MEDIX, God. 28 Br. 152  •  Razgovor  •  Javno zdravstvo HR ENG

Prof. dr. sc. prim. Julije Meštrović: KBC u izvanrednim okolnostima – kako uspješno prebroditi zdravstvenu krizu

Maja Vejić

Splitsko-dalmatinska županija je najveća u Hrvatskoj, a KBC Split jedini klinički bolnički centar za više do 850.000 građana od Sv. Roka do Prevlake. Tu je i dio pacijenata iz BiH, a ljeti zbog turističke sezone to znači do milijun i pol ljudi svakog dana. Pozicija ravnatelja KBC-a stoga je itekako iscrpljujući posao i u normalnim uvjetima, a kada čitav planet pogodi pandemija, zadaća vođenja kliničke bolnice i izbjegavanje kolapsa sustava čine se gotovo nemogućim. Ipak, na primjeru splitskog KBC-a vidljivo je da je moguće držati glavu iznad vode... S prim. Julijem Meštrovićem razgovarali smo o izazovima vođenja KBC-a u pandemijskim uvjetima te o planovima za bolja vremena, kada pandemija bude iza nas

 

 

S prof. dr. sc. Julijem Meštrovićem razgovarali smo u njegovom uredu u KBC-u Split 20. srpnja 2022. godine


 

KBC Split jedan je od najvećih kliničkih bolničkih centara u Hrvatskoj, kojem u ljetnim mjesecima gravitira i do milijun i pol ljudi svakog dana. Pozicija ravnatelja stoga je itekako iscrpljujući posao i u normalnim uvjetima, a kada čitav planet pogodi pandemija, zadaća vođenja kliničke bolnice i izbjegavanje kolapsa sustava čine se gotovo nemogućim.

Ipak, na primjeru splitskog KBC-a vidimo da je moguće držati glavu iznad vode. Sve što je potrebno velika je doza smirenosti i nepokolebljivog optimizma pomiješana s nezaustavljivom upornošću i odlučnošću da se svaki problem, ma kako neočekivan i velik bio, uz dobar timski rad može riješiti. KBC Split imao je sreću da ga je tijekom pandemije COVID-19 vodi izrazito smiren, optimističan i nepokolebljiv pedijatar – prof. dr. sc. prim. Julije Meštrović, dr. med. U brojnim izlascima pred medije dr. Meštrović nikad nije pokazao nesigurnost ili strah, čak i kada se na njemu mogao uočiti umor. Razgovor s njim ima umirujući učinak na sugovornika, za što je dijelom zaslužno i njegovo iskustvo pedijatra intenzivista.

S prof. Meštrovićem porazgovarali smo o izazovima vođenja KBC-a u pandemijskim uvjetima te o njegovim nadama i planovima za bolja vremena kada pandemija napokon bude iza nas.

MEDIX: Pandemija koja je uzdrmala svijet zatekla vas je na mjestu ravnatelja KBC-a Split. Za početak nas zanima kako je bilo biti ravnatelj prije nego je pandemija sve izokrenula?

PROF. MEŠTROVIĆ: Za pandemiju nitko nije bio spreman. Prije pandemije sam kao ravnatelj radio na mogućnostima napretka bolnice, koliko god je to bilo moguće u zadanim uvjetima. Vrijeme koje sam proveo kao zamjenik ravnatelja dobro me pripremilo za funkciju ravnatelja; ono što sam kao zamjenik osobito radio bili su razvojni projekti. Na tome sam se trudio nastaviti raditi i nakon što je pandemija počela jer se pokazalo da su razvojni projekti nužni KBC-u Split. Mnoštvo nedostataka koji nas koče u radu i funkcioniranju bolnice ne može se drugačije prebroditi nego realizacijom novih projekata. Naši su objekti, osim nove zgrade rodilišta, stari, desetljećima nije ništa značajno ulagano u njih. Najvažnije je osoblje, a nama nedostaje 600 medicinskih sestara. Broj zaposlenika je povećan na 4100 i treba nam još radnika. Radili smo i na edukaciji i stvaranju timova, kao dugoročnim ciljevima. Počeli smo raditi strateški plan razvoja, formirali timove, provedene su mnoge intervencije u praktičnom radu, različita unaprjeđenja, provođeni mnogi tečajevi, primjerice edukacija o komunikaciji. No mnogo toga je zbog pandemije moralo biti privremeno prekinuto ili odgođeno.

 

U ovoj sam bolnici od '89. godine, poštujem i volim svoje kolege i sve osoblje, kao i njihov rad. I njegovateljice, laborantice, tehničku i informatičku službu, svi smo važni. Kuhinja i praonica, sve mora podjednako dobro raditi. Gdje god dođem, dolazim među svoje ljude i tako se osjećam: u bolnici sam doma, nisam nedodirljivi i udaljeni ravnatelj, rekao je prof. Meštrović

MEDIX: KBC Split je specifičan i po opterećenosti. Ima li uopće dovoljno kapaciteta za zbrinjavanje pacijenata?

