Prof. Roel Willemze: Liječenje leukemija: pregled aktualnih terapijskih mogućnosti

MEDIX: Veliki dio kongresa bio je posvećen liječenju akutne mijeloične leukemije (AML). Koliko se može postići liječenjem?

PROF. WILLEMZE: Kod akutne mijeloične leukemije cilj je inducirati remisiju bolesti i postići njenu kontrolu. Nakon mjesec dana kemoterapije procjenjuje se stanje bolesnika, koje u velikoj mjeri ovisi o njegovoj dobi. U 50-90% bolesnika uspijeva se postići kontrola bolesti i utvrđuje se daljnji kemoterapijski režim temeljen na početnom ciklusu terapije. Kod bolesnika starijih od 40 godina primjećuje se manji uspjeh liječenja u odnosu na mlađu populaciju. Daljnji izbor obuhvaća nastavak liječenja kemoterapijom ili transplantaciju matičnih stanica. Nitko ne može točno reći što je najbolje za pojedinog bolesnika, pa smo u posljednjih nekoliko velikih istraživanja slijedili protokole u liječenju, tijekom kojih smo procjenjivali hoće li pojedini tip bolesnika više profitirati od alogene ili autologne transplanacije matičnih stanica koštane srži. Pojedini tipovi AML odlično reagiraju na transplantaciju koštane srži od donora, dok drugi pokazuju bolje rezulate kod autologne transplantacije. U slučaju relapsa bolesti, izgledi da će se bolest moći adekvatno kontrolirati puno je manja.

PROF. WILLEMZE: Akutna limfocitna leukemija je u starijih bolesnika prilično rijetka bolesti. Najčešće se ispoljava u djetinjstvu. Liječenje ALL nešto je drugačije od liječenja AML, ali se također temelji na induciranju remisije bolesti, nekoliko kemoterapijskih ciklusa u nizu i alogenoj transplantaciji, ako postoji adekvatan donor. Ako nema odgovarajućeg davatelja, kemoterapijski se ciklusi se mogu provoditi iduće dvije godine. S obzirom da se kod ove bolesti starom smatra svaka osoba iznad 20 godina, kod njih se liječenje također provodi po pedijatrijskim protokolima, iako se u toj populaciji kemoterapija puno teže podnosi. Spoznaje naime pokazuju da će uz agresivniju kemoterapiju postotak preživjelih bolesnika biti veći.

PROF. WILLEMZE: To je rjeđa bolest, obično se javlja u osoba starih 40-50 godina. Prednost je što ima jasne kromosomske abnormalnosti u stanicama (Philadelphia kromosom), za čije produkte imamo učinkovite lijekove. Prije smo KML liječili transplantacijom, ali postojeći lijekovi imaju malo nuspojava i učinkovito kontroliraju bolest. Transplantacija se uzima u obzir jedino ako bolesnik postane rezistentan na primijenjenu farmakološku terapiju i drugi mehanizmi za prevladavanje te rezistencije zataje.

PROF. WILLEMZE: Revolucionarna skupina lijekova za liječenje ove bolesti su inhibitori tirozin kinaze. Prvi inhibitor tirozin-kinaze, imatinib-mesilat (Glivec), primjenjen je u kliničkoj studiji 1998. godine. U većine bolesnika s kroničnom mijeloičnom leukemijom potiče potpun i dugoročan citogenetski odgovor. Petogodišnje praćenje bolesnika tijekom studije IRIS (International Randomized Study of Interferon and STI571) pokazalo je razvoj rezistencije na lijek ili progresije bolesti u tek 18% ispitanika, dok ih je od uzroka povezanih s KML umrlo samo 5%. Prema sadašnjim bi predviđanjima medijan preživljenja na terapiji imatinibom mogao iznosti i više od 20 godina.

PROF. WILLEMZE: Usprkos prednostima imatiniba nad ostalim terapijskom mogućnostima, neki bolesnici mogu razviti intrinzičnu (primarnu) ili stečenu (sekundarnu) rezistenciju. S obzirom na mulitple mehanizme razvoja rezistencija, razvijeno je i nekoliko različitih mogućnosti njenog sprječavanja ili nadilaženja.
Navedene mogućnosti uključuju primjenu visoke doze imatiniba, primjenu novih inhibitora tirozina kinaze, manje osjetljivih na mutacijama potaknute mehanizme rezistencije, primjenu inhibitora netirozin kinaze, ili pak kombinaciju nekoliko različitih inhibitora tirozin kinaze. Druga generacija inhibitora tirozin kinaze (dasatinib, nilotinib, bosutinib i INNO-406) do sada je u kliničkim istraživanjima pokazala dobro djelovanje i u bolesnika rezistentnih na imatinib.

MEDIX: Kako će izgledati razvoj liječenja leukemija?

PROF. WILLEMZE: Specifična terapija lijekovima poput inhibitora tirozin kinaze je primjer kako liječiti bolesnike; cilj nam je pronaći još takvih lijekova. To nažalost nije jednostavno jer je kronična mijeloična leukemija u pogledu kromosomskih abnormalnosti prilično homogena bolest. Akutne leukemije pak imaju brojne podtipove i teško je naći specifičnu zajedničku abnormalnost kromosoma. Budućnost svakako donosi sve više lijekova koji će interferirati s DNK zloćudnih stanica, ali proces njihovog stvaranja je polagan. Zasad je kod akutnih leukemija cilj i dalje kontrola bolesti kemoterapijom te što kvalitetnija transplantacija. Rad na smanjenju nuspojave transplantacije i posljedničnoj 20%-tnoj smrtnosti također je jedan od budućih ciljeva. Mislim da velik potencijal još leži i u učinku imunološkog sustava organizma koji svakodnevno uništava tisuće stanica s promijenjenim karakteristikama sprječavajući nastanak raka. Zadatak nam je bolje istražiti razloge zbog kojih neke stanice izmaknu nadzoru imunološkog sustava te ga potaknuti da i nakon terapije pojačano kontrolira pojavu novih zloćudnih stanica i spriječi povrat bolesti.