Prof. dr. sc. Robert Pirker: Napredak u liječenju bolesnika s uznapredovalim nemikrocelularnim rakom pluća s EGFR mutacijama

Prof. dr. sc. Robert Pirker je u sklopu sekcije o perspektivama novih terapijskih mogućnosti te postignućima proizašlim iz kliničkih ispitivanja u tijeku govorio o najnovijim pomacima u liječenju raka pluća te specifičnim problemima u srednjoj Europi

OGLAS


 

MEDIX: Koja su najvažnija otkrića u području raka pluća u nekoliko posljednjih godina i kako su ona promijenila rutinsku kliničku praksu?

PROF. PIRKER: Individualizirana terapija temeljena na molekularnim promjenama stanica raka postaje dio kliničke prakse u bolesnika s rakom pluća.

Blokada receptora za epidermalni faktor rasta inhibitorima tirozin-kinaza kao što su erlotinib i gefitinib rezultirala je dobrom kliničkom učinkovitošću u bolesnika s uznapredovalim nemikrocelularnim rakom pluća s EGFR mutacijama. Afatinib, inhibitor EGFR tirozin- kinaze koji se veže ireverzibilno i ima širu specifičnost za ciljne molekule, nedavno se pokazao superiornim kemoterapiji cisplatinom u bolesnika s nemikrocelularnim rakom pluća s EGFR mutacijama. Na osnovi tih rezultata, inhibitori EGFR tirozin-kinaze se smatraju terapijom izbora u prvoj liniji za bolesnike nemikrocelularnim rakom pluća s EGFR mutacijama. To također čini nužnim određivanje EGFR mutacija u stanicama raka kod postavljanja dijagnoze u bolesnika s uznapredovalim nemikrocelularnim rakom pluća, osobito u bolesnika s adenokarcinomima.

Krizotinib je doveo do drugoga važnog napretka u liječenju u bolesnika s ALK- pozitivnim tumorima i odobren je kao lijek u drugoj liniji za liječenje tih bolesnika.

Što se tiče inhibitora angiogeneze, nindetanib je produljio razdoblje do progresije u LUMELung 1 i 2 kliničkim studijama i s obzirom na analizu podskupina u LUME-Lung 1 studiji, također i preživljenje u bolesnika s adenokarcinomima.

Inhibitori imunološke regulacije (ipilimumab, monoklonska protutijela specifična za PD-1 i PD-L1) obećavajući su lijekovi za liječenje bolesnika s uznapredovalim rakom pluća.

Svi ti napreci imaju nekoliko posljedica. Prvo, znanstveni napredak zahtijeva stalnu edukaciju i znanstvenu razmjenu. Drugo, i dijagnoza i liječenje raka pluća traže multidisciplinarnu suradnju. Treće, mora biti osiguran pravovremeni pristup novim dijagnostičkim i terapijskim opcijama. Prvi regionalni kongres „Edukacija i znanost u onkologiji“ bio je izvrsna inicijativa s ciljem ostvarivanja svih tih ciljeva. Nadam se stoga da će se ovaj kongres redovito održavati.

Prof. dr. sc. Robert Pirker, Medicinsko sveučilište u Beču (Medizinische Universität Wien), Austrija, jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka za sistemsku terapiju raka pluća

 


OGLASI