PROF. MEŠTROVIĆ: Splitsko-dalmatinska županija je najveća u Hrvatskoj, a KBC Split jedini klinički bolnički centar za više do 850.000 građana od Sv. Roka do Prevlake. Tu je i dio pacijenata iz Bosne i Hercegovine, a ljeti zbog turističke sezone to znači do milijun i pol ljudi svakog dana. Budući da smo KBC, mnogo toga se obavlja samo u Splitu, osobito kad su u pitanju teži bolesnici ili teže ozlijeđeni za vrijeme ljeta. KBC Split pokriva tri specifične regije: ruralna područja, u kojima dio stanovnika ima više od 80 km do najbliže bolnice, obalno područje, koje ima izražena sezonska opterećenja zbog turizma i intenzivnog prometa, te otoke, koji nemaju alternativne bolničke niti specijalističko konzilijarne resurse. Zbog pozicije i prometne povezanosti, KBC Split predstavlja i ključnu stručno-medicinsku potporu drugim dionicima u zdravstvenom sustavu, osobito primarnoj zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, a ima razvijen niz usluga ili oblika skrbi koji je specifično usmjeren na vulnerabilne skupine iz regije. Pojavom pandemije nismo se mogli drugačije postaviti nego prihvatiti da nam dolazi veliki broj bolesnika, u teškom kliničkom stanju i zbog iste osnovne bolesti, a koja zahvaća mnoge organe. O tim bolesnicima ne mogu skrbiti samo infektolozi, pulmolozi i anesteziolozi. Zbog velikog broja bolesnika i specifičnih potreba pacijenata s COVID-om morali smo angažirati cijelu bolnicu, sve specijalnosti i sve službe. U početku smo cijelu bolnicu na Križinama namijenili isključivo za bolesnike s COVID-om.

Timski rad – dobitak za budućnost bolnice

MEDIX: U liječenju i skrbi za pacijente s COVID-om koristi se i specifična aparatura.

PROF. MEŠTROVIĆ: U roku od dva dana temeljito smo se reorganizirali i funkcionirali sjajno. Danas je drugačije jer imamo iskustvo. I opremu smo osigurali, Ministarstvo nas je pomagalo, primili smo i donacije. Ali uvijek je isti problem, a to je osoblje.

MEDIX: Koliko se promijenio način rada u bolnici, koje su sve aktivnosti bile potrebne?

PROF. MEŠTROVIĆ: Odmah smo organizirali upravljački tim i moram zahvaliti svim članovima COVID tima, koji još uvijek radi. Svako jutro smo se sastajali i dogovarali se o svemu. Imamo koordinatore za pojedine djelatnosti, a izrazito je bila važna uloga medicinskih sestara. Svatko je tražio način kako pridonijeti. Sve osoblje bolnice, od pomoćnih radnika, njegovateljica, sestara i medicinskih tehničara do liječnika specijalista i specijalizanata, ali i sve nemedicinsko osoblje, svi su disciplinirano i požrtvovno prihvatili radne obveze pa je organizacija bila koordinirana i brzo smo se prilagodili novim okolnostima. Nije bilo lako, bilo je organizacijskih poteškoća, ali sve smo ih rješavali i nijedna žrtva nijednom radniku bolnice nije bila preteška. Stvarali su se timovi koji se inače ne bi stvorili, specijalizanti različitih specijalnosti radili su sa starijim kolegama i medicinskim sestrama. Puno je bilo mladih i svi su surađivali, upoznavali se i stjecali međusobno povjerenje. Timski rad je veliki dobitak za budućnost bolnice. Koliko god je bilo naporno, svaki odlazak u naš COVID centar bio je ohrabrujući, nezaboravne su slike radnika koji stručno i ozbiljno liječe najteže bolesnike. Kad sam odlazio jutrom u posjet tom centru, vraćao sam se s uvjerenjem da možemo sve prebroditi.

 

Cilj nam je prvenstveno dobro služiti sugrađanima. Ako mladim stručnjacima osiguramo uvjete rada kakvi su drugdje, omogućimo im i napredovanje u znanosti i istraživanju, ostajat će u Hrvatskoj. Split je najljepši na svijetu, pa neka naši mladi imaju sve mogućnosti, neka sretni rade doma, istaknuo je prof. Meštrović

 

MEDIX: Dakle, negativna situacija je imala i pozitivne strane?

PROF. MEŠTROVIĆ: Stvoreni timovi su dobili uistinu specifično iskustvo. Specijalizanti, medicinske sestre i tehničari, ali i svi drugi vjerojatno nikada ne bi surađivali tako izravno i povezano, svjesni da ovise jedni o drugima. U tim okolnostima ti su mladi ljudi ispunili za njih neočekivan, golem i izazovan zadatak.

