Sto i šest je godina prošlo od promjene koncepta Alzheimerove bolesti (AB), kao demencije rane ili presenilne dobi, do današnje spoznaje da AB počinje nakupljanjem patoloških bjelančevina u mozgu gotovo 20 godina prije pojave prvih kognitivnih poremećaja te da je klinička demencija samo krajnja faza u razvoju bolesti. Prepoznavanjem da je AB uzrokovan nakupljanjem b-amiloida, glavnoga krivca i okidača kaskade patoloških promjena u mozgu, postavljeni su temelji nove amiloidne hipoteze AB-a, koja postaje osnova intenzivnoga razvoja potencijalnih lijekova koji za razliku od simptomatskog učinka interferiraju s patofiziologijom amiloida i imaju modificirajući učinak na bolest usporenjem neurodegenerativnog procesa. Razvoj novih lijekova praćen je i promjenom metoda dijagnostike i primjenom novih kriterija te sveobuhvatnim angažmanom cijelog društva s ciljem da se pandemijski učinak bolesti znatno smanji u idućih nekoliko desetljeća.