliničkih bolničkih centara i bolnica te vremenski relativno kratkih intervencija timova izvanbolničke hitne, potreban je manji broj timova 1 u odnosu na brojčano stanje populacije.

MEDIX: Koliko je zdravstvenih radnika zaposleno u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Prema podacima Registra djelatnika hitne medicinske službe u Republici Hrvatskoj, 31. prosinca 2017. u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi radilo je 2269 zdravstvenih djelatnika, od toga 790 liječnika (101 specijalist hitne medicine) i 1479 medicinskih sestara-medicinskih tehničara.

MEDIX: Koje pokazatelje uspješnosti prati HZHM?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Kao krovna ustanova, HZHM redovito prati indikatore kvalitete rada izvanbolničke, i bolničke hitne medicinske službe u Hrvatskoj. U izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi prate se podaci o intervencijama, specifičnim stanjima, odzivnom vremenu i dr. U objedinjenim hitnim bolničkim prijamima prate se podaci o broju pacijenata, trajanju boravka/obrade, učinkovitosti po trijažnim kategorijama i dr.

 

Prim Grba-Bujević ističe da danas svaka županija ima samostalnu zdravstvenu ustanovu – zavod za hitnu medicinu sa središnjom medicinskom prijavno-dojavnom jedinicom, koja prima pozive, prati rad timova i nadzire status sustava te prema potrebi komunicira s drugim dionicima u zdravstvu i objedinjenim hitnim bolničkim prijmovima

MEDIX: Koji su kriteriji uspješnosti koje se prati u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Kriterij uspješnosti je prosječno vrijeme intervencije od 10 minuta u urbanim i 20 minuta u ruralnim sredinama u 80 posto slučajeva.

Odnos s drugim dionicima u zdravstvu

MEDIX: Koliko je doista stanja koja zahtijevaju hitnu intervenciju?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Podaci pokazuju kako u Hrvatskoj čak 70% pacijenata koji traže pomoć, bilo izvanbolničkog, bilo bolničkog HMS-a nisu hitni pacijenti. Tako velik postotak pacijenta koji nisu hitni naravno usporava rad HMS-a te dovodi u opasnost živote ljudi koji zaista imaju hitno stanje. Upravo zbog tog razloga stalno naglašavamo taj problem. Ne činimo to iz komoditeta, već zbog činjenice da opterećenje pozivima i intervencijama koji nisu hitni može onemogućiti da pravovremenu pomoć dobiju oni čiji je život zaista ugrožen. Želim naglasiti da problem opterećenja „hitne“ pacijentima koji nisu u hitom stanju nije specifičan za naš sustav, s njime se suočavaju i drugi nacionalni sustavi u svijetu. Analize stanja i uzroka ukazuju na nužnost šireg sustavnog rješavanja problema, koje zahvaća i druge djelatnosti unutar zdravstvenog sustava. Naime, dostupnost HMS-a uvelike ovisi i o dostupnosti odgovarajuće zdravstvene skrbi za sve pacijente. Smatram da su bitni preduvjeti rasterećenja HMS-a edukacija građana te promjene u načinu i organizaciji rada svih ostalih dionika primarne zdravstvene zaštite kako bi ona postala dostupnija svim pacijentima koji nisu hitni.

MEDIX: Može li uvođenje grupne prakse u primarnoj zaštiti smanjiti opterećenje HMS-a?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Kao što sam rekla, nužna je reorganizacija primarne zdravstvene zaštite tako da ona bude dostupnija svim pacijentima koji nisu hitni. Je li to kroz uvođenje grupne prakse ili na neki drugi način, ostavljam odluku stručnjacima. Inicijativa vezana uz osnivanje grupne prakse postojala je i prije, međutim nikada nije u potpunosti zaživjela. Zašto je tako, treba pitati stručnjake drugih djelatnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Nadam se da je svima jasno kako pacijenti koji nisu hitni opterećenjem sustava HMS-a utječu na dostupnost resursa za hitne pacijente. Stoga je promjena u organizaciji rada drugih dionika primarne zdravstvene zaštite za pacijente koji nisu hitni jednostavno nužna.