MEDIX: Po bolnici se moglo čuti i da se stvorilo svojevrsno pozitivno natjecanje: tko će primijeniti bolji način i metodu pristupa pacijentima i liječenju da bi sve što bolje funkcioniralo. Je li to posljedica timskog pristupa ili prirodna potreba medicinskih djelatnika za pomaganjem drugima?

PROF. MEŠTROVIĆ: Svi želimo pacijentu dati najbolje i radimo sve da u tome uspijemo. Ipak, kompetencije pojedinih specijalista, primjerice anesteziologa, u liječenju bolesnika kojima je ugrožen život i kojima je potrebno posebno liječenje, uključujući specifična znanja i vještine, posjeduje još mali broj intenzivista. Timski rad je važan iznad svega i ne mogu dovoljno puta ponoviti koliko sam zahvalan čitavom osoblju koje već više od dvije godine sjajno radi u izvanrednim okolnostima.

MEDIX: No civili su ponekad odbijali poštivati mjere, procijepljenost nikako da dođe na dobru razinu...

PROF. MEŠTROVIĆ: Da, i to nas je iznenadilo. Zdravstveni radnici dio su zajednice, nismo izolirani od sugrađana i koliko god smo nastojali utjecati na njih, rezultati nisu bili oni željeni. Svi naši sugrađani su znali kakva je situacija u bolnici, bili su stalno obavještavani o stanju i rizicima. Nastojali smo uporno biti aktivni, stručni, uvjerljivi i vjerodostojni.

MEDIX: Kakva je bila suradnja sa Zavodom za javno zdravstvo i drugim službama?

PROF. MEŠTROVIĆ: Sa Zavodom i Županijskim stožerom civilne zaštite, Domom zdravlja i Hitnom medicinskom pomoći suradnja je morala biti stalna. Ali i sa svim službama, od policije i Crvenog križa do Službe za zaštitu i spašavanje. Predstavnici svih tih službi dolazili su na naše jutarnje sastanke, a redovito smo se svi okupljali na sastancima Županijskog stožera. Dobili smo dosta donacija od naših građana i tvrtki i uredili odjele za pacijente s bolešću COVID-19. Ugradili smo cijevi za plinove na Križinama i kupili mnogo opreme.

Stalna je bila i podrška Ministarstva zdravstva. Uredili smo dva odjela za intenzivno liječenje na Križinama, koji su prije radili u lošim uvjetima. Nastojali smo odmah pripremiti odjele i za eventualne buduće situacije kako bismo bili što spremniji; uvidjeli smo koliko je otežavajuća okolnost biti nespreman.

Manjak osoblja najveći problem

MEDIX: Ni u najgorim trenucima, zahvaljujući brzim reakcijama i suradnji unutar KBC-a, nije bilo prekritično.

PROF. MEŠTROVIĆ: Manjak osoblja je bio najveći problem. U tim okolnostima se taj manjak izrazito osjetio. Primamo specijalizante svake godine, veliki broj njih, ali ni približno dovoljan broj medicinskih sestara i tehničara. Broj liječnika specijalista je također premali. Srećom nam Ministarstvo zdravstva odobrava sve zahtjeve za specijalizantima i zahvaljujući velikom broju specijalizanata prebrodili smo izazove. Ali, istina je: zahvaljujući dobroj organizaciji i koordinaciji sustava ni u jednom trenutku nismo se našli u situaciji da nemamo spreman idući potez.

MEDIX: Možemo li se nadati da je počela „normalizacija“?

PROF. MEŠTROVIĆ: Nadati se moramo, imamo dobre pokazatelje, ali trebamo biti spremni. Situacija se bitno promijenila, odjeli su većinom vraćeni tamo gdje im je mjesto, normaliziramo i sustav redovitog rada za sve pacijente, ambulantne i hospitalizirane. Međutim, još uvijek imamo cijeli odjel u pričuvi i u njemu stalno ima bolesnika s COVID-om, pa i onih na respiratoru.

MEDIX: Koliko se zbog novih okolnosti promijenio odnos prema pacijentima?

PROF. MEŠTROVIĆ: Komunikacija s pacijentom i inače je izrazito važna, često i presudna, a sad smo se morali naviknuti i na neke promjene. Pacijenti su iz epidemioloških razloga morali biti naručivani na preglede u točno određeno vrijeme i organizirano, a mnoštvo se savjeta davalo telefonski ili elektroničkom poštom. Dio iskustava moći ćemo primjenjivati u budućnosti: svi smo naučili biti aktivni i učinkoviti u suradnji s pacijentima. Trudili smo se pronaći način da pacijenti koji ne boluju od COVID-a ili nisu hitni dobiju sve odgovarajuće svojim potrebama.

