MEDIX, God. 18 Br. 98/99  •  Razgovor  •  Pedijatrija HR ENG

Prof. dr. sc. Josip Grgurić: Svako dijete je neistraženi potencijal!

Duško Popović

Prof. dr. sc. Josip Grgurić socijalni je pedijatar, vodeći domaći i međunarodni stručnjak i inicijator brojnih programa namijenjenih zdravlju i dobrobiti djece, koji je cijeli svoj profesionalni život posvetio ne samo liječenju djece, već i promicanju zdravlja djece i njihovih prava. Dugogodišnji je aktivni suradnik „Medixa“, član uredničkog savjeta te autor ili inicijator niza stručnih priloga posvećenih zdravlju djece. Među rezultatima kojima se posebno ponosi je i inicijacija programa „Rodilište-prijatelj djece“ u brojnim hrvatskim bolnicama. Suradnik našeg časopisa prisustvovao je donatorskoj večeri UNICEF-a na kojemu je uvodno, vrlo nadahnuto predavanje održao upravo prof. Grgurić, koji je prije nekoliko godina povodom 60. godišnjice UNICEF-a dobio priznanje te međunarodne organizacije „Prijatelj – generacijama djece“.  


 

Ugodno druženje UNICEFovih donatora održano je 18. listopada 2011. u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, a na njemu su prezentirani programi UNICEF-a namijenjeni djeci i njihovim brojnim potrebama. O svojim aktivnostima vezanim uz UNICEF, ali i o bogatom i sadržajnom stručnom djelovanju uvodno je govorio prof. dr. Josip Grgurić, pedijatar koji se s UNICEF-om prvi put sreo nakon Drugoga svjetskog rata, kada je i sam bio korisnikom njihovih raznih oblika pomoći, tada prvenstveno u hrani.

Opredijelivši se za liječnički poziv i odabravši specijalizaciju iz pedijatrije, brzo je učio o nizu problema koji se javljaju u svakodnevnoj skrbi o djeci, a posebno onoj koja imaju razvojne poteškoće ili su oboljela. Tomu je svakako pridonijelo i liječenje djece na rubu Sahare, u okviru međunarodne tehničke suradnje, a nakon toga i stipendija francuske vlade i specijalizacija pedijatrije u Parizu, gdje je nakon obranjene teze dobio naziv l‘ asistent etranger (asistent stranac) na Medicinskom fakultetu u Parizu. Tamo je završio i dodatnu edukaciju iz socijalne pedijatrije, koju, prema riječima prof. Grgurića, valja shvatiti kao način cjelovitoga gledanja na dijete u smislu interakcije djeteta i svega što ga okružuje u životu. Upravo to je bio i povod za razgovor o zdravstvenoj zaštiti djece u Hrvatskoj.

 

Prof. dr. Josip Grgurić cijeli je život posvetio zdravlju djece, a kao socijalni pedijatar posebno se ponosi simpozijima održavanim u Šibeniku, iz kojih je poniknulo i Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju, čiji je osnivač, a danas i počasni predsjednik

MEDIX: Kakvi su stanje zdravlja djece i mjere za njegovim unapređenjem?

PROF. GRGURIĆ:  Vrlo kompleksno pitanje, koje bi trebalo raslojiti na nekoliko potpitanja. Prije svega oduvijek je zdravlje djece određivala društveno-socijalna sredina, pa je tako i danas. U zadnjih pola stoljeća dogodile su se mnoge društvene promjene, koje je na neki način pratila i organizacija zdravstvene službe. Razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata karakterizirao je na planu zdravstvene zaštite djece niz kvalitetnih dostignuća: pad mortaliteta, dobre preventivne akcije, posebno procijepljenost. Naravno, taj trend je prekinuo rat.

MEDIX: Za vrijeme Domovinskog rata bili ste predsjednik Komisije za koordinaciju pomoći u zdravstvenoj zaštiti djece u izvanrednim uvjetima. S kojim problemima ste se suočavali?

PROF. GRGURIĆ:  Drago mi je da ste postavili to pitanje jer se zaboravljaju brojni napori zdravstvene službe i cijele zajednice da se zaštite djeca za vrijeme rata. Valja naglasiti da je za vrijeme rata mortalitet dojenčadi bio daleko niži nego u nekim zemljama u susjedstvu bez rata te da nismo imali nijedne velike epidemije. To je postignuto dobrom organizacijom i velikim entuzijazmom zdravstvenih djelatnika. Danas, kad se pristupa reorganizaciji zdravstvene zaštite djece, nedovoljno se uzimaju u obzir iskustva iz ratnog vremena.

 

Pedijatar s dječjom gastroeneterologijom i prehranom djece kao užim znanstvenim područjem, prof. Grgurić dugogodišnji je suradnik UNICEF-a i proteklih dvadeset godina promicatelj programa „Rodilište – prijatelj djece“. Svojim se profesionalnim i javnim djelovanjem zalaže da se posvuda u svijetu smanji broj „djece u sjeni“, koja djetinjstvo provode u deprivilegiranim uvjetima 

 
MEDIX: Kakva je bila uloga UNICEF-a tijekom rata?

PROF. GRGURIĆ:  Treba istaknuti da je UNICEF bio prva međunarodna organizacija koja je već 1991. godine uspostavila svoje sjedište u Zagrebu i pokrenula niz aktivnosti za pomoć djeci, od donacija u hrani, lijekovima, cjepivima. Isto tako uvela je niz zdravstvenih programa, npr. psihosocijalnu pomoć, sprečavanje respiracijskih i dijarealnih bolesti te program promicanja dojenja.

MEDIX: Bili ste koordinator upravo programa promicanja dojenja.

PROF. GRGURIĆ:  Godine 1991. Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF pokrenuli su program promicanja dojenja. tzv. 10 koraka do uspješnog dojenja. Program je primarno orijentiran prema rodilištima. Rodilišta koja ostvare kriterije dobivaju naziv „Rodilište – prijatelj djece“. Nakon pet godina provođenja programa, 1998. godine, od tada 34 rodilišta, njih 15 dobilo je taj naziv. Te je godine nakon Švedske i Norveške Hrvatska bila na trećem mjestu u Europi po broju rodilišta s nazivom „Rodilište – prijatelj djece“. Hrvatska je postala svojevrsni centar