Prof. dr. sc. Lutz Gissmann: Primjena i budućnost cjepiva protiv HPV-a
Vrlo zanimljivo pozvano predavanje o sadašnjosti i budućnosti cjepiva protiv humanih papiloma virusa (HPV) u prevenciji raka materničnoga vrata na 1. međunarodnom kongresu i 2. hrvatskom simpoziju o prevenciji i liječenju početnog raka materničnoga vrata održao je prof. dr. Lutz Gissmann, voditelj odjela za genomske modifikacije i karcinogenezu Njemačkog centra za istraživanje raka u Heidelbergu.
OGLAS
|
Prof. Lutz Gismmann je, počevši još 70-ih godina prošloga stoljeća s dobitnikom Nobelove nagrade za fiziologiju prof. Haraldom zur Hausenom, cijeli svoj stručni rad posvetio istraživanju humanih papiloma virusa (HPV) i njihove povezanosti s nastankom raka materničnog vrata te aktivno sudjelovao stvaranju cjepiva za pojedine tipove HPV-a. Ovom je prilikom iznio najnovije spoznaje iz tog područja, kao i njihovu kliničku primjenu, te budućnost istraživanja koja uključuju i primjenu terapijskog cjepiva kod već zaraženih osoba. MEDIX: Prof. Gissmann, je li u potpunosti otkrivena struktura humanih papiloma virusa i funkcija svih njihovih regija? PROF. GISSMANN: Ne, ali posljednjih godina dolazimo do sve više novih spoznaja. Shvatili smo, primjerice, mehanizam transformacije virusa. Svi su na početku željeli dokučiti zbog čega virus uzrokuje rak materničnoga vrata, ali nisu shvaćali način normalne replikacije virusa. Razvili smo sustav koji omogućuje mnogo bolju analizu ponašanja virusa u prirodnom okruženju. Stvaranje malignoma i inhibicija tumor supresorskih gena nije cilj života virusa jer tada prestaje i njegova replikacija.MEDIX: Imaju li nove spoznaje o HPV-u i kliničku primjenu? PROF. GISSMANN: Naravno. Vrlo je važno shvatiti da više od 90% infekcija HPV-om prolazi spontano. Samo će mali broj infekcija rezultirati nastankom malignoma. Bilo bi dobro da možemo točno odrediti kod kojih će 10 od 100 zaraženih žena doći do takve progresije, ali to nažalost još uvijek ne znamo.MEDIX: Koji čimbenici mogu utjecati na transformaciju virusa? PROF. GISSMANN: Jedan od dokazanih rizičnih čimbenika je pušenje, koje uz prisustvo HPV infekcije dvostruko povećava rizik razvoja raka materničnoga vrata. Sama infekcija HPV-om je međutim mnogo značajniji, dosad najznačajniji poznati rizični čimbenik za nastanak raka materničnoga vrata.MEDIX: Koliko u prosjeku traje infekcija HPV-om u slučaju da ne dođe do upisivanja u genom stanice? PROF. GISSMANN: Nekoliko mjeseci. Mlade žene u dobi 20-25 godina često imaju višekratne epizode infekcije virusom, koje obično ne traju dulje od šest mjeseci. Za razliku od načina na koji djeluje cjepivo, imunološki sustav žene nije toliko aktivan i učinkovit u eliminaciji virusa, pa može doći do reinfekcije istim tipom virusa.Papiloma virusi su prilagođeni na mukozu epitela i djeluju lokalno imunosupresivno jer je kronična infekcija način njihovog preživljavanja. U slučaju cijepljenja, dolazi do sistemske imunizacije na koju virus nije evolucijski prilagođen te posljedične eliminacije virusa. MEDIX: Koliko je prošlo od primjene prvog cjepiva protiv HPV-a?PROF. GISSMANN: Cjepivo se pojavilo 2006. godine, a već je 2007. u Australiji započeto sistematizirano procjepljivanje djevojaka. U ovih šest-sedam godina praćenja iznimno smo zadovoljni učinkovitošću