Rizik, prevencija i liječenje predhipertenzije
Predhipertenzija (PHT) je definirana kao vrijednosti arterijskoga tlaka 120–139/80–89 mmHg. Pojavljuje se u svim dobnim skupinama, i zahvaća oko 25–50% odraslih u svijetu. Čimbenici rizika povezani s nastankom PHT-a jesu pretilost, pušenje, prevelik opseg struka, diabetes mellitus, dislipidemija i konzumacija alkohola. PHT povećava rizik za incidentnu arterijsku hipertenziju (AH) i incidenciju kardiovaskularnih bolesti (KVB), pogotovo u 2. stupnju (130–139/85–89 mmHg). Praćenje pojedinaca s PHT-om pokazalo je da imaju uvećanje atrija i ventrikula, zadebljanje intime karotidnih arterija, povećanu krutost velikih arterija, promjene na krvnim žilama očne pozadine te znakove vidljive generalizirane endotelne disfunkcije, kao što je mikroalbuminurija. Potrebno je provesti dodatna istraživanja mogućnosti primjene antihipertenzivne terapije u predhipertoničara na velikim populacijama. Zbog velike važnosti, nove američke smjernice kategoriju PHT-a preimenovale su u stadij 1 AH-a, a prema tim i prema novim europskim smjernicama osobe s tim vrijednostima AT-a treba, uz promjene načina života, liječiti i lijekovima ukoliko je ukupan KV povećan.
Ključne riječi:
antihipertenzivna terapija; kardiovaskularne bolesti; oštećenje ciljnih organa; predhipertenzija