Moram još jednom zahvaliti sugrađanima koji su u vrijeme najvećeg opterećenja bolnice s puno razumijevanja surađivali s našim osobljem.

MEDIX: Dio kontrolnih pregleda ipak je bio stavljen na čekanje.

PROF. MEŠTROVIĆ: Ambulantni rad je bio pojačan, rad u dnevnim bolnicama također, sve da bi se smanjio broj hospitalizacija. Međutim, kirurški program je bio osobito pogođen. Morali smo ga u nekim razdobljima krajnje reducirati, osobito u zadnjem velikom valu zaraze. Razdoblje od kraja 2021. do početka 2022. bilo je osobito izazovno, nikad prije toliko pacijenata nije bilo istovremeno na odjelu za intenzivno liječenje i na respiratorima. Morali smo osigurati osoblje, liječnike i medicinske sestre, pa je to prouzročilo smanjenje operacijskog programa. Naravno, svi hitni bolesnici bili su zbrinuti kao i inače, upravo kao i onkološki bolesnici. U fazi normalizacije radimo sve da nedostatke nadoknadimo i u tome znatno uspijevamo.

MEDIX: Koliko je u najgorim trenucima ljudi bilo na respiratorima i COVID odjelima?

PROF. MEŠTROVIĆ: Najteže je bilo kad smo imali 230 bolesnika s COVID- om, od čega na respiratoru 45 do 50 bolesnika. Od ostalih je njih 80% bilo na kisiku, dakle svi hospitalizirani su imali ozbiljne teškoće.

Ako prosječni odjel za intenzivno liječenje ima desetak postelja, a naše veće klinike po 80 hospitaliziranih bolesnika, onda je jasno koliko je to opterećenje bilo za bolnicu. Inače je na respiratorima u bolnici ne više od dvadesetak pacijenata, i to kraće vrijeme. Ne smijemo zaboraviti da KBC Split nije mogao postati specijalizirana bolnica jer smo uz pandemijski izazov i dalje morali pružati ostalu zdravstvenu skrb građanima.

MEDIX: Čini se da su tu činjenicu mnogi građani nažalost zaboravili, inače bi valjda odgovornije pristupili situaciji...

PROF. MEŠTROVIĆ: Ne smije se zaboraviti da i dalje imamo i onkološke bolesnike, kirurške pacijente, pedijatriju, pulmologiju, infektologiju... A sad smo uz sve morali zbrinuti i COVID pacijente, koji su nažalost zbog teškog kliničkog stanja, kao i svi životno ugroženi pacijenti, morali biti žurno zbrinjavani. Karakteristika pacijenata je da su većinom starije životne dobi i necijepljeni. No izdržali smo.

MEDIX: Već se čuje zabrinutost struke da bi nas u idućim godinama mogli jače pogoditi gripa ili viroze koje donedavno nisu bile problem, ali je sada, zbog izolacije i svih mjera, možda pao kolektivni imunitet na njih.

PROF. MEŠTROVIĆ: Moramo biti spremni na sve. Naši infektolozi su iskusni i već se pripremamo za zimu. Poboljšanje pandemijske situacije za nas svakako ne znači opuštanje.

Nagrada grada Splita

MEDIX: Unatoč svim otežavajućim okolnostima, uspjeli ste. U čemu je vaša tajna?

PROF. MEŠTROVIĆ: U izazovnim okolnostima pomoglo mi je iskustvo moje specijalizacije, pedijatrijskog intenzivista. To mi je olakšalo prilagoditi se kritičnim okolnostima i raditi u timu. Sve uloženo koristit će svima nama u bilo kojoj nepogodi koja nas možda zadesi. Specijalizanti, medicinske sestre i tehničari stekli su vrijedno iskustvo, naročito rada u timovima i brze prilagodbe izvanrednoj situaciji.

MEDIX: To će sigurno obilježiti čitavu generaciju liječnika.

PROF. MEŠTROVIĆ: Tako je. U svakoj teškoj situaciji uvijek može biti nešto dobro. Potrudili smo se da ovoj generaciji medicinskih timova ostanu mnogi dobici za budući rad.

MEDIX: Vaš pozitivan stav sigurno je bio važan element u funkcioniranju KBC-a?

PROF. MEŠTROVIĆ: Nije bilo izbora. Sa stvarnošću smo se morali suočiti i nositi se na najbolji mogući način. Nismo smjeli dopustiti da opterećenje koje nosimo prenesemo i na sugrađane, morali smo održati povjerenje u sustav. Mnogi su sugrađani izgubili svoje najbliže, žrtvovali su se u izvanrednim okolnostima, ali je bilo važno da znaju da smo tu i da ćemo napraviti sve najbolje. Mnogi naši pacijenti imaju i posljedice bolesti COVID-a i dalje će morati o njima skrbiti, kao i o svim ostalim pacijentima.

MEDIX: Koliko vam je osobno bilo teško kao ravnatelju?

