Prof. dr. sc. Otto Smiseth: Nove spoznaje o dijastoličkom srčanom zatajenju
Ove je godine prvi put u Hrvatskoj, od 1. do 4. listopada u Dubrovniku, organiziran simpozij „Update in cardiovascular medicine - dialogues & perspectives“. Skup je organiziralo Hrvatsko kardiološko društvo u ime Europskoga kardiološkog društva odnosno pod njegovim pokroviteljstvom. Na kongresu namijenjenom specijalistima i specijalizantima kardiologije prezentirane su najnovije spoznaje iz ključnih područja te grane medicine. Više o njegovom značaju, kao i obrađivanim temama rekao nam je prof. Otto Smiseth, predsjedavatelj Odbora za edukaciju Europskog kardiološkog društva
OGLAS
|
Vrlo važnim međunarodnim kardiološkim simpozijem održanim početkom listopada u Dubrovniku, uz prof. Davora Miličića, predsjedao je i Otto Smiseth, profesor kardiologije Sveučilišta u Oslu i predsjedavatelj Odbora za edukaciju Europskog kardiološkog društva. Tom je prilikom prof. Smiseth održao i predavanje iz užeg područja svog interesa – „Heart failure with normal systolic function“, te istaknuo najnovije spoznaje o patofiziologiji i dijagnostici srčanog zatajenja. MEDIX: Prof. Smiseth, koji su značaj i cilj organizacije ovakvog sastanka, prvi put organiziranog u Hrvatskoj? PROF. SMISETH: To je prvi sastanak pod okriljem Europskog kardiološkog društva održan u središnjoj Europi. Sastanak je organiziran u suradnji s Hrvatskim kardiološkim društvom. Treba napomenuti da je prvi put jedno nacionalno društvo uspostavilo taj oblik suradnje. Sastanku su nazočili neki od najznačajnih kardiologa Europe. Činjenica da je Hrvatsko kardiološko društvo sposobno organizirati takav sastanak dovoljno govori o njegovoj snazi i utjecaju na europskoj razini. Mislim da bi liječnici u Hrvatskoj trebali biti ponosni što imaju fantastično kardiološko društvo na čelu s čovjekom koji ima niz važnih funkcija na europskoj razini, profesorom Davorom Miličićem.MEDIX: Koje su sve teme obrađivane na kongresu? PROF. SMISETH: Obrađene su sve važne teme iz kardiologije, s posebnim naglaskom na nove spoznaje i njihovu primjenu u kliničkom radu. S obzirom na vrlo malo novina na području farmaceutike, čini se da je u kardiologiji iskorišten najveći dio potencijala pronalaska novih lijekova. Još uvijek, međutim, postoje neka područja u kardiologiji na kojima ima mjesta za razvoj novih terapijskih opcija. MEDIX: Dosta je predavanja bilo posvećeno tehnološkom napretku u kardiologiji. PROF. SMISETH: Jedno od područja na kojem je zabilježen značajni napredak obuhvaća razvoj pace-makera i ostalih uređaja. Tako su prezentirana unaprjeđenja implantabilnog kardioverter-defibrilatora (engl. implantable cardioverter defibrillator, ICD), već dugo poznatog uređaja za uspostavljanje ritma srca u slučaju ventrikularne tahikardije. Uređaj je povezan s odvodima postavljenim na srce i njegovu površinu, s pulsnim generatorom implantiranim ispod kože prsišta ili abdomena. Novije generacije uređaja su sve manje te ih je moguće implantirati i putem krvnih žila, bez potrebe za otvorenim kirurškim pristupom.Kada implantabilni kardioverter defibrilator detektira ventrikularnu tahikardiju ili fibrilaciju, električnim šokom potakne srce na uspostavljanje normalnog ritma. Uređaji su se pokazali vrlo korisnim u prevenciji iznenadne smrti u pacijenata s poznatom, kroničnom ventrikularnom tahikardijom ili fibrilacijom. Jedna od vrlo zanimljivih novosti vezanih za ovaj uređaj odnosi se na mogućnost monitoringa pacijenata kod kuće, koji zbog toga više ne moraju osobno dolaziti kod liječnika. Liječnik potrebne informacije dobiva putem telemetrije. Na taj se način štede vrijeme i novac, a pacijent je pošteđen napora fizičkog odlaska kod liječnika. Jedan od primjera odnosio