cjepiva, a jedan od nedavno objavljenih radova australskih autora govori o drastičnom smanjenju incidencije kondiloma. U djevojaka koje su cijepljene incidencija kondiloma s 90 smanjila se na svega 10%. MEDIX: Kako se provođenje cijepljenja odrazilo na incidenciju premalignih lezija materničnoga vrata?PROF. GISSMANN: Počinju se pojavljivati i ti rezultati, koji također ukazuju na značajan pad u incidenciji, iako je po prirodi bolesti za nastanak tih lezija potrebno dulje nego za razvoj kondiloma. Za nastanak cervikalne intraepitelijalne neoplazije obično je potrebna godina do dvije. MEDIX: Koja je ključna razlika u metodama detekcije HPV virusa?PROF. GISSMANN: Postoje različiti dostupni testovi, ali najčešće standardizirani i jedini licencirani je Hybrid capture II, koji je donekle staromodan jer ne može diferencirati tipove virusa. Smatram da je važno u dijagnostici odrediti i tip HPV virusa jer u cijeloj skupini HPV virusa visokog rizika kao što su 16,18, 31, 45 i drugi najveći rizik za razvoj raka materničnoga vrata nakon deset godina od infekcije nose upravo prva dva tipa virusa. Ako se u cross-sectional studijama analiziraju pacijentice s rakom materničnoga vrata, one s HPV tipovima 16 i 18 kao uzročnicima karcinoma su u prosjeku pet do šest godina mlađe nego u slučaju drugih virusa iz skupine visokog rizika, što samo ukazuje na agresivnost ta dva tipa virusa. Uskoro će, međutim, biti odobren i moderniji test kojim će se moći točno diferencirati ne samo skupina, već i nekoliko najznačajnijih tipova virusa iz skupine visokog rizika.MEDIX: Postoje li studije o prevalenciji pojedinih tipova virusa iz skupine visokog rizika u pojedinim zemljopisnim područjima? PROF. GISSMANN: Postoje. Važno je međutim da se distribucija pojedinih genotipova virusa može razlikovati, ali pratimo li pojavnost CIN-a III i raka materničnoga vrata, jasno je da se u tih žena najčešće radi o infekciji HPV-om tipa 16.MEDIX: U kojoj bi dobi trebalo cijepiti djevojčice ili dječake i postoji li prema sadašnjim spoznajama potreba za revakcinacijom? PROF. GISSMANN: Cjepivo bi trebalo primijeniti prije početka seksualne aktivnosti, što je u većini zemalja između 12. i 15. godine. Prijenos virusa na neki drugi način (osim spolnim putem) zanemariv je. Dosta se raspravljalo o početku cijepljenja u još mlađoj dobi te se ispostavilo da se, s obzirom na jači imunološki sustav, u mlađoj dobi stvara više antitijela, dok je istovremeno profil perzistiranja protutijela vrlo sličan, pa bi i cijepljenjem u dobi od devet godina djevojke bile više nego primjereno zaštićene u dobi stupanja u spolne odnose. Smatram da bi to bi vrlo učinkovito jer bi se cijepljenjem djevojčica u pedijatrijskoj skrbi sigurno povećala procijepljenost i time smanjio rezervoar infekcije u populaciji. Za sada nema podataka koji bi ukazivali na potrebu revakcinacije, ali vrijeme će pokazati.MEDIX: Koje su dosad poznate nuspojave cjepiva? PROF. GISSMANN: Moguće nuspojave su slične kao kod svakog drugog cjepiva; najčešće uključuju otok i bol na mjestu uboda, glavobolju i slične blaže nuspojave.MEDIX: Bi li cijepljene djevojke trebale biti uključene u standardni probir citološkog probira raka materničnoga vrata? PROF. GISSMANN: Djevojke svakako moraju ići na redovite ginekološke preglede i obavljati citološke