Progresivna multipla skleroza

Autor: Ines Lazibat
Sažetak:

Nova klasifikacija fenotipova progresivne multiple skleroze razlikuje četiri podtipa sekundarno progresivne multiple skleroze (SPMS) i primarno progresivne multiple skleroze (PPMS) na temelju izražene ili neizražene aktivnosti bolesti (relapsne ili MR-aktivnosti) te prisutnosti ili odsutnosti progresije onesposobljenosti bolesnika. Dijagnoza progresivnoga MS-a obično je retrospektivna; još uvijek se ne može sa sigurnošću odrediti u kojih bolesnika i kada će bolest prijeći iz relapsno-remitirajuće multiple skleroze (RRMS) u SPMS, s obzirom na to da nema jasno definiranih kliničkih, radioloških, imunoloških ni patoloških kriterija za određivanje točke prelaska. Konvencionalne tehnike MR-a imaju ograničenu sposobnost vizualiziranja heterogenoga patološkog supstrata u progresivnom MS-u, koji uključuje difuzne promjene sive i bijele tvari, kortikalnu demijelinizaciju i neurodegeneraciju. Stoga je u progresivnom MS-u korelacija između kliničke prezentacije i opterećenja lezijama vizualiziranim konvencionalnim tehnikama MR-a često vrlo slaba, a za sada još ne postoje validirane kvantitativne radiološke mjere difuznog oštećenja, koje bi imale prediktivnu vrijednost za nastanak invaliditeta. Buduće terapijske opcije u progresivnom MS-u stavljaju naglasak na neuroprotektivne strategije koje mogu potaknuti remijelinizaciju, mikroglijalnu aktivaciju i mitohondrijsku zaštitu. 

Ključne riječi:
heterogeni patološki supstrat; neuroprotektivne strategije; progresivna multipla skleroza; retrospektivna dijagnoza

OGLAS