IX. kongres Društva nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) – Suvremeni izazovi u skrbi bolesnika s multimorbiditetom u obiteljskoj medicini
Deveti kongres DNOOM-a održan je u Zagrebu od 15. do 18. ožujka 2018. Tema skupa bila je „Suvremeni izazovi u skrbi bolesnika s multimorbiditetom u obiteljskoj medicini“. Obrađena je kroz deset sekcija, tri panel-rasprave, dvije debate, niz praktičnih radionica, poster-sekciju te sekciju o prikazima slučaja. Kontinuirana medicinska edukacija te Zakon o zdravstvenoj zaštiti bili su nazivi tema okruglih stolova. Osim Hrvatske, sudjelovalo je osam zemalja uključenih u Asocijaciju liječnika opće/obiteljske medicine jugoistočne Europe, kao i predstavnici Portugala i Velike Britanije. Gošća kongresa, koja je održala uvodno predavanje u međunarodnom dijelu posvećenom trajnoj medicinskoj izobrazbi, bila je dr. Jo Buchanan, predsjednica Europske akademije nastavnika obiteljske medicine.
Kongres Društva nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM), jedna od najvažnijih aktivnosti DNOOM-a kako u trajnoj medicinskoj izobrazbi liječnika obiteljske medicine (LOM) tako i na unapređenju nastavnog rada nastavnika obiteljske medicine, ove je godine bio posvećen bolesniku s multimorbiditetom (MM) u obiteljskoj medicini. Tema kongresa obrađena je u deset sekcija, tri panel-rasprave, dva okrugla stola, dvije debate, sekciji s prikazima slučaja, poster-sekciji i niz praktičnih radionica. Voditelji sekcija bili su nastavnici obiteljske medicine. Na kongresu su bili i specijalisti kliničari: kardiolozi, nefrolozi, pulmolozi, hematolozi, gastroenterolozi, psihijatri i urolozi, a aktivno je sudjelovalo 129 nastavnika.
Prof. dr. sc. prim. Biserka Bergman Marković, prim. Slavko Lovasić, laureat 2018. godine, Jo Buchanana, predsjednica EURACT-a, prof. Jaime Correira de Sousa, Portugal, i doc. dr. sc. Jasna Vučak, tajnica kongresa
Ove je godine odlukom Znanstvenog odbora DNOOM-a priznanje „Laureat DNOOM-a“ dodijeljeno prim. Slavku Lovasiću, liječniku koji je svoj cijeli profesionalni život posvetio obiteljskoj medicini te se stručnim i znanstvenim angažmanom zalagao za jačanje ugleda obiteljske medicine u sustavu zdravstva.
Prvu sekciju „Skrb za bolesnika s multimorbiditetom u obiteljskoj medicini: prošlost, sadašnjost i budućnost“ vodila je prof. dr. sc. Đurđica Kašuba Lazić. Predstavila je tijek oblikovanja i međunarodnog usuglašavanja sveobuhvatne definicije multimorbiditeta razvijene temeljem kolaborativnog istraživanja provedenog u okviru Europske mreže istraživača iz obiteljske medicine (engl. European General Practice Resarch Network – EGPRN), u kojem je sudjelovala i Hrvatska. Definicija glasi: „Multimorbiditet označava bilo koju kombinaciju kronične bolesti s barem još jednom bolesti (akutnom ili kroničnom), ili s biopsihosocijalnim čimbenikom (pridruženim ili nepridruženim), ili sa somatskim čimbenikom rizika“. Prof. dr. sc. Milica Katić, spec. obiteljske med., prikazala je organizaciju skrbi za bolesnike s MM-om u obiteljskoj medicini koja se temelji na određivanju prioriteta i ciljeva skrbi, uvažavajući mišljenje bolesnika i individualizirani pristup te istaknula važnost timskoga kontinuiranog i planiranog rada. Skrb mora biti usmjerena na bolesnika i nužno je voditi računa o svim bolestima koje bolesnik ima, procjenjivati njihovu težinu i utjecaj na bolesnikovo funkcioniranje i kvalitetu života. Dr. Vanja Lazić, specijalizant obiteljske medicine, predstavio je osnovne postavke kolaborativnog međunarodnog projekta o izradi modela predikcije dekompenzacije zdravstvenog stanja bolesnika s MM-om u kojem sudjeluje i Hrvatska. Prema rezultatima preliminarnog istraživanja, problem u obitelji predstavlja značajan rizik za dekompenzaciju zdravstvenog stanja bolesnika s MM-om. Dr. Ana Nedić, specijalizantica iz kardiologije, prikazala je razloge i rizike polifarmacije u bolesnika s MM-om te istaknula važnost numeričke i kliničke analize u kontekstu bolesti, bolesnika i zdravstvenog okruženja.
Multimorbiditet u bolesnika s kardiovaskularnim bolestima, šećernom bolesti i pretilost kao čimbenik multimorbiditeta
Sekcija koju je vodila prof. dr. sc. prim. Biserka Bergman Marković bila je posvećena multimorbiditetu u bolesnika s kardiovaskularnim bolestima. Predavanja su bila koncipirana tako da su o jednoj temi govorili zajedno specijalisti obiteljske medicine i specijalisti kliničari. Obrađene su teme o bolestima štitnjače i poremećajima rada srca (dr. sc. Vjekoslav Radeljić, spec. kardiolog, i prof. Bergman Marković). Najčešća bolest koja iscrpljuje štitnjaču uzrokujući hipotireozu je Mb. Hashimoto, a utječe na poremećaj rada srca uzrokujući aterosklerotske promjene na krvnim žilama. U hipertireozi se kao najčešća aritmija pojavljuje fibrilacija atrija s incidencijom od 20%. Zbog funkcionalne povezanosti rada srca i bubrega, LOM treba istodobno kontrolirati funkcionalno stanje oba organa. Za procjenu funkcije bubrega u PZZ-u rade se procijenjena stopa glomerularne filtracije – pGFR – a laboratorijima u PZZ-u trebalo bi povjeriti i procjenu albuminurije (albumni/kreatinin omjer u urinu) i ne zaboraviti na liječenje anemije.
Funkcija srca nije samo povezana s bubrezima, već i s plućima (posebna je povezanost hipertenzije i KOPB-a), što su prikazale dr. Jelena Ostojić, spec. pulmolog, i dr. sc. Ksenija Kranjčević, spec. obiteljske medicine. Na kraju, uzroci akutnog zatajivanja srca u bolesnika s MM-om koje LOM treba prepoznati i uputiti bolesnika u bolnicu prikazali su doc. dr. sc. Nikola Bulj, spec. kardiolog, i dr. sc. Ksenija Kranjčević, spec. obiteljske medicine.