PROF. MEŠTROVIĆ: Nije bilo lako nositi takvu odgovornost ne samo za bolnicu, nego i za zajednicu. Za svaku odluku sam se pripremao, ali niti jednu nisam donio sam. Svi poznaju našeg predstojnika Klinike za zarazne bolesti, vrhunskog stručnjaka i nenadmašnog radnika prof. Ivu Ivića. Imam sreću što za zamjenika imam najbližeg suradnika prof. Krešimira Dolića. Tu su i suradnici u timu i koordinatori prof. Perko, doc. Marasović Krstulović, prof. Karanović, doc. Stojanović Stipić, prof. Ivo Vuković, pa divne medicinske sestre Marija Grančić, Ivanka Ercegović i Mihaela Pfeifer. Sve smo odluke donosili timski, u suradnji sa Stručnim vijećem bolnice. Naravno, uz stalnu konzultaciju s Ministarstvom zdravstva. Sve se provodilo odgovorno i disciplinirano. Samo tako i znam raditi, u timu i surađujući s kolegama.

MEDIX: Kako je bilo u Respiratorno- intenzivističkom centru, redovito ste obilazili taj odjel?

PROF. MEŠTROVIĆ: Iskustva iz tog centra su nezaboravna: svi ti mladi ljudi, puni poleta i entuzijazma, to je nadahnjujuće... Stručni, ozbiljni, posvećeni i vedri, takvo je naše osoblje, medicinske sestre i doktori. Mnogi od njih odlagali su povratak na matične odjele i posvetili se liječenju bolesnika s COVID-om, proveli su tamo sve vrijeme. Zbog toga je taj odjel dobio nagradu grada Splita. U vrijeme najvećih opterećenja obilazio sam svako jutro sve bolesnike s COVID-om. Pohvale i zahvalnost pacijenata za naš rad i entuzijazam i optimizam naših radnika svako bi me jutro uvjerili da ćemo izdržati.

MEDIX: Nagradu grada Splita dobila su i dva pojedinca...

PROF. MEŠTROVIĆ: Istina je, dobili smo je prof. Ivo Ivić i ja. Nije to nagrada pojedincima, nego cijeloj bolnici. Sugrađani su prepoznali i nagradili naš rad i hvala im na tome.

Poticati, koordinirati, poduprijeti i intervenirati

MEDIX: Koliko Vam je iskustvo pedijatrije koristilo? Mnogi drugi liječnici nisu u situaciji da o njihovom radu ovisi možda i 60-70 godina nečije budućnosti...

PROF. MEŠTROVIĆ: Liječenje djece je drugačije i posebno izazovno. Čovjek mora razviti senzibilitet, ne samo odnos prema malom pacijentu, nego i prema roditeljima i prijateljima malog bolesnika. Sa svima njima liječnik mora naučiti i znati razgovarati i surađivati. Ta dimenzija odnosa s ljudima koju sam kao pedijatar razvio uvelike mi je pomogla. Dijete je osoba u razvoju, što nameće i veću odgovornost jer sve što se zbiva s djetetom ima dugoročne učinke na njegov život, a onda i zajednice. Sve se mora prilagoditi djetetu i obitelji, treba svakom ozbiljno pristupiti jer bez podrške cijele obitelji ne može se liječiti dijete. Samo takvom suradnjom dijete će lakše prebroditi teškoće liječenja i bolničkog okružja. Takvo iskustvo mi je uvelike pomoglo u i okolnostima pandemije.

 

Pedijatar sam i to se nikada neće izgubiti, pedijatrija je dio moje osobnosti. Ali ovo je vrijeme i život ravnatelja bolnice. Pa kad sam imao sreću da mi se povjeri ova funkcija, onda mogu biti sretan da se mogu posvetiti cijeloj bolnici. Nastojim sa svojim suradnicima stvarati nove vrijednosti i sretan sam kad u tome uspijem, a osobito kad sugrađani to prepoznaju. Kad hodam Rivom, građani me pozdravljaju. I to mi je najveća nagrada, zaključio je prof. Meštrović


MEDIX: Možete li uopće usporediti ili odvojiti te dvije „funkcije“ ili sve gledate kao cjelinu? Postoji li razlika između vas kao pedijatra i kao ravnatelja?