MEDIX: U kojoj su fazi razvoj i funkcioniranje objedinjenih hitnih bolničkih prijmova?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Osim reorganizacije u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi, osnovani su objedinjeni hitni bolnički prijmovi u „akutnim“ hrvatskim bolnicama. Kako bi se zadovoljili svi stručni kriteriji za učinkovito i kvalitetno zbrinjavanje hitnih pacijenata, implementirani su odgovarajući radni procesi i postupci u zbrinjavanju hitnog pacijenta te odgovarajuća oprema i specijalizirani djelatnici. Uveden je standardizirani postupak trijaže pacijenata s ciljem smanjenja mogućnosti incidentnih događaja, mortaliteta i invaliditeta. Proces trijaže osigurava ispravnu i pravodobnu procjenu svih pacijenata te određuje sigurno vrijeme čekanja na zbrinjavanje. Time je prijašnji sustav rada temeljen na čekanju u redu zamijenjen organiziranim trijažnim pristupom pacijentu u svim akutnim bolnicama, što rezultira kvalitetnijim upravljanjem i boljim kliničkim rezultatima.

Do danas je ustrojen 21 objedinjeni hitni bolnički prijam i oni predstavljaju jedinstveno ulazno mjesto za sve hitne pacijente: osigurani su zaprimanje, pregled, dijagnostika i liječenje svih pacijenta s hitnim stanjima 24 sata dnevno tijekom sedam dana u tjednu.

MEDIX: Što možete reći o specijaliziranoj helikopterskoj hitnoj medicinskoj službi? Možemo li u skorije vrijeme očekivati poboljšanja prema standardima Europske unije?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Ove je godine izrađena studija izvodljivosti kao preduvjet za povlačenje sredstava iz fondova Europske unije, dok se daljnjoj realizaciji nadamo do kraja financijskog razdoblja 2014.-2020. Bitno je što je Republika Hrvatska na najvišim razinama prepoznala važnost uspostave HEMS-a te se napori ulažu u definiranje najučinkovitijeg i financijski održivog modela na dugoročnu dobrobit naših građana i posjetitelja.

MEDIX: Bilo je govora o brzim brodovima, planira li se njihova nabava?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Da, i na tome se intenzivno radi. U svibnju ove godine u okviru Operativnog plana Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. Europskog fonda za regionalni razvoj objavljen je Poziv za dostavu projektnih prijedloga „Uspostava hitne pomorske medicinske službe brzim brodicama“. Poziv je otvoren do kraja travnja 2019.

Edukacija kadra i obuka građana

MEDIX: Što je s  kompetencijama? Može li mladi liječnik bez iskustva raditi u vozilu izvanbolničke hitne medicinske službe? Ako može, koju je edukaciju dobio, kako se rješavaju mentorstvo i nadzor?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Hrvatski zavod za hitnu medicinu, sukladno članku 110. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (članak 140. po novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, „Narodne novine“, broj 100/2018), predlaže i oblikuje edukacijske programe cjeloživotnog obrazovanja/trajne izobrazbe te sudjeluje u provedbi i nadzire edukaciju i stručno usavršavanje zdravstvenih radnika hitne medicine. Shodno tome, HZHM je donio standarde edukacije za dispečere medicinske prijavno-dojavne jedinice, liječnike, medicinske sestre – medicinske tehničare i vozače u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi te radnike koji provode trijažu. Nakon formalnog obrazovanja, svi djelatnici hitne medicinske službe prolaze propisanu edukaciju. Dodatno, u sklopu projekta „Kontinuirano stručno osposobljavanje radnika u djelatnosti hitne medicine“, financiranog sredstvima Europske unije, postojeći su edukacijski programi i ishodi učenja prošireni. Uvedena je i nova edukacija za medicinske sestre – medicinske tehničare u objedinjenom hitnom bolničkom prijmu kako bi se standardizirali znanja i vještine radnika na svakoj razini zbrinjavanja hitnog pacijenta.

 

Sagledavajući postojeće stanje i potrebe u sustavu, smatram da su najveći izazovi i dalje rješavanje pitanja opterećenja HMS-a pacijentima koji nisu hitni, funkcionalno povezivanje izvanbolničkog i bolničkog HMS-a, rješavanje pitanja nedostatka liječnika te nastavak aktivnosti uspostave hitne medicinske službe brzim brodicama i helikopterima u cilju postizanja „zlatnog sata“ za sve građane naše zemlje, naglasila je prim. Grba-Bujević

 

MEDIX: Kako se u Hrvatskoj educiraju medicinske sestre – medicinski tehničari? Koje su njihove kompetencije i odgovornosti?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Od ukupno 1479 medicinskih sestara – medicinskih tehničara u izvanbolničkom HMS-u, njih 1265 ima završeno srednje obrazovanje, 200 je prvostupnica/ prvostupnika sestrinstva, pet diplomiranih medicinskih sestara – medicinskih tehničara i devet magistri sestrinstva. Međutim, vještine stečene formalnim obrazovanjem nisu dostatne za izvođenje svih postupaka potrebnih za pružanje hitne medicinske skrbi. Upravo su stoga za medicinske sestre i tehničare koje rade u sustavu hitne medicine osmišljeni edukacijski programi kako bi, osim već stečenih znanja, usvojili i vještine potrebne za svakodnevni rad.

Medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima u timu T2 koji su bez liječnika potrebno je proširiti ovlasti, odnosno potrebno je promijeniti pravne propise. Medicinske sestre i medicinski tehničari u djelatnosti hitne medicine koji završavaju edukacije posjeduju znanja i vještine za kvalitetan rad u hitnoj medicini, ali ta znanja i vještine ne smiju samostalno primijeniti u svakodnevnom radu.

MEDIX: Nedostaje li u Hrvatskoj specijalista hitne medicine? Koliko ih je na specijalizaciji, kakav je interes?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Specijalizacija iz hitne medicine je nova specijalizacija, čije je provođenje počelo 2011. Trenutačno je na specijalizaciji 165 liječnika, a do sada je cjelovito usavršavanje završilo njih 18. S obzirom da se radi o novoj specijalizaciji, potrebno je neprestano raditi na povećanju interesa liječnika, a HZHM u to ulaže veliki trud. Dio specijalizacija liječnika izvanbolničke hitne medicinske službe financira se u okviru Europskog socijalnog fonda, iz Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.“ Specijalizacija se može obavljati u zdravstvenim ustanovama koje imaju odobrenje za provođenje specijalizacije iz hitne medicine, a sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 – Ispravak i 6/17) kojim su određeni i uvjeti za mentore.

MEDIX: Tko obučava građane za rad s automatskim vanjskim defibrilatorima (AVD). Smatrate li da su građani dovoljno informirani gdje se nalaze, koriste li ih?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Prema Pravilniku o uvjetima za provođenje programa javno dostupne rane defibrilacije, edukaciju građana o osnovnim mjerama života uz upotrebu AVD-a provode županijski zavodi za hitnu medicinu, Hrvatski Crvenih križ, društva Hrvatskog liječničkog zbora i druge pravne osobe koje ovlasti ministar zdravstva. Naši građani u svakom trenutku na web stranicama www.hzhm.hr mogu vidjeti gdje se nalaze AVD uređaji dostupni u okviru programa javno dostupne rane defibrilacije. S terena su prijavljeni postupci oživljavanja uz upotrebu AVD uređaja provedeni od laika.

MEDIX: Možete li se osvrnuti na kampanje namijenjene podizanju svijesti o hitnosti?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Hrvatski zavod za hitnu medicinu prije nekoliko je godina lansirao kampanju za podizanje svijesti građana. U dva navrata tiskali smo edukacijski letak „Hitna medicinska služba“, koji je podijeljen županijskim zavodima za hitnu medicinu za korištenje u edukaciji građana. Neke su županije zalaganjem i radom na terenu uspjele postići pozitivne rezultate, međutim problem je još uvijek prisutan i ne možemo reći da je kampanja završila. Nemoguće je na jednome mjestu pobrojati sva stanja u kojima je neposredno ugrožen ljudski život i teško narušeno zdravlje, ali je svakome zdravorazumski barem djelomično jasno o kojim se situacijama radi. Na primjer, akutne infekcije gornjega dišnog sustava, bolesti uha, bolesti intervertebralnih diskova i ostale dorzopatije ili uganuća nisu hitna stanja. Stoga uvijek apeliramo na savjest i kažemo: „Ako na trenutak zamislite da je netko od vaših ukućana ili bližnjih taj koji treba hitnu medicinsku skrb jer je životno ugrožen, ne biste smjeli biti zadovoljni činjenicom da je u 70% slučajeva sustav zapravo zlorabljen“.