Doc. dr. sc. Nikola Bulj, spec. kardiolog, prof. dr. sc. Dimitra Kalimanovska Ostrić, spec. kardiolog (Srbija), dr. Jelena Ostojić, spec. pulmolog, i dr. sc. Ksenija Kranjčević, spec. obiteljske med., sudjelovali su u tzv. tandem talku o KOPB-u u bolesnika s multimorbiditetom u obiteljskoj medicini
Treća sekcija bila je posvećena šećernoj bolesti u bolesnika s MM-om. Sekciju je vodila dr. sc. Valerija Bralić Lang, a sudjelovali su dr. Karmen Bonassin, spec. obiteljske medicine, doc. dr. sc. Maja Berković Cigrovski, spec. dijabetolog, i Dragan Soldo, spec. obiteljske medicine. Troje od četiriju oboljelih od šećerne bolesti ima bar još jednu komorbidnu kroničnu bolest, a 40% najmanje tri. Komorbiditeti mogu i ne moraju biti povezani sa šećernom bolesti, a svjesnost o njihovu postojanju i dobra kontrola povezani su s boljom kontrolom glikemije.
Komorbiditeti povezani sa šećernom bolesti mogu se grupirati u makrovaskularne, mikrovaksularne, metaboličke, probleme povezane s pretilosti, psihološke i ostale. Pred liječnika obiteljske medicine, koji ima središnju ulogu unutar sustava, postavljen je poseban izazov optimiziranja skrbi za te bolesnike. Odmah nakon postavljanja dijagnoze dijabetesa, sljedeći korak u skrbi za te bolesnike jest rano otkrivanje komplikacija dijabetesa i komorbiditeta kako bi se dobila cjelovita slika o bolesniku i odredilo optimalno liječenje i praćenje.
Četvrta sekcija bila je posvećena pretilosti i komorbiditetu, vodila ju je izv. prof. dr. sc. Sanda Pribić, a sudjelovali su prof. dr. sc. Rudika Gmajnić, spec. obiteljske med., prof. dr. sc. Lada Zibar, spec. nefrolog, i izv. prof. dr. sc. Tatjana Bačun, spec. endokrinolog. Pretilost kao rizični čimbenik za razvoj mnogih komorbiditetnih stanja treba prevenirati u najranijim životnim razdobljima. Školska dob je najbolje vrijeme jer omogućuje sustavnu edukaciju djece, ali i roditelja, čiji stavovi značajno utječu na znanja i stavove u budućnosti. Smanjenje tjelesne mase za 5-7% povezano je sa zdravstvenim dobrobitima. Odluka o liječenju temelji se na početnoj procjeni rizika, ali je konačna odluka individualna s obzirom na procjenu rizika i prednosti svih opcija liječenja (način života, farmakološka i kirurška terapija). Smanjenjem tjelesne mase smanjuje se napredovanje od oštećene tolerancije glukoze do šećerne bolesti, reguliraju krvni tlak i koncentracija lipida, smanjuju apneje u snu, urinarna inkontinencija i depresija, poboljšava kvaliteta života, tjelesno funkcioniranje i pokretljivost. U suvremenom pristupu pretilosti prevencija i liječenje bubrežnih bolesti zauzimaju značajno mjesto.
Multimorbiditet u bolesnika s reumatološkim i muskuloskeletnim bolestima, kvartarna prevencija, sindrom nemoći/krhkosti u starijoj životnoj dobi
Petu sekciju „Multimorbiditet u bolesnika s reumatološkim i muskuloskeletnim bolestima“ vodila je doc. dr. sc. Jasna Vučak, spec. obiteljske med., a sudjelovali su doc. dr. sc. Davorka Vrdoljak, spec. obiteljske med., doc. dr. sc. Marion Tomičić, spec. obiteljske med., dr. Marko Rađa, spec. obiteljske med., i specijalist fizijatar dr. Marija Šabić.
Upalne i degenerativne bolesti koštano-mišićnog sustava obuhvaćaju raznoliku skupinu bolesti i prema podacima Hrvatskog zdravstveno-statističkog ljetopisa za 2016. godinu nalaze se na drugome mjestu s udjelom od 11,73% u ukupnom broju bolesti i stanja utvrđenih u obiteljskoj medicini. S obzirom na aktualne demografske trendove u smislu produljenog očekivanog trajanja života, prevalencija tih bolesti je u stalnom porastu. Kad multimorbiditet uključuje i bolesti koštano-mišićnog sustava i zahtijeva farmakoterapiju, valja procijeniti profil gastrointestinalnog i kardiovaskularnog rizika bolesnika, odabrati tradicionalni nesteroidni antireumatik ili koksib u najmanjoj mogućoj učinkovitoj dozi i tijekom najkraćeg vremena te razmotriti kopreskripciju gastroprotektivnog lijeka. Iako rezultati nisu konzistentni, sve je više dokaza utemeljenih na znanstvenim istraživanjima da su fizikalna terapija i rehabilitacijsko liječenje conditio sine qua non kvalitetne zdravstvene skrbi za bolesnike koju je nemoguće zamisliti bez uske suradnje liječnika obiteljske medicine i specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije. Navedene bolesti su veliko ekonomsko breme društva – po svim pokazateljima na jednom su od prva tri mjesta po učestalosti u pojedinom segmentu korištenja zdravstvene zaštite.
Šesta sekcija bila je posvećena kvartarnoj prevenciji u bolesnika s multimorbiditetom, Uz voditelja izv. prof. dr. sc. Mariju Vrca Boticu, spec. obiteljske med., sudjelovali su dr. Ines Zelić, spec. obiteljske med., i dr. Ana Horvat Hodžić, spec. obiteljske med. Kvartarna prevencija (P4) u obiteljskoj medicini se prepoznaje kao zaštita pacijenta od pretjerane dijagnostike i upotrebe lijekova, imunizacije, kao i marketinga farmaceutske industrije. Pacijentu treba pružiti etički prihvatljivo rješenje bazirano na dokazima (engl. evidence based medicine). Liječnik obiteljske medicine koji trajno skrbi za bolesnika mora poznavati EBM, zauzeti kritički stav prema snazi dokaza, a u komunikaciji s pacijentom sugerirati prihvatljivo rješenje. Dvojbena i nesigurna stanja nije moguće klasificirati prema MKB-10. U praksi, dodjeljuju se šifre koje zdravog pacijenta pretvaraju u MM pacijenta.