se na 92-godišnju pacijenticu koja je bila toliko sretna što zbog testiranja proizvoda može imati ovaj unaprijeđeni ICD kod kuće da ga nije htjela vratiti. Nove opcije obuhvaćaju i pohranu registriranih aritmičnih incidenata te provođenje neinvazivnog elektrofiziološkog testiranja.MEDIX: Jedna od obrađivanih tema uključivala je i novosti vezane za resinkronizacijsku srčanu terapiju. O čemu se točno radi? PROF. SMISETH: Druga vrlo važna tema odnosila se na resinkronizacijsku srčanu terapiju (engl. cardiac resynchronization therapy, CRT). Ona se provodi implantibilnim srčanim uređajem koji koristimo u pacijenata sa srčanim zatajenjem i blokom lijeve grane. Rad srca je u tom slučaju vrlo kaotičan jer se ventrikuli ne kontrahiraju simultano već disinkrono, što značajno smanjuje njihovu učinkovitost u pacijenata s već poremećenim radom srca.Kada dakle postoji blok lijeve grane, što je slučaj kod velikog broja pacijenata sa srčanim zatajenjem, pacijenti mogu imati koristi od CRT-a. Za razliku od običnog pace-makera, postoje dva pace-maker odvoda, jednog na lijevoj strani srca, a drugog na septumu. S ta dva pace-maker odvoda rad srca se može sinkronizirati, što je dugoročno vrlo dobro za srce. Na taj se način nakon pet godina mortalitet u tih bolesnika smanjuje za 40%. Ključ dobrih rezultata je pronalazak pacijenata s pravom indikacijom za terapiju. Još jedan od razloga nužnog probira je i skupoća uređaja. MEDIX: Jedan dio simpozija bio je posvećen problemu srčanog zatajenja.PROF. SMISETH: Srčano zatajenje je jedan od najčešćih uzroka smrti u zapadnom svijetu, a pretpostavlja se da će njegova prevalencija još rasti s obzirom na starenje populacije. U posljednjih desetak godina počela je rasti svijest o dijastoličkoj disfunkciji lijevog ventrikula kao mehanizmu kongestivnog srčanog zatajenja, a podaci pokazuju da se u više od 30 do 40% svih srčanih zatajenja uglavnom radi o dijastoličkom srčanom zatajenju, s očuvanom ili tek blago reduciranom sistoličkom funkcijom. Istraživanja istovremeno pokazuju da pacijenti s kongestivnim srčanim zatajenjem i očuvanom funkcijom lijevog ventrikula mogu imati koristi od specifičnog medikamentnog liječenja.MEDIX: Uže područje vašeg interesa obuhvaća dijastoličko srčano zatajenje. Koje su nove spoznaje na tom području? PROF. SMISETH: Dijastoličko srčano zatajenje jedna je od najčešćih srčanih bolesti. U Norveškoj postoji 100.000 takvih bolesnika, a s obzirom da je Hrvatska sličnog broja stanovnika kao Norveška, pretpostavljam da to i ovdje predstavlja značajan zdravstveni problem. Zanimljivo je da 50% pacijenata sa srčanim zatajenjem ima normalnu izbačajnu snagu srca. Kod njih je glavni patofiziološki mehanizam vezan za poremećaj punjenja, a ne pražnjenja srčanih komora. Prvi simptomi tog stanja su kratkoća daha i brzo umaranje; u bolesnika s tzv. dijastoličkim srčanim zatajenjem također je zabilježen i povećani mortalitet.Stanje se posebno često pojavljuje u bolesnika s arterijskom hipertenzijom kod kojih se zbog hipertrofije srčanog mišića i posljedičnog nastanka fibroze još više otežava punjenje komora te brže dolazi do dijastoličkog zatajenja. MEDIX: Vaše se predavanje odnosilo upravo na pravovremeno prepoznavanje bolesnika s dijastoličkim srčanim zatajenjem.PROF. SMISETH: Nismo proveli dovoljno istraživanja da bismo znali koji bi lijekovi mogli pomoći u liječenju bolesti. Studije u tijeku daju nam nadu za pronalazak adekvatne terapije i smatram da će ovo biti jedno od najzanimljivijih područja kardiologije u nekoliko idućih godina. U otkrivanju tog poremećaja odlične je rezultate pokazalo korištenje doplerske ehokardiografije. Ukoliko ehokardiogram pokazuje urednu sistoličku funkciju, a svi simptomi upućuju na srčano