PROF. MEŠTROVIĆ: Razlika je velika, ali su neki obrasci identični. Kao pedijatar radio sam najbolje što sam mogao. Učio sam od starijih kolega, prof. Balarina i Krželja i prim. Frleta. Nakon povratka iz Rima osnovao sam Zavod za intenzivno liječenje djece, bio predsjednik Hrvatskog pedijatrijskog društva i dopredsjednik Europskog pedijatrijskog društva, pozvani predavač i počasni član međunarodnih udruga, uvodio u rad Katedru za kliničke vještine Medicinskog fakulteta Split. Ispunio sam sve stručne ciljeve. Kao ravnatelj radim mnogo toga što nisam mogao ni zamisliti da ću raditi. Na prvom mjestu je suradnja sa zaposlenicima, moj ured je otvoren za sve, zatim upravljanje procesima, uvođenje složenijih djelatnosti i rad na unaprjeđenju rada bolnice. Osobito je važan rad na dugoročnim razvojnim projektima. Rad na projektima je specifičan proces, no tu je i Služba za investicije i razvoj koju odlučno vodi inženjer Ante Sunara. Imam i sjajne pomoćnike, voditelje službi. Za sve planove postoje metodologija i pravila, treba ih naučiti i poštovati. Sve ono što sam radio na odjelu primjenjujem i sad, moj je zadatak poticati, koordinirati, poduprijeti i intervenirati. Samo su sadržaji drugačiji u odnosu na ranije i odnose se na cijelu bolnicu i služe svim bolesnicima. Sve što sam naučio raditi kao pedijatar u intenzivnom liječenju djece, odnos prema radu, način reagiranja u kriznim situacijama, suradnja u timu, poštivanje članova tima, sve mi to pomaže kao ravnatelju. Samo sam dio cjeline i kao ravnatelju moja je odgovornost veća.

MEDIX: Brojka od 4100 zaposlenih u KBC-u zvuči pomalo zastrašujuće! No vi ne radite veliku razliku između tima od desetak, i tima od četiri tisuće ljudi?

PROF. MEŠTROVIĆ: Naš KBC je najveća ustanova na istočnoj obali Jadrana, između Trsta i Atene, a Split strateški najvažniji grad. KBC Split je najveći poslodavac na tom području. Moramo toga biti svjesni. Moji neposredni suradnici u ravnateljstvu su članovi Uprave, Stručno vijeće i Upravno vijeće s predsjednicima prof. Antom Pundom i prof. Jugoslavom Bagatinom. Neovisno o broju, uvijek je isto pravilo, radimo timski i posvećeno zajedničkim ciljevima. A tim je cijela bolnica, tih sjajnih 4100 radnika.

MEDIX: Ako vas se jednom riječju mora opisati, onda je to pridjev smiren. Unatoč svim otežavajućim okolnostima i izvanrednim situacijama, uvijek dajete staložen i optimističan dojam, ne uočava se na vama strah ili nesigurnost. Kao da svaku novu informaciju i okolnost prihvatite takvu kakva je i krenete s prilagodbom rada i rješavanjem problema korak po korak...

PROF. MEŠTROVIĆ: Drugačije se ne može. Ako dopustim da me preplavi nemir, taj onda priječi racionalno rasuđivanje i ne mogu raditi sa sigurnošću. Taj se nemir i nesigurnost prenose na suradnike. Onda ne radimo dobro, nego neorganizirano i tad su moguće pogreške. Moram biti smiren i sabran, a srećom imam za suradnike reagiraju na isti način. Tražili smo uvijek metode rješavanja problema, sagledavajući sve okolnosti, a kad smo donosili odluke, provodili smo ih odlučno. Nismo dopustili prevladavanje malodušnosti i u donošenju odluka pridržavali smo pravila struke i zdravog razuma, nastojeći anticipirati probleme i prevenirati ih. Ako bi nas zatekli, rješavali smo ih smireno, kako su nam nailazili.

MEDIX: Takav pristup ulijeva povjerenje.

PROF. MEŠTROVIĆ: U ovoj sam bolnici od '89. godine, kolege me poznaju, kao i medicinske sestre i sve osoblje. Bolnicu poznajem i volim, poštujem i volim svoje kolege i sve osoblje, i poštujem njihov rad. I njegovateljice, laborantice, tehničku i informatičku službu, svi smo važni. Kuhinja i praonica, sve mora podjednako dobro raditi. Gdje god dođem, dolazim među svoje ljude i tako se osjećam, u bolnici sam doma, nisam nedodirljivi i udaljeni ravnatelj. Ponekad je i razgovor rješenje problema. Tako se razvilo i povjerenje koje imam s osobljem. Svjestan sam odgovornosti koju nosim, ulažem svu svoju energiju i znači mi puno kad primijetim da se to prepoznaje i uvažava. Važno je da ljudi imaju polet, osjećaju posvećenost zajedničkom cilju, da imamo zajedničku odgovornost. Nije sve u plaći.

Budućnost zdravstva juga Hrvatske

MEDIX: Bolnica se unatoč svemu uspijeva i širiti.