Sedma sekcija bila je posvećena sindromu nemoći/krhkosti. Voditeljica je bila doc. dr. sc. Ljiljana Majnarić Trtica, spec. obiteljske med., a sudjelovali su mr. sc. Sanja Bekić, spec. obiteljske med., i dr. Šefket Šabanovića, spec. obiteljske med. To se stanje, posebno kod pacijenata starije dobi, često pojavljuje s gerijatrijskim sindromima, kao što su urinarna inkontinencija, smetnje vida i sluha, nestabilnost pri hodu i sklonost padovima, poremećaji spavanja, smanjena kognitivna funkcija i opća slabost (engl. frailty). Izneseni su najnoviji podaci iz literature; sindrom nemoći/krhkosti smatra se predisponirajućim stanjem za nastanak funkcionalnih deficita i gerijatrijskih sindroma, a povezan je s postojanjem multimorbiditeta. Objašnjen je i pojam proteinsko-energetske malnutricije, koji u bolesnika s uznapredovanim srčanim i bubrežnim popuštanjem dovodi do kaheksije i smrtnog ishoda, a srodan je sindromu nemoći.
U sekciji „Liječenje bolesnika s mentalnim bolestima i komorbidnim stanjima“ uz voditelje izv. prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica, spec. obiteljske med., i izv. prof. dr. sc. Hrvoja Tiljka, spec. obiteljske med., sudjelovali su dr. sc. Nina Bašić Marković, spec. obiteljske med., i doc. dr. sc. Tea Vukušić Rukavina, spec. psihijatar. Mentalne bolesti kao vodeće bolesti današnjice često se javljaju u bolesnika u komorbiditetu, a najučestalije su u komorbiditetu sa srčanožilnim bolestima (SŽB). Osim što utječu na oporavak i prognozu bolesti, važni su rizični čimbenici i pokretači drugih čimbenika rizika u nastanku SŽB-a. Poseban značaj ima metabolički učinak antipsihotika II generacije i njihov prodijabetogeni učinak te bolesnike treba pratiti i liječiti. Oprez je potreban i prilikom propisivanja psihotropnih lijekova istodobno s lijekovima koji produljuju QT interval. Kronične neurološke bolesti kao što su multipla skleroza, epilepsija, Parkinsonova bolest te stanje nakon moždanog udara učestalo su povezane s mentalnim poremećajima i kognitivnim promjenama, posebno s depresijom. U terapijskom smislu racionalno je koristiti i nemedikamentne intervencije, prvenstveno iz kruga psihoterapijskih tehnika. Problem može predstavljati i definiranje linije razgraničenja mentalne sposobnosti osobe da se samostalno brine o zdravlju. Konsenzus medicinskih profesionalaca, psihologa, socijalnih radnika i pravnika nužan je preduvjet rješavanja toga ozbiljnog problema. Za postizanje konsenzusa potrebno je razvijati razmjenu ideja različitih stručnjaka. Bilježenje dijagnoza mentalnih poremećaja i bolesti u medicinskom zdravstvenom zapisu predstavlja posebnu odgovornost zbog potencijalno stigmatizirajućeg učinka. Istodobna odgovornost prema bolesniku i prema zajednici zbog prevencije težih oštećenja zdravlja i posljedica dovodi LOM u ozbiljne profesionalne dvojbe i potencijalne opasnosti. Medicinski profesionalizam nalaže odgovorno postupanje u smislu pravovremenog dijagnosticiranja i liječenja.
Devetu sekciju „Starije osobe s multimorbiditetom“ vodio je doc. dr. sc. Leonardo Bukmir, spec. obiteljske med., a sudjelovala i dr. sc. Branislava Popović, spec. obiteljske med. Starije osobe predstavljaju heterogenu skupinu populacije, s izraženim multimorbiditetom i polifarmacijom. Neprimjereno propisivanje lijekova starijima povezano je s većim rizikom od razvoja neželjenih reakcija koje utječu na povećanje morbiditeta, mortaliteta te ukupnih troškova u zdravstvu. Kvaliteta propisivanja lijekova može se utvrditi uporabom implicitnih i eksplicitnih kriterija/protokola, koji sadrže popise lijekova neprikladne za starije osobe. Učestalost propisivanja potencijalno neprimjerenih lijekova u starijih osoba je visoka u većini istraživanja, a najčešći uzroci neprimjerenog propisivanja su terapijska dupliciranja, primjena benzodiazepina, antikoagulantnih lijekova i nesteroidnih protuupalnih lijekova.
Kvaliteta života bolesnika s multimorbiditetom
Voditelji sekcije o kvaliteti života bolesnika s multimorbiditetom bili su doc. dr. sc. Stanislava Stojanović Špehar, spec. obiteljske med., i dr. sc. Nataša Mrduljaš Đujić, spec. obiteljske med. Doc. dr. sc. Goran Arbanas, spec. psihijatar, govorio je o seksualnoj terapiji u osoba s multimorbiditetom – važnost biopsihosocijalnog pristupa. Dr. sc. Nataša Mrduljaš-Đujić održala je predavanje „Jutro počinje šarenim bombonima“ o polimedikaciji/polipragmaziji i seksualnoj funkciji u osoba s multimorbiditetom. Seksualna disfunkcija može se javiti kao nuspojava liječenja mnogih bolesti, prije svega u liječenju kardiovaskularnih, psihijatrijskih bolesti, epilepsije i kronične boli. Zbog socio-kulturoloških stavova i predrasuda prema različitim skupinama ljudi, stručnjaci često zaboravljaju na seksualnost osoba s invaliditetom, starijih osoba, ali i osoba s multimorbiditetom. Osobe s multimorbiditetom imaju značajno veću prevalenciju seksualnih poremećaja od opće populacije. Seksualnost čini bitnu odrednicu kvalitete života velike većine ljudi, čak i u starijoj dobi, u kojoj je polimedikacija česta pojava. Nuspojave lijekova na seksualne funkcije mogu se izbjeći zna li se uzrokuje li određeni lijek seksualne smetnje i koju vrstu nuspojava očekivati. Uloga liječnika obiteljske medicine kao prvog i najbližeg kontakta s pacijentom je otvoriti temu seksualnosti i tijekom liječenja rutinski pitati bolesnika o njegovim seksualnim funkcijama i eventualnim poteškoćama, posebno zato jer pacijenti uglavnom nisu skloni sami započinjati takav razgovor.