zatajenje, vjerojatno se radi o dijastoličkom srčanom zatajenju. Bitno je u tom slučaju isključiti bolest pluća. Glavni simptomi srčanog zatajenja su kratkoća daha i umor. Kada isključimo plućnu etiologiju i ustanovimo urednu ejekcijsku frakciju, idući korak u dijagnostici je pretraga ehokardiografija tkivnim i regularnim doplerom.MEDIX: Kako idealno liječiti dijastoličko srčano zatajenje? PROF. SMISETH: Do nedavno su dijagnostički kriteriji za ustanovljavanje dijastoličkog srčanog zatajenja bili vrlo nejasni i malo je lijekova ispitano u smislu terapijskog učinka na dijastoličko srčano zatajenje. Prema aktualnim smjernicama, kod tih se pacijenata još uvijek primjenjuje standardna terapija srčanog zatajenja: diuretici, ACE inhibitori i beta-blokatori. Nemamo međutim dovoljno informacija da bi sa sigurnošću mogli reći koji od tih lijekova i u kojoj dozi primijeniti, pa izbor treba individualizirati prema pacijentu.MEDIX: Ovisi li uspjeh u liječenju kardioloških bolesnika o financijskim ulaganjima u zdravstvo u pojedinoj državi? PROF. SMISETH: U Norveškoj se puno novca troši na zdravstvo i zdravstvenu skrb. Mi smo, nakon SAD-a, najveći ulagač u zdravstvo. Od ove će godine budžet međutim biti drastično srezan jer vlada smatra da se prevelika količina novca troši na zdravstvo, dok uspjeh liječenja nije toliko bolji u odnosu na ostale zemlje Europe. Možda je bolje po tom pitanju ne ugledati se na Norvešku.MEDIX: Postoje li nove spoznaje o pravilnom terapijskom odabiru u slučaju koronarne srčane bolesti? PROF. SMISETH: Na sastanku se dosta raspravljalo o ovoj temi. Još uvijek postoje različita mišljenja o korištenju kirurgije, perkutane koronarne intervencije (engl. percutaneous coronary intervention, PCI), ili pak isključivo medikamentne terapije u liječenju koronarne srčane bolesti. Nedvojbeno neki pacijenti trebaju kirurški pristup, a neki PCI, dok najveći broj pacijenata za dobre rezultate treba sekundarnu prevenciju. Najvažnija od svih dostupnih metoda za rješavanje ovog problema je zapravo ona stara stoljećima – redovita fizička aktivnost.Ako ne postoji srčana bolest, na taj će se način dobro prevenirati, dok bolesnici s nekim oblikom srčane bolesti redovitom tjelovježbom mogu usporiti njenu progresiju. Vrlo je važno i odreći se pušenja te paziti na prehranu. MEDIX: Spomenuli ste važnost sekundarne prevencije. Na koji se način ona može poboljšati?PROF. SMISETH: Svaki bi čovjek trebao živjeti u harmoniji sa svojim genima. To podrazumijeva da u slučaju opterećene obiteljske ili osobne anamneze po pitanju kardiovaskularnih bolesti osoba treba biti oprezna i posebnu pozornost posvetiti zdravom stilu života. Pacijentima valja stalno naglašavati važnost izbjegavanja nezdrave hrane. Jednako je važno i prestati pušiti te redovito vježbati. Pokazalo se da žene puno teže prihvaćaju te savjete nego muškarci, posebno što se tiče odvikavanja od pušenja. U jednom od predavanja pokazano je da se posljednjih dvadeset ili trideset godina dobi prilagođen mortalitet smanjio za čak 50%. Samo u 10% slučajeva preživljavanje se može zahvaliti lijekovima, kirurgiji i perkutanim koronarnim intervencijama. Za ostalo je zaslužna prevencija, odnosno odvikavanje od pušenja i vođenje zdravog stila života. Ako na burzi kupite dionice, njihova cijena može rasti ili padati, a ulaganjem u zdravlje vjerojatnost dobitka sa 70 ili 80 godina je iznimno velika. Jedini je problem što ulaganje za maksimalni profit traje barem 20 ili 30 godina. |
Najnovije spoznaje u neinvazivnoj dijagnostici srčanih poremećaja, posebice tkivnoj dopler-ehokardiografiji, danas omogućuju bolje i jednostavnije dijagnostičke algoritme u otkrivanju dijastoličkog srčanog zatajenja, naglašava prof. Smiseth |
OGLASI
