Prof. Petr Dite: Uloga oksidativnog stresa i gena u nastanku kroničnog pankreatitisa
Jedno od zanimljivih predavanja na poslijediplomskom tečaju Europskog udruženja za gastroenterologiju i endoskopiju održanom u sklopu godišnjeg sastanka Hrvatskog društva za parenteralnu i enteralnu prehranu od 20. do 22. svibnja 2011. u Opatiji održao je prof. Petr Dite, predsjednik Češkog društva za gastroenterologiju i Europske udruge za gastroenterologiju, endoskopiju i prehranu (engl. European Association for Gastroenterology, Endoscopy and Nutrition, EA GEN). Prof. Dite tom je prilikom iznio nove spoznaje o etiologiji kroničnog pankreatitisa i potencijalnim novim metodama liječenja.
OGLAS
|
Tema prošlogodišnjeg poslijediplomskog EAGE (European Association for gastroenterology and endoscopy) tečaja obrađivala je pretilost te njenu povezanost s poremećajima gastrointestinalnog sustava. O poremećajima gušterače govorio je predsjednik Češkog društva za gastroenterologiju prof. Petr Dite, čiji je primarni interes istraživanja upravo pankreatologija. Tom smo prilikom dotaknuli i neka druga pitanja iz područja gastroenterologije. MEDIX: Prof. Dite, u predavanju ste govorili o prehrani bolesnika s kroničnim pankreatitisom. Ima li na tom polju kakvih novosti? PROF. DITE: Velikih novosti nema. Vrlo je važno potpuno prestati konzumirati alkohol, čime se usporavaju destruktivni upalni procesi, ali i smanjuje bol, koja je uglavnom glavni terapijski problem. Hranu treba uzimati u više manjih obroka dnevno kako bi lučenje enzima bilo što manje, a mogu se primjenjivati i visoke doze enzima (lipaze, amilaze i proteaza) u acidorezistentnim preparatima, čime se povratnom spregom smanjuju sekrecija enzima i bol. Bez obzira na uzimanje enzima, potrebno je jako paziti na unos masti jer i male promjene u prehrani mogu provocirati nastanak bolova i proljeva. Ako se bolovi pojačavaju, hranjenje na usta se može prekinuti tijekom 48 do 72 sati, kada se prehrana daje parenteralno. Tu su vrlo važni enteralni pripravci srednje lančanih masnih kiselina. Ukoliko su bolesnici pothranjeni, treba provesti hiperkalorijsku dijetu.Kod tih se bolesnika javlja i tzv. pankreatogeni dijabetes, s velikim oscilacijama šećera u krvi i velikim rizikom hipoglikemija. Ono čemu se u posljednje vrijeme posvećuje sve više pozornosti je moguća dobrobit primjene antioksidansa poput vitamina C i E te selena. MEDIX: Kakva je incidencija kroničnog pankreatitisa u posljednje vrijeme?PROF. DITE: Incidencija kroničnog pankreatitisa raste sporo, ali kontinuirano. Još uvijek se alkohol smatra najčešćim rizičnim čimbenikom, iako se sve više pozornosti posvećuje tzv. nealkoholnim kroničnim pankreatitisima, poput genetski induciranog pankreatitisa i njegovih autoimunih oblika. Poznato je da je hereditarni pankreatitis važan rizični čimbenik za rak gušterače, ali i drugi geni, kao što su CFTR mutacije PRSS1 gena, imaju važnu ulogu u patogenezi kroničnog pankreatitisa. Tako će, primjerice, samo 10% teških alkoholičara razviti kronični pankreatitis pa se smatra da bi upravo CFTR mutacije mogle biti odgovorne za induciranje fibrogeneze. Autoimuni pankreatitis je vrlo važno prepoznati jer će kod njega prvi terapijski izbor biti steroidi, a ne operacija.MEDIX: Koja je korist primjene antioksidansa kod kroničnog pankreatitisa? PROF. DITE: Smatra se da je oksidativni stres jedan od važnijih čimbenika u nastanku fibrogeneze te da će se korištenjem ciljane terapije protiv oksidativnog stresa u budućnosti moći utjecati na fibrogenezu žlijezda, a time i na tijek kroničnog pankreatitisa. Tom mišljenju u prilog govore i rezultati studije provedene u Brnu, kojom se pokazalo da su, u odnosu na kontrolnu skupinu, u bolesnika s kroničnim pankreatitisom prisutne puno više plazmatske razine markera oksidativnog stresa. Značajna razlika je ustanovljena u razinama produkata peroksidacije lipida – malondialdehidu (MDA) i 4-hidroksinonenalu (4-HNE) te nitritima. Podržava li takav okisdativni stres ili inicira upalu u tkivu gušterače bolesnika s kroničnim dijabetesom, još se mora točno utvrditi.MEDIX: Jedna od tema obrađivanih na kongresu je uključivala ulogu prehrane u cijeljenju rana... PROF. DITE: Mislim da promatrajući fiziologiju gastrointestinalnog sustava i ulogu prehrane u zdravlju pojedinca možemo govoriti i o njenoj imunomodulatornoj i protuupalnoj ulozi u cijeljenju rana, kao i u drugim procesima u organizmu.MEDIX: Postoje li neke nove spoznaje o povezanosti debljine i dijabetesa? PROF. DITE: Kod mnogih bolesnika s dijabetesom prisutna je i hiperlipidemija, pri čemu se masno tkivo ne nakuplja samo u jetri, već i u gušterači. Mast