O salutogenezi je govorila doc. dr. sc. Stanislava Stojanović Špehar, spec. obiteljske med. Salutogneza je pojam koji je uveo Aaron Antonovsky, medicinski sociolog, u kasnim 70-im godinama 20. stoljeća, na temelju istraživanja teorije stresa (kako prevladati stres i ostati dobro). Pojam opisuje pristup usmjeren na čimbenike koji potiču zdravlje i sveopće blagostanje (salutogeneza), za razliku od pristupa usmjerenog na čimbenike koji uzrokuju bolest (patogeneza). Salutogeni model objašnjava odnos zdravlja, stresa i mehanizama suočavanja. Mogućnost shvaćanja situacije i kapaciteti za korištenje postojećih resursa naziva se osjećajem koherentnosti (engl. sense of coherence – SOC). SOC je kombinacija sposobnosti procjene i razumijevanja postojeće situacije (engl. comprehensibility), pronalaženja smisla i svrhe za očuvanjem zdravlja (engl. meaningfulness) te postojanje kapaciteta da se to ostvari (engl. manageability). Prema Antunovskom, najvažnija je smislenost (engl. meaningfulness). Ako osoba vjeruje da nema razloga da preživi i suoči se s izazovima, ako nema osjećaj da to ima smisla, neće imali ni motivaciju procijeniti i riješiti događaj. Model odgovara na pitanje kako ljudi unatoč stresu i poteškoćama ostaju dobro.
Dr. Ivana Kelava, spec. obiteljske med., dr. Vedran Karabeg, spec. obiteljske med., i dr. Tamara Kovačić spec. obiteljske med., proveli su upotrebom WHOQOL –BREF upitnika vlastito istraživanje te usporedili kvalitetu života bolesnika s hipertenzijom u odnosu na bolesnike s hipertenzijom koji kao komorbiditet imaju preboljeli kardiovaskularni incident i depresiju ili anksiozni poremećaj. Iako se kod bolesnika s preboljenim kardiovaskularnim incidentom očekivala lošija kvaliteta života od hipertoničnih bolesnika, u istraživanju nije nađena razlika, što se djelomično može pripisati stvaranju adaptivnih mehanizama koji se javljaju kod težih kroničnih bolesnika nakon nekog vremena. Međutim, bolesnici s depresijom imaju lošiju kvalitetu života u odnosu na skupinu pacijenata unutar koje su i oni s preboljenim kardiovaskularnim incidentom.
Racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova u obiteljskoj medicini
Kao i uvijek, najbolje su bili posjećeni paneli, na kojima su aktivno sudjelovali i slušači. Teme su bile „Racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova u obiteljskoj medicini“, „Uloga obiteljske medicine u farmakoekonomici zemalja s ograničenim financijskim resursima“, „Anemija – multidisciplinarni pristup“ te „Racionalno liječenje bolesti srca u bolesnika s pridruženim bolestima“.
Sudionici panela „Racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova u obiteljskoj medicini“ bili su dr. Jurica Nazlić, dr. med., spec. kliničke farmakologije (tema predavanja: „Racionalna upotreba antibiotika u bolesnika s multimorbiditetom“), prof. dr. sc. Arjana Tambić Andrašević, dr. med., spec. infektolog („Rezistencija bakterija na antibiotike – gdje smo danas?“), i prof. dr. sc. Maja Račić, dr. med., spec. obit. med. („Upotreba antibiotika u obiteljskoj medicini“).
Moderatori Panela „Racionalno liječenje bolesti srca u bolesnika s pridruženim bolestima“ bili su doc. dr. sc. Šime Manola, spec. kardiolog, prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica, spec. obiteljske med., prof. dr. sc. Diana Delić Brkljačić, spec. kardiolog, prof. Ingrid Prkačin, spec. nefrolog, dr. Ivan Lerotić, spec. gastroenterolog, doc. dr. sc. Igor Tomašković, spec. urolog, prof. dr. sc. Biserka Bergman Maković, spec. obiteljske med., dr. Ivana Jakupec, specijalizant iz obiteljske medicine, i dr. Mirjana Resanović, specijalizant iz obiteljske medicine
Zadnja dva desetljeća svjedočimo ubrzanom širenju rezistencije na antibiotike i sve oskudnijem priljevu novih antibiotika. Racionalizacija primjene postojećih antibiotika postaje stručni, društveni i politički prioritet. Potrošnja antibiotika u Hrvatskoj u 2016. bila je blizu europskog prosjeka, uz iznadprosječne stope rezistencije; npr. rezistencija invazivnih izolata na bakteriju Escherichia coli iznosi 15% na cefalosporine treće generacije i 28% na kinolone, kod pneumokoka rezistencija na makrolide iznosi iznad 30%, a smanjena osjetljivost pneumokoka na penicilin je iznad 20%. Stope rezistencije su vrlo visoke u bakterijskih vrsta koje uzrokuju bolničke infekcije meticilin rezistentnim Staphylococcus aureusom, dok poseban problem predstavljaju gram-negativne bakterije rezistentne na karbapeneme. Ako se primjena antibiotika znatno ne racionalizira, očekuje se da će 2050. g. više od 10 milijuna ljudi godišnje umirati od infekcija uzrokovanih multiplorezistentnim bakterijama. Bolesnici s multimorbiditetom su češće starije životne dobi, skloniji bakterijskim infekcijama i njihovim komplikacijama, uključujući smrtne ishode. Racionalna upotreba antibiotika u takvih bolesnika potrebna je zbog povećane pojavnosti nuspojava, toksičnih učinaka i neželjenih interakcija antibiotika s drugim lijekovima u kroničnoj politerapiji.
Obiteljski liječnici su prva linija racionalizacije potrošnje antibiotika. Svaki nepotrebni recept može utjecati na rezistenciju, prvo na lokalnoj, zatim na regionalnoj i nacionalnoj razini. Potrebna je sustavna edukacija pacijenata, promocija strategije odloženog propisivanja antibiotika, korištenje antimikrobnih programa u PZZ-u i bolnicama, uz aktivno uključivanje medija.