PROF. MEŠTROVIĆ: Ni u jednom trenutku nismo se odrekli rada na projektima jer su sudbinski važni. Neke smo morali usporiti ili odgoditi, ali ne odustajemo od realizacije. Objedinjeni hitni bolnički prijam je projekt vrijednosti sedamdeset milijuna kuna i prva je faza dovršena, a do ljeta iduće godine bit će dovršen do kraja. Regionalni transfuzijski centar stoji pedeset četiri milijuna kuna i bit će također do srpnja završen. Sredstva smo dobili od Vlade Republike Hrvatske i fondova EU-a. Sjajno surađujemo s Ministarstvom zdravstva i Ministarstvom za regionalni razvoj i fondove EU. Već smo ranije cijeli kat zapuštene ginekologije preuredili u novi Zavod za ortopediju i traumatologiju s prvim novim kirurškim blokom, nakon 45 godina.

MEDIX: Što to znači za bolnicu?

PROF. MEŠTROVIĆ: Svi hitni bolesnici dolazit će na jedan prijam, a sad svi dolaze u različite hitne ambulante. Naš Objedinjeni hitni bolnički prijam zauzimat će cijelu površinu prizemlja glavne zgrade bolnice i biti temeljni odjel rada bolnice. Regionalni transfuzijski centar je važan jer naša transfuziologija radi godinama s definiranim nedostacima. S obzirom da se radi o regionalnom centru, bit će od važnosti za cijeli ovaj dio Hrvatske. Ta dva objekta će, kad budu dovršeni, biti ponajbolji u Hrvatskoj.

MEDIX: Spomenuli ste još neke projekte; možete li i o tome više reći?

PROF. MEŠTROVIĆ: Sretan sam da o njima mogu govoriti. Tri su dugoročna projekta: na Firulama Centar za akutnu medicinu koji bi služio svim akutno bolesnim pacijentima, osim onih pregledanih u hitnom prijmu, kao i svima kojima je zbog akutne bolesti potreban nastavak liječenja. Zatim nova zgrada Centra za specijalističko- konzilijarnu zdravstvenu zaštitu s dnevnom bolnicom, u kojoj će se pružati skrb svim bolesnicima koji ne moraju biti hospitalizirani, multidisciplinarno, dijagnostički i terapijski, sve na jednome mjestu. Zahvaljujući razumijevanju i podršci Vlade i Ministarstva zdravstva, za te smo projekte dobili sredstva za izradu projektno-tehničke dokumentacije i u tijeku je studija izvedivosti, koja će biti dovršena u listopadu.

Treći veliki projekt je Istraživački medicinski centar koji radimo u partnerstvu s Medicinskim fakultetom i Sveučilištem u Splitu, a prema natječaju i uz potporu Ministarstva znanosti. I za to smo, nakon pet godina upornog rada, dobili sredstva za izradu projektno-tehničke dokumentacije. Proveli smo idejni urbanističko-arhitektonski natječaj i odabrali najbolji rad.

 

Ni u jednom trenutku nismo se odrekli rada na projektima jer su sudbinski važni. Neke smo morali usporiti ili odgoditi, ali ne odustajemo od realizacije. Objedinjeni hitni bolnički prijam je projekt vrijednosti sedamdeset milijuna kuna i prva je faza dovršena, a do ljeta iduće godine bit će dovršen do kraja, istaknuo je prof. Meštrović

Do kraja iduće godine imat ćemo projektnu dokumentaciju i bit ćemo spremni za realizaciju tih triju objekata. Jako važno je što smo prepoznali potrebe i definirali ih te se usuglasili koji su projekti nužni. Ponekad mi se čini nevjerojatno da ćemo naše dugoročne potrebe najzad definirati u projektima i da dolazimo u fazu nalaženja financijskih rješenja za njih. Navedeni projekti su strateški u sustavu zdravstva Hrvatske. Realizacija navedenih projekata osigurava budućnost zdravstva juga Hrvatske.

MEDIX: Ima li još projekata planiranih na kraći rok?

PROF. MEŠTROVIĆ: Iz sredstava koja smo dobili iz Fonda za oporavak i otpornost Europske unije nabavljamo kapitalne digitalne dijagnostičke uređaje koji nam nedostaju desetljećima i za koje upravo radimo pripremu prostora. A početkom iduće godine počinje izuzetno važna rekonstrukcija kirurškog bloka na Križinama, u koji se nije ulagalo od izgradnje zgrade. Očekujemo i značajna ulaganja u zgradu Klinike za plućne bolesti, koja je također zanemarena.

MEDIX: Kako je uspjeli započeti navedene projekte?

PROF. MEŠTROVIĆ: Najprije smo definirali naše potrebe. Bolnica Firule sagrađena je 1975., bolnica Križine (Vojna bolnica) 1965., a Splitske toplice su iz 1910. Jasno je da ne možemo unaprjeđivati rad u zgradama dizajniranima prema zastarjelim konceptima zdravstvene skrbi. Nije zamisao graditi novu bolnicu, nego dogradnjom oplemeniti postojeće sadržaje i djelatnosti, koji će onda upotpuniti kvalitete rada sveučilišne bolnice. Naišli smo na razumijevanje i potporu Vlade, nadležnih ministarstava i osobito župana Splitsko-dalmatinske županije Blaženka Bobana. Važno je da naše bolničke stručne službe sjajno rade i nadziru rad svih suradnih ustanova i pojedinaca.