u tom slučaju može kao upalni čimbenik potaknuti aktivnost fibrogeneze. Druga se spoznaja odnosi na učestalu prisutnost dislipidemije u bolesnika s dijabetesom tipa II. Te dvije činjenice stvaraju zatvoreni krug koji nakon nekog vremena rezultira pankreatitisom.Ne treba zaboraviti da su dijabetes i dislipidemija, odnosno pretilost, važni čimbenici u kancerogenezi i nastanku karcinoma gušterače. Već se govori o dijabetesu tipa III, koji je nešto drugačiji od prva dva tipa, i mogao bi biti uzrok karcinoma gušterače. MEDIX: Provodi li se u vašoj bolnici skrining nutritivnog statusa bolesnika pri prijamu u bolnicu, posebice onkoloških bolesnika?PROF. DITE: U našoj bolnici postoji takozvani nutricionistički tim. Sastoji se od kolega s odjela za onkologiju i kirurgiju te nutricionista, koji zajednički donose strategiju o nutricionističkom pristupu bolesnicima s različitim oblicima malnutricije. U nekim slučajevima za procjenu nutritivnog statusa bolesnika koristimo indirektnu kalorimetriju kako bismo u postocima odredili udio masti i proteina te kreirali personaliziranu prehranu za pojedinog bolesnika. Najčešće su to bolesnici s kroničnim pankreatitisom, upalnim bolestima crijeva, malignitetima i sl. MEDIX: Ovaj je tečaj posvećen debljini. Predstavlja li pretilost veliki javnozdravstveni problem u Češkoj?PROF. DITE: Brojke su vrlo slične onima u Hrvatskoj i vrlo je zabrinjavajuće da od debljine pati čak oko 50% populacije. U preventivnom djelovanju svakako bismo morali staviti naglasak na djecu jer se upravo u toj dobnoj skupini bilježi najveći porast broja pretilih. Smatram da je za to odgovorna promjena stila života te sve veći broj sati provedenih pred kompjutorom i televizijom. MEDIX: Mnogi se ljudi odlučuju na raznovrsne dijete kako bi smanjili tjelesnu težinu. Koje zamke treba pritom izbjegavati kako se ne bi poremetilo fiziološko funkcioniranje organizma?PROF. DITE: U slučaju da se radi o zdravom pojedincu koji ne boluje od dijabetesa ili nekih drugih bolesti, vrlo je važno da u prehrani postoji reciprocitet. Glavni parametar o kojem ovisi porast tjelesne težine je ukupni unos kalorija, i upravo o njemu treba voditi računa. Osobno sam jedino protiv vegetarijanskih dijeta jer su, posebno u mladih ljudi, tijelu potrebni proteini, vitamini i masnoće. Važno je jedino paziti na reciprocitet pojedinih vrsta namirnica te nastojati da glavni obrok ne bude ujutro ili navečer, već u prvom dijelu prijepodneva. Jedna od opasnosti koja vreba su i slatki sokovi, a od velike je pomoći tjelesna aktivnost. MEDIX: Kada govorimo o opstipaciji, koja je sve češća i kod mladih ljudi, koje lijekove možemo primjenjivati bez straha od nuspojava?PROF. DITE: Opstipacija ima različitu etiologiju kod mladih i kod starih ljudi. Kod mlađih je najčešće uzrokovana nekom vrstom stresa, užurbanim stilom života, nedovoljnim uzimanjem tekućine i sl., a veliki je čimbenik i fizička aktivnost. Tek nakon što se pokuša djelovati na te čimbenike, treba isključiti anatomski uzrok opstipacije, a zatim na red dolaze lijekovi. Opstipacija može biti ozbiljan problem te je vrlo važno prije uvođenja lijekova pronaći njen uzrok. Od lijekova koji se primjenjuju u liječenju opstipacije najčešće se koristi laktuloza. S vremenom će osobe koje izgube defekacijski refleks morati vježbati kako bi ga vratile. Za to je vrlo važan redoviti dnevni raspored kao što je dizanje u šest sati ujutro, uzimanje doručka te nakon 10 minuta stavljanje glicerolskog supozitorija, nakon čega se poslije 25 minuta pokuša defecirati. Takav se raspored mora provoditi svakodnevno tijekom barem šest mjeseci.MEDIX: Što mislite o istraživanjima koja spominju povezanost debljine i kolorektalnog karcinoma? PROF. DITE: Ove i prošle godine objavljeno je više istraživanja koja jasno ukazuju na povezanost debljine i kolorektalnog karcinoma. Također upućuju i na povezanost debljine i adenomatoznih polipa, za koje je poznato da su prekursori karcinoma. Smatra se da bi parametri uzročnoposljedične povezanosti mogli biti upala i oslabljena peristaltika crijeva. Vrlo su zanimljivi rezultati istraživanja koja sugeriraju da postoji i povezanost pretilosti s karcinomom gušterače. Kod pretilih bolesnika su naime ustanovljeni povišeni upalni parametri koji mogu imati ulogu u nastanku tog karcinoma. |
Predsjednik Češkog društva za gastroenterologiju i Europske udruge za gastroenterologiju, endoskopiju i prehranu, prof. Petr Dite, na tečaju je iznio nove spoznaje o etiologiji kroničnog pankreatitisa i njegovom liječenju
|
Prof. Dite upozorava na rezultate istraživanja koja sugeriraju na povezanost debljine i kolorektalnog karcinoma
OGLASI