Uloga obiteljske medicine u farmakoekonomici zemalja s ograničenim financijskim resursima
U panelu „Uloga obiteljske medicine u farmakoekonomici zemalja s ograničenim financijskim resursima“ sudjelovali su dr. sc. Viktorija Erdelji-Turk, spec. kliničke farmakologije i članica povjerenstva za lijekove HZZO-a, dr. sc. Nemanja Rančić iz Srbije, klinički farmakolog s užim područjem djelovanja farmakoekonomika, te dr. Dinka Jurišić, spec. obiteljske medicine. Voditeljica panela bila je dr. Tanja Pekez-Pavliško, spec. obiteljske medicine.
Kronične nezarazne bolesti i njihovo liječenje sve više opterećuju budžete, posebice zemalja s ograničenim sredstvima. I dok se za zdravstvenu zaštitu u Danskoj troši skoro 5000 eura po stanovniku, hrvatskim državljanima stoji na raspolaganju 771 euro. Stoga osiguravajuće kuće u Hrvatskoj, ali i okruženju, formiraju liste lijekova prema sredstvima koja imaju na raspolaganju. Za pojedine lijekove postoje ograničenja u propisivanju koja se ne podudaraju s međunarodnim i smjernicama profesionalnih organizacija i društava te nastaju problemi kada liječnici iz sekundarne zdravstvene zaštite preporuče lijek koji obiteljski liječnik ne može propisati na teret HZZO-a. Vrlo su često obiteljski liječnici tada podvrgnuti neugodnostima od bolesnika, osiguravatelja te kolega iz sekundarne zaštite, koji često nisu upoznati s ograničenjima propisivanja lijekova. U sklopu rasprave postavljena su brojna pitanja , a zaključeno je kako je potrebno bolje sudjelovanje LOM-a u području farmakoekonomike te bolja suradnja LOM-a i kolega u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, uz motiviranje LOM-a za znanstveno istraživanje u području farmakoekonomike.
Anemija – multidisciplinarni pristup
Sudionici panela „Anemija – multidisciplinarni pristup“ bili su dr. Inga Mandac Rogulj, spec. hematolog, prim. dr. Ivo Darko Gabrić, spec. kardiolog, doc. dr. sc. Marko Nikolić, spec. gastroenterolog, dr. sc. Gulin Tonko, spec. nefrolog, i dr. sc. Ksenija Kranjčević, spec. obiteljske medicine. Voditeljica panela bila je prof. dr. sc. prim. Biserka Bergman Marković, spec. obiteljske medicine.
Pitanje koje se provlačilo kroz panel bila je senzibiliziranost LOM-a na prepoznavanje i važnost anemija u bolesnika s MM-om. Prema SZO-u, anemija se dijagnosticira prema vrijednosti Hb < 120 g/L kod muškaraca i < 130 g/L u žena. Svim osobama starijim od 50 godina s kroničnim bolestima potrebno je odrediti CKS jednom godišnje, a u žena bez kroničnih bolesti jednom u pet godina. Na primjeru pacijenta s krvarenjem iz gastrointestinalnog trakta, s infarktom miokarda, fibrilacijom atrija, kroničnim zatajivanjem srca i kroničnom bubrežnom bolesti (KBB) potrebno je razlučiti o kojoj se vrsti anemije radi, te uzrok i način liječenja. U obradi uzroka uz CKS potrebno je učiniti Fe, TIBC, pGFR, ferritin i hemokult. Ako je pGFR snižena, potrebno je procijeniti postoji li i zatajivanje srca te odrediti TSAT, folnu kiselinu, vitamin B12 i CRP. Kod KBB-a, ako je klirens kreatinina < 15 ml/min od NOAC-a se jedino može upotrijebiti apiksaban ili zamijeniti NOAC varfarinom.
LOM treba prepoznati vrstu anemije i u multidisciplinarnom pristupu takvog pacijenta liječiti. Kriterij za liječenje željezom u bolesnika s KBB-om je TSAT < 25% ili serumski feritin < 200 ng/ml u nedijaliziranih bolesnika, a kod dijaliziranih <300 ng/ml. Ne liječi se željezom ako je TSAT > 30% ili feritin veći od 500. Liječenje počinje peroralnim oblikom koji ne zadovoljava u bolesnika sa zatajivanjem srca i smanjenom glomerularnom filtracijom.
Racionalno liječenje bolesti srca u bolesnika s pridruženim bolestima
Na prikazu bolesnika s koronarnom bolesti, ugrađenim trajnim stimulatorom srca, hipertrofijom prostate, šećernom bolesti, arterijskom hipertenzijom, kroničnom bubrežnom bolesti, KOPB-om, polipima debelog crijeva, koji je dobio i karcinom debelog crijeva i karcinom prostate, u raspravi su sudjelovali prof. dr. sc. Diana Delić Brkljačić, spec. kardiolog, doc. dr. sc. Šime Manola, spec. kardiolog, izv. prof. dr. sc. Ingrid Prkačin, spec. nefrolog, doc. dr. sc. Igor Tomašković, spec. urolog, dr. Ivan Lerotić, spec. gastroenterolog, i prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica, spec. obiteljske medicine.
Rasprava je počela o novim smjernicama za ugradnju trajnog stimulatora jer je pacijent imao permanentnu fibrilaciju atrija s bradiaritmijom ventrikula i asisitoličkom pauzom od 3,6 sek. Po novim smjernicama, potrebna je asistolička pauza od šest sekundi kao jedan od indikatora za ugradnju. S obzirom na hipertrofiju prostate, specijalist urolog je govorio o ulozi PSA kao nedovoljno specifičnom markeru za karcinom prostate, ali koji se u kombinaciji s digitorektalnim pregledom učinkovito koristi u prevenciji karcinoma prostate kod svim muškaraca iznad 50 godina i očekivanim trajanjem života duljim od 10 godina, a onih opterećenih s obiteljskom anamnezom karcinoma prostate iznad 45 godina uz informaciju o prednostima i limitima prevencije. Istaknuta je povezanost zatajivanja bubrega i KV rizika, kada u stupnju G4 KBB i pGFR 15-29 ml/min/1,73m2 rizik za KV bolest raste za 180%. Tada je nužno bolesnika uputiti nefrologu. Gastroenterolog je istaknuo limite i prednosti hemokult testa (osjetljivost standardnog testa – Hemocult II, Hemognost, Hemo FEC 25-38%, senzitivnih testova na gvajaku – Hemoccult II Sensa 64-80%, dok je osjetljivost imunokemjskih testova 82%), te da se CEA ne treba raditi kao probir na kolorektalni karcinom. Povećani rizik za kolorektalni karcinom imaju osobe koje u obiteljskoj anamnezi u prvom koljenu imaju Ca kolona u dobi manjoj od 60 godina, i tada treba svakih pet godina raditi preventivnu kolonoskopiju, počevši od 40. godine. Radi polipektomije preporučena je zamjena varfarina s NOAC-om – apiksaban u manjoj dozi od 2 x 2,5 mg (dabigatran je kontraindiciran u bolesnika s pGFR <30 ml/min/1,73m2, a rivaroksaban kod pGFR <15 ml/min/1,73m2). Nakon što je dijagnosticiran i operiran kolorektalni mucinozni karcinom s metastazom u jetri te provedena adjuvantna kemoterapija, za vrijeme koje je ukinuto liječenje apiksabanom i statinom, prikazana je moguća kardiotoksičnost kemoterapije i kako da je LOM prepozna. Nakon pojave karcinoma prostate bilo je govora o prednostima i nedostacima operativnog ili radiološkog liječenja, kada i preferencije bolesnika imaju važnost. Nakon obje intervencije ostaju nuspojave u obliku inkontinencija mokraće u 7% bolesnika, dok je impotencija 100% u obje intervencije. Kemoterapija nakon operacije karcinoma ne izaziva kardiotoksičnost.