kontrole, ali o njihovoj se učestalosti još raspravlja. U Njemačkoj još uvijek postoji preporuka godišnje kontrole Papa testa, što je zapravo prečesto i vjerujem da će se uskoro promijeniti. U Nizozemskoj se citološki probir provodi svakih pet do šest godina, a incidencija raka materničnoga vrata je primjerice niža nego u Njemačkoj. Naravno, da bi cijepljenje utjecalo na promjenu preporuka za probir, procijepljenost bi trebala biti barem 80-90%, kao u Australiji. I onda će postojati rizik infekcije ostalim tipovima HPV-a koji nisu pokriveni cjepivom, ali oni su znatno manje agresivni od tipova 16 i 18.MEDIX: Koji su daljnji ciljevi u istraživanju HPV-a? PROF. GISSMANN: Daljnja istraživanja trebaju odgovoriti na pitanje učinkovitosti primjene cjepiva kod muškaraca i idealnoj dobi primjene cjepiva kod djevojčica s obzirom na učinkovitost zašite u kasnijoj dobi.Još jedno važno pitanje je broj dovoljnih doza cjepiva s obzirom da se u posljednje vrijeme javila pretpostavka da bi i dvije doze cjepiva mogle pružiti odgovarajuću zaštitu. Problem je što i uz današnje spoznaje o tri potrebne doze većina djevojaka primi samo dvije, pa bi takav omjer vjerojatno proporcionalno pratio i spoznaju o dvije doze cjepiva. MEDIX: Jedan od projekata vašeg laboratorija je i stvaranje tzv. terapijskog cjepiva. Na koji bi način ono trebalo djelovati?PROF. GISSMANN: Jedan od važnih projekata na kojem radimo uključuje pronalazak cjepiva s terapijskim učinkom, koje bi djelovalo kod već zaraženih osoba. Ciljni antigeni na koje bi cjepivo trebalo djelovati su virusni onkoproteini E6 i E7, izraženi u svakoj tumorskoj stanici. Eksperimenti na laboratorijskim životinjama pokazali su da indukcija citotoksičnih T-stanica usmjerenih protiv tih virusnih proteina iskazuje inhibitorni učinak na rast HPV pozitivnih tumorskih stanica. Naš je cilj razviti optimalnu metodu za indukciju imunološkog odgovora protiv ranih proteina (engl. early-E proteins) HPV-a 16, koji je prototip za papiloma viruse s visokim onkogenim potencijalom. Da korištenje onkogena HPV 16 E7 kao DNA cjepiva ne bi samo po sebi potaknulo nastanak tumora, promijenili smo raspored sekvenci E7 gena kako bismo poništili njegovu transformirajuću aktivnost, ali istovremeno zadržali svojstvo poticanja imunološkog odgovora T-stanica na E7 protein. Nadamo se da će druga generacija cjepiva s izmijenjenim sekvencama E6 u E7 gena u skoroj budućnosti ući u klinička istraživanja.MEDIX: Želite li još nešto napomenuti? PROF. GISSMANN: U posljednje je vrijeme uočeno da su neki karcinomi usne šupljine te glave i vrata također u određenom broju slučajeva (30-40%) uzrokovani HPV virusima. Kada govorimo o cijepljenju muškaraca protiv HPV-a, vjerujemo da bi se i na tom području mogla postići primjerena zaštita, ali to je trenutačno teško dokazati jer je prosječna dob nastanka tih karcinoma 40-50 godina. |
Prof. dr. sc. Lutz Gissmann iz Njemačkog centra za istraživanje raka u Heidelbergu trenutačno u svom laboratoriju radi na stvaranju tzv. terapijskog cjepiva za HPV koje bi djelovalo kod već zaraženih djevojaka
Prof. Gissmann smatra da bi se cijepljenjem djevojčica u mlađoj dobi (8-9 godina) postigla veća procijepljenost populacije, uz jednako sigurnu i učinkovitu zaštitu od infekcije tipovima HPV-a pokrivenim cjepivom |
OGLASI