MEDIX: HZHM izdaje stručne publikacije i smjernice poput vrlo vrijednih Smjernica za rad izvanbolničke hitne medicinske službe iz 2012. Jesu li u planu nova izdanja?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Kontinuirano radimo na stručnim publikacijama. Upravo su u Hrvatskom liječničkom zboru, 20. studenog, predstavljene Smjernice za postupanje izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe u slučaju nesreća s kemikalijama. U svrhu unaprjeđenja sustava i osiguranja kontinuiteta znanja i vještina hitnih medicinskih timova u svibnju ove godine počeli smo provedbu projekta „ Kontinuirano stručno osposobljavanje radnika u djelatnosti hitne medicine“, koji je financiran sredstvima Europske unije. Kroz projekt će se definirati novi sadržaji i uskladiti postojeći s novim smjernicama i primjerima dobre medicinske prakse. Konačni cilj projekta je edukacija 1824 radnika na različitim radilištima u sklopu djelatnosti hitne medicine.

Budućnost HMS-a

MEDIX: Koji su najveći izazovi za razvoj HMS-a? Koji su prioriteti?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Nastojim sustavom, dakle i njegovim razvojem, upravljati proaktivno i strateški, s orijentacijom na promjene u cilju zadovoljenja potreba i s naglaskom na kvalitetu. Sagledavajući postojeće stanje i potrebe u sustavu, smatram da su najveći izazovi i dalje rješavanje pitanja opterećenja HMS-a pacijentima koji nisu hitni, funkcionalno povezivanje izvanbolničkog i bolničkog HMS-a, rješavanje pitanja nedostatka liječnika te nastavak aktivnosti uspostave hitne medicinske službe brzim brodicama i helikopterima u cilju postizanja „zlatnog sata“ za sve građane naše zemlje.

 

Prim. Grba-Bujević smatra da su osnivanje županijskih zavoda za hitnu medicinu i objedinjenih hitnih bolničkih prijmova, uvođenje specijalizacije iz hitne medicine te standardizacija postupaka, edukacije, medicinske opreme, uređaja i pribora u hitnoj medicini“, što je ostvareno za njezina mandata, bili nužni preduvjeti za postavljanje dobrih temelja za razvoj i pozitivne iskorake u sustavu. Na slici slijeva: predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata mr. sc. Jasna Karačić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu prim. dr. Maja Grba-Bujević te glavni urednik „Medixa“ Dragan Bralić, tijekom kogresa UPUZ-a u Šibeniku

Opterećenje HMS-a pacijentima koji nisu hitni mora se rješavati u suradnji sa stručnjacima drugih djelatnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koja bi trebala osigurati skrb za njih. S obzirom na sve veći nedostatak liječnika u sustavu, zahtjevi za specifičnim formalnim obrazovanjem postaju sve veći. S obzirom da smo jedna od rijetkih zemalja u kojoj je liječnik još uvijek dio tima izvanbolničkog HMS-a, medicinskim sestrama i tehničarima potrebno je zakonski regulirati kompetencije sukladno njihovim stečenim znanjima i vještinama te osigurati task shifting u HMS-u. Visokoeducirane profesionalce koji bi imali ovlasti zbrinjavanja hitnih pacijenata na terenu potrebno je povezati s liječnicima putem integracije telemedicine u djelatnost hitne medicine. Novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti predviđeno je da se djelatnost hitne medicine, sukladno odluci osnivača, organizira na temelju sklopljenog ugovora o funkcionalnoj integraciji koji sklapaju zavod za hitnu medicinu jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba, bolnička zdravstvena ustanova koja ima objedinjeni hitni bolnički prijam i dom zdravlja. Zahvaljujući specijalizaciji iz hitne medicine, imamo specijaliste osposobljene za rad na dva radilišta (bolničko i izvanbolničko), što je temelj budućih aktivnosti funkcionalnog povezivanja izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe.

Realizacija prioriteta ovisit će o stanju i trendovima u zdravstvenom sustavu i društvu. Stoga smatram da je nužno donijeti Zakon o hitnoj medicini kao lex specialis, kako bi se kroz njega stvorio pravni okvir za realizaciju svih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva.

MEDIX: Budući da je ovo vaš treći mandat, koja su tri postignuća po kojima vjerujete da će se pamtiti vaš rad?

PRIM. GRBA-BUJEVIĆ: Nezahvalno je samoga sebe hvaliti, ali se nadam da će se djelovanje Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu pod mojim vodstvom pamtiti prvenstveno po osnivanju županijskih zavoda za hitnu medicinu i objedinjenih hitnih bolničkih prijmova, uvođenju specijalizacije iz hitne medicine te standardizaciji postupaka, edukacije, medicinske opreme, uređaja i pribora u hitnoj medicini. Smatram da su to bili nužni preduvjeti za postavljanje dobrih temelja za razvoj i pozitivne iskorake u sustavu.