Nakon te rasprave, specijalist obiteljske medicine je naveo da kod KBB-a i liječenja statinima jedino u liječenju atorvastatinom nije potrebno smanjivanje doze prema oštećenosti bubrega. Istaknuta je važnost multiprofesionalne suradnje u brizi za takvog bolesnika, uz veliki profesionalni trud svih zdravstvenih radnika te zaključeno da maligna bolest sve više postaje kronična bolest s kojom se može živjeti.
Rasprava „Manje je više – fenofibrat“
U zanimljivoj raspravi „Manje je više – fenofibrat“ sudjelovali su Darko Počanić, spec. kardiolog, i dr. sc. Valerija Bralić Lang, spec. obiteljske medicine. Osvrnuvši se na rezultate Field istraživanja, dr. Počanić je ukazao da je monoterapija fibratima pogodna za bolesnike oboljele od šećerne bolesti tipa 2, bolesnike s LDL kolesterolom nižim od 2,5 mmol/l, HDL kolesterolom nižim od 1,1 mmol/l i vrijednostima triglicerida višim od 2 mmol/l te one koji ne podnose terapiju statinima unatoč povišenim vrijednostima LDL kolesterola. Dr. sc. Bralić Lang je replicirala navodeći da su, iako je uloga triglicerida (Tg) kao faktora rizika za kardiovaskularnu bolest (KVB) bila predmet polemika, svi noviji podaci velikih prospektivnih istraživanja konzistentni u činjenici da Tg predstavljaju čimbenik rizika za KVB. Teret koji povišeni Tg predstavljaju kao čimbenik KV rizika tim je veći jer otprilike 30% odrasle opće populacije ima Tg >1,7 mmol/l i uglavnom su posljedica pretilosti i šećerne bolesti. Poligenska priroda tog povišenja predstavlja najvažniju poveznicu s progresijom KV bolesti. U liječenju hipertrigliceridemije cilj liječenja nije snižavanje vrijednosti Tg nego ukupnog KV rizika. Stoga pravilno liječenje za te visokorizične bolesnike mora podrazumijevati promjenu životnih navika, primjenu statina i tek potom fenofibrat kao dodatak liječenju. Potvrdu za argumente potkrijepila je istraživanjima (engl. Copenhagen General Population Study, Helsinki Heart Study, Accord-Lipid Study) te recentnim Smjernicama Europskog kardiološkog društva, Američke akademije kliničkih endokrinologa i Smjernicama Američkog udruženja obiteljskih liječnika.
Sudeći prema reakcijama publike, argumenti dr. sc. Valerije Bralić Lang su bili bolje prihvaćeni.
Kontinuirana medicinska edukacija
U međunarodnom dijelu skupa sudjelovali su predstavnici Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Makedonije, Rumunjske, Slovenije, Srbije i Turske, članovi Asocijacije liječnika opće/obiteljske medicine jugoistočne Europe i Portugala. Nakon uvodnog predavanja dr. Jo Buchanan, predsjednice Europske akademije nastavnika opće/obiteljske medicine (European Academy of Teacchers of General/Family Medicine – EURACT) iz Velike Britanije, predstavnici navedenih zemlja prikazali su karakteristike kontinuirane medicinske edukacije na svojem području.
Prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković, prim. Ljubin Šukrijev (Makedonija) i prof. dr. sc. Milica Katić bili su voditelji okruglog stola o kontinuiranoj medicinskoj edukaciji
Moderatori okruglog stola o kontinuiranoj medicinskoj edukaciji bili su prof. dr. sc. Milica Katić, spec. obiteljske med., i prof. dr. sc. prim. Biserka Bergman Marković, spec. obiteljske med. iz Hrvatske, te prim. dr. Ljubin Šukriev iz Makedonije, predsjednik Asocijacije liječnika opće/obiteljske medicine jugoistočne Europe. U sklopu okruglog stola prikazane su preporuke EURACT-a te istaknuti temeljni principi kontinuirane medicinske edukacije: osnovna joj je svrha osigurati primjerenu razinu profesionalnih standarda u kliničkoj praksi te unaprijediti kvalitetu rada; sadržaj treba jasno odrediti temeljem procjene liječnika, ali i procjenom objektivnih potreba koje definiraju institucije odgovorne za edukaciju; ciljevi edukacije trebaju biti definirani i usmjereni na utjecaj edukacije na kliničku praksu i promjene ponašanja; bitno je znati i razumjeti koje su metode i oblici kontinuirane medicinske edukacije najučinkovitiji za širenje, usvajanje i zadržavanje stečenog znanja te za implementaciju tih znanja u praksu.