MEDIX: Koliko će provedba svih tih projekata promijeniti funkcioniranje KBC-a?

PROF. MEŠTROVIĆ: Nije cilj izgradnja zgrada, nego kvaliteta života naših sugrađana. Primarna svrha investicija je postizanje bolje dostupnosti zdravstvene zaštite stanovnicima gravitirajućih područja. Posebno značenje investicije ima unaprjeđenje skrbi za vulnerabilne skupine i kompleksne pacijente. Dakle, primarno radimo na povećanju dostupnosti i pravednosti u korištenju zdravstvene zaštite te učinkovitosti i ishoda liječenja.

MEDIX: Je li naglasak tog plana rješavanje problema kapaciteta, s obzirom na preopterećenost, ili nešto drugo?

PROF. MEŠTROVIĆ: Primarno je rješavanje pitanja kapaciteta, ali zatim intervencije u sve postojeće objekte u kojima bi se moglo dodatno graditi i adaptirati ih u sljedećih pedeset godina, ali planski i programirano. Međutim, naglasak je na razvoju novih kliničko-poslovnih procesa koji mogu osigurati nužni kontinuitet i integraciju skrbi, kao preduvjete za bolju dostupnost, učinkovitost i ishode. Strateška orijentacija prema konceptu „bolnice bez zidova“ u cijelosti je usmjerena i prema osnaživanja programa skrbi u zajednici te modelima suvremene dugotrajne skrbi svih skupina pacijenata koje imaju takve potrebe. Naši doktori su počeli odlaziti u umirovljeničke domove i tamo pružaju obavljaju ambulantne preglede. Zapošljavamo socijalne radnike i ustrojavamo odjel integrirane skrbi. Pokrenuli smo programe edukacije. Želimo bolnicu koja svojim sadržajima i ustrojem služi pacijentima.

Najvažnije – ulaganje u ljude!

MEDIX: Zapravo ste odlučili izdvojiti sve što je dobro funkcionalno u KBC-u, a sve ostalo do zadnjeg detalja adaptirati, proširiti, prepraviti i prenamijeniti te dati Splitu veliki i moderni KBC.

PROF. MEŠTROVIĆ: Ulaže se u infrastrukturu, građevine, opremu. Radimo cjelovito i dugoročno. Ali najvažnije je ulaganje u ljude. Trebamo ih nastaviti zapošljavati i ulagati u njihovu edukaciju. Uveli smo program transplantacije krvotvornih matičnih stanica, pa eksplantacije i transplantacije rožnice, a u suradnji s KBC-om Zagreb radimo i na uvođenju programa transplantacije bubrega. Sve to uz opterećenje izazvano COVID-om. Uveli smo mnoge invazivne i kirurške metode u vrlo nepogodnim uvjetima. Zanimljivo, dolaze nam stručnjaci iz drugih gradova i sve ih je više, Split postaje zanimljiv za rad u medicini. Novi programi, novi timovi, suvremeni pristupi. Svi ti projekti služe osiguranju najboljih mogućih uvjeta za kvalitetan stručni i znanstveni rad. Cilj nam je prvenstveno dobro služiti sugrađanima. Ako našim mladim stručnjacima osiguramo uvjete rada kakvi su drugdje, omogućimo im i napredovanje u znanosti i istraživanju, ostajat će u Hrvatskoj. Split je najljepši na svijetu, pa neka naši mladi imaju sve mogućnosti, neka sretni rade doma.

MEDIX: Ipak, poželite li se ponekad ipak vratiti pedijatriji? Nedostaje li vam potpuna posvećenost tom ipak emocionalno posebnom dijelu rada u medicini?

PROF. MEŠTROVIĆ: Pedijatar sam i to se nikada neće izgubiti, to definitivno nije samo specijalizacija, pedijatrija je dio moje osobnosti. Biti pedijatar čovjeka izgrađuje i definira. Tako se osjećam i doživljavam i uvijek se s ponosom predstavljam kao pedijatar. Ali ovo je vrijeme i život ravnatelja bolnice. Pa kad sam imao sreću da mi se povjeri ova funkcija koju sam tražio, onda mogu biti sretan da se mogu posvetiti cijeloj bolnici. U okolnosti u kojima živimo, u konkretnom svijetu posvećujem se rješavanju svih problema s kojima je bolnica suočena. Jasno je, bolnica se mijenja i napreduje. Nastojim sa svojim suradnicima stvarati nove vrijednosti i sretan sam kad u tome uspijem, a osobito kad naši sugrađani to prepoznaju. Kad hodam Rivom, građani me pozdravljaju. I to mi je najveća nagrada...