Sudionici međunarodnog dijela kongresa posvećenog trajnoj medicinskoj edukaciji: prof. Zaim Jatić i dr. Đenana Jatić (BiH), dr. Draginja Radunović (Crna Gora), dr. sc. Suzana Stanković i prof. Dimitra Kalimanovska Oštrić (Srbija), prof. Katarina Stavrić (Makedonija), dr. Jo Buchanan (Velika Britanija), dr. Bejan Gabrijel Cristian (Rumunjska), doc. Ayse. Caylan (Turska), prof. Milica Katić (Hrvatska), prof. Jaime Correira de Sousa (Portugal), Slavoljub Živojinović (Srbija), dr. Ljubina Despotova Toleva (Bugarska), prof. Biserka Bergman Marković (Hrvatska), prof. Igor Švab (Slovenija), prim. Ljubin Šukrijev (Makedonija), prof. Danica Rotar Pavlić (Slovenija) i prof. Olivera Batinić (Hrvatska)
Prikazani su pristupi, oblici i provedba kontinuirane medicinske edukacije u različitim zemljama te je iskazana potreba jačanja suradnje svih zemalja. Zaključeno je da je bitan preduvjet napretka i razvoja kontinuirane edukacije osposobljavanje nastavnika iz obiteljske medicine, dok sadržaji moraju korespondirati s temeljnim kompetencijama liječnika obiteljske medicine. Teme trebaju biti utemeljene na problemima koji proizlaze iz prakse liječnika obiteljske medicine te valja odabrati one probleme za koje je moguće očekivati poboljšanje i učinkovito implementiranje poboljšanja u praksu. Nadalje, istaknuto je da valja koristiti raznolike metode i oblike primjerene sadržaju, edukacijskim ciljevima te sudionicima. Za oblikovanje, provedbu i evaluaciju kontinuirane medicinske edukacije potrebna je dobra suradnja i jasna podjela zadataka i odgovornosti između sudionika odgovornih za kontinuirane medicinske edukacije. To su prvenstveno akademske institucije, profesionalna udruženja i komore.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti
Sudionici okruglog stola o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti bili su predstavnici svih udruga obiteljske medicine i članovi povjerenstva za izradu prijedloga zakona o zdravstvenoj zaštiti dr. Josipa Rodić, predsjednica HUKPZZ-a, dr. Željko Bakar, predsjednik UPPUZ-a, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Tiljak, član povjerenstva za izradu Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti, dr. Marko Rađa, predsjednik HUOM-a, dr. Dragan Soldo, predsjednik HDOD-HLZ-a i predsjednik Povjerenstva za PZZ HLK, dr. Meri Margreitner, članica Povjerenstva za PZZ HLK, dr. Vikica Krolo, predsjednica KOHOM-a, dr. Nataša Ban Toskić, članica IO-a KOHOM-a i članica povjerenstva za izradu Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Voditelj okruglog stola bila je izv. prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica, član IO-a DNOOM-a.
Nacrt Zakona o zdravstvenoj zaštiti donio je niz izmjena koje predstavljaju mogućnosti unaprjeđenja statusa liječnika samostalnih nositelja djelatnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti: uvođenjem sustava ordinacija te mogućnosti prijenosa obavljanja zdravstvene djelatnosti radi osiguranja kontinuiteta zdravstvene skrbi te definiranjem privatne prakse bez koncesije, odnosno bez vremenskog ograničenja na koji se daje koncesija, čime se osigurava trajniji i sigurniji oblik pravnog statusa nositeljima djelatnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Iako se deklarativno navodi financiranje specijalizacija u djelatnosti obiteljske medicine, pedijatrije i ginekologije, nacrt novog zakona ipak u bitnim člancima ne regulira obvezu specijalističkog usavršavanja iz obiteljske medicine te nije usklađen s europskom regulativom. Iako se uvodno spominje u čl. 3. da se zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose direktive EU-a te se doslovce navodi Direktiva 2005/36 EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (u čijem Poglavlju III se navodi obveza posebne edukacije, odnosno specijalizacije za pristup obiteljskoj medicini te definiraju minimalni uvjeti za specijalističko usavršavanje liječnika iz obiteljske medicine), u članku 47. navodi se da „privatnu praksu može obavljati zdravstveni djelatnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem... ako ima 1. odgovarajuće obrazovanje zdravstvenog usmjerenja...“. Na to valja dodati: za djelatnost obiteljske medicine kao i za specijalističko konzilijarne ordinacije prijeko je potrebno imati odgovarajuću specijalizaciju.
Voditelj okruglog stola o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti bili su prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica (DNOOM), dr. Nataša Ban Toskić (KoHoM), prof. dr. sc. Hrvoje Tiljak (član Povjerenstva za izradu Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti, MIZ), dr. Vikica Krolo (predsjednica KoHoM-a), dr. Meri Magreihter (članica Povjerenstva za PZZ HLK), dr. Dragan Soldo (predsjednik HDOD-a HLZ-a), dr. Marko Rađa (predsjednik HUOM-a), dr. Željko Bakar (predsjednik UPPUZ-a) i dr. Josipa Rodić (predsjednica HUKPZZ-a)
Zakon ne regulira nastavnu djelatnost koja se provodi na primarnoj razini za studente visokih učilišta kao i za specijalizante i polaznike poslijediplomskih specijalističkih studija. Stoga valja u čl. 46. obavezno dodati: U ordinaciji se provodi i nastavna djelatnost za visoka učilišta medicinskog usmjerenja. Sveučilište može ordinaciji dodijeliti naziv sveučilišna ordinacija (ili nastavna praksa medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeci, Osijeku ili Splitu, kako je to već uvedeno za nastavne prakse Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).
Mjerila za dodjelu naziva sveučilišna ordinacija su sljedeća: obavljanje djelatnosti na specijalističkoj razini, provođenje obrazovanja zdravstvenih radnika na svim obrazovnim razinama, organiziranje, provođenje specijalističkog i poslijediplomskog usavršavanja zdravstvenih radnika, provođenje znanstveno-istraživačke djelatnosti, a nositelji timova imaju znanstvena, nastavna ili znanstveno nastavna zvanja na fakultetu za koji se provodi nastava.
Nacrt novog zakona ne predviđa više obvezu da unutar doma zdravlja bude najmanje 30% ordinacija određene djelatnosti primarne zdravstvene zaštite. Potrebno je omogućiti i olakšati zdravstvenim djelatnicima izbor u pogledu privatne prakse ili rada u domu zdravlja.
U članku 266. Nacrta Zakona o zdravstvenoj zaštiti, liječnici zaposlenici domova zdravlja koji iskažu namjeru prekidanja radnog odnosa s domom zdravlja te osnivanja privatne prakse u ugovornom odnosu s osiguravajućom kućom, u daljnjem tekstu ordinacije, predviđeno je da moraju priložiti dokaze o zadovoljenju svih uvjeta od točke 1-8 članka 47. Jedan od uvjeta je i odluka Upravnog vijeća o zakupu prostora, ukoliko se ordinacija nalazi u prostorima doma zdravlja, kao i za slučaj kada liječnik odluči ordinaciju preseliti izvan prostora doma zdravlja. Potrebno je definirati rokove pa je prijedlog da upravna vijeća u roku 30 dana od odnošenja zahtjeva za zasnivanje ordinacije donesu odluke o zakupu. Ukoliko ih ne donesu u zadanom roku, Ministarstvo zdravstva će smatrati da je dobiveno pozitivno mišljenje te će donijeti rješenje za zasnivanje ordinacije.
Umanjivanjem financijskih sredstava ordinacijama u djelatnostima primarne zdravstvene zaštite ne osigurava se jačanje i kvaliteta primarne zdravstvene zaštite, a što je temeljni specifični cilj reforme zdravstva i novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Zaključeno je da se time ugrožavaju uvjeti rada i opstanak djelatnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštititi, što dodatno otežava priljev novih liječnika u tim djelatnostima i mogućnost popunjavanja mreže javne zdravstvene službe. Predlaže se odustajanje od izmjena kojima se umanjuju financijska sredstva u djelatnosti primarne zdravstvene zaštite jer posljedice mogu ugroziti kvalitetu i poskupiti cjelokupni sustav zdravstvene zaštite.
Kongres medicinskih sestra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Predsjednica 2. kongresa medicinskih sestra bila je prof. dr. sc. Rudika Gmajnić. U sklopu skupa obrađene su sljedeće teme: edukacija pacijenta s kroničnim nezaraznim bolestima, kućno liječenje kroničnih bolesnika palijativna skrb i timski rad u skrbi bolesnika koji boluju od kroničnih bolesti. Prezentirano je 17 stručnih i znanstvenih radova medicinskih sestra te organiziran okrugli stol „Unapređenje timskog rada u PZZ-u u skrbi bolesnika koji boluje od kroničnih bolesti“. Sudionici su bili prof. dr. sc. Vesna Jureša, prodekanica za nove studijske programe Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, voditeljica Sveučilišnog diplomskog studija sestrinstva, prof. dr. sc. Rudika Gmajnić, prof. obiteljske medicine Medicinskog fakulteta u Osijeku, liječnik specijalist obiteljske medicine u koncesiji, Slava Šepec, predsjednica Hrvatske komore medicinskih sestara, dr. Ante Ivančić, ravnatelj Istarskih domova zdravlja, dr. Martina Anić, voditeljica službe obiteljske medicine Dom zdravlja Zagreb – Istok, Rozmari Tusić, mag. med. techn., Hrvatska udruga medicinskih sestara, izv. prof. dr. sc. Đurđica Kašuba Lazić, prof. obiteljske medicine pri Katedri za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specijalist obiteljske medicine Dom zdravlja Zagreb – Centar, a moderator prof. dr. sc. Milica Katić, prof. obiteljske medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specijalist obiteljske medicine Dom zdravlja Zagreb – Centar.
Zaključeno je kako je timski rad jedna od temeljnih odrednica zdravstvene zaštite i valja ga primjenjivati na svim razinama zdravstvene zaštite. Starenje stanovništva, stalno povećanje tereta bolesti i napredak medicine zahtijevaju od svih sudionika u zdravstvenoj zaštiti sve veći spektar vještina i znanja. Prikazani radovi su zorno pokazali koliko je složen rad medicinskih sestara u zdravstvenom sustavu. Nadalje, valja uspostaviti jasno vertikalno obrazovanje medicinskih sestara, a temeljem analize potreba za zdravstvenom njegom odrediti potrebe za medicinskim sestrama sukladno razinama obrazovanja. Obrazovne programe treba ujednačiti i omogućiti kvalitetu provedbe programa, kako teoretske tako i kliničke nastave, za sve razine obrazovanja medicinskih sestara. Zdravstvenu njegu smiju planirati, organizirati i evaluirati samo medicinske sestre kako je određeno Direktivom i Zakonom o sestrinstvu, sukladno drugim važećim zakonskim propisima kao i za druge sudionike u zdravstvenom sustavu. Istaknuto je kako program prevencije kardiovaskularnih bolesti te liječenja i rehabilitacije bolesnika koji boluju od kardiovaskularnih bolesti koji se provodi u istarskim domovima zdravlja pokazuje da se umrežavanjem i povezivanjem različitih sudionika u zdravstvenoj zaštiti uz participaciju zajednice može uspješno zajednički raditi na dobrobit bolesnika i zdravlja zajednice.
Prikazi slučajeva i Key Note Speakers
I ove je godine organizirana dobro prihvaćena sekcija „Prikazi slučajeva“, u kojima liječnici obiteljske medicine razgovaraju međusobno i sa specijalistima kliničarima o zanimljivim primjerima iz prakse. Sekciju su vodili specijalisti obiteljske medicine dr. sc. Ksenija Kranjčević i doc. dr. sc. Jasna Vučak, uz specijalisticu nefrologa, izv. prof. dr. sc. Ingrid Prkačin.
Na kongres su bili pozvani i posebni predavači. Tako je dr. Jo Buchanan, predsjednica EURACT-a, održala predavanje o kontinuiranoj medicinskoj edukaciji i cjeloživotnom učenju. Prof. dr. sc. Dimitra Kalimanovska Oštrić iz Srbije održala je predavanje o sve češćoj krhkosti pacijenta (engl. fraility), na primjeru starije osobe s aortalnom stenozom. Prof. dr. sc. Igor Švab iz Slovenije govorio je o odnosu farmaceutskih tvrtki i liječnika u PZZ-u te prikazao budućnost medicinskog profesionalizma. Prof. dr.sc. Jaime Correia de Sousa iz Portugala izlagao je o multimorbiditetu u pacijenata s KOPB-om.
Prof. dr. sc. Danica Rotar Pavlić iz Slovenije održala je predavanje o zdravstvenoj pismenosti te iznijela podatke koji ukazuju da je Slovenija zemlja s nižom razinom zdravstvene pismenosti, ali je bolja u prevenciji bolesti nego u poboljšanju zdravlja. Prof. dr. sc. Zaim Jatić iz BiH prikazao je vlastito istraživanje o kontinuiranoj medicinskoj edukaciji. Klinički sadržaji u teoretskom smislu za velike grupe su u kontinuiranoj medicinskoj edukaciji više zastupljeni od praktičnih vještina. Domovi zdravlja su označeni kao najpogodnija mjesta za kontinuiranu edukaciju, no nemaju prostorne, ljudske ni materijalne mogućnosti za organiziranje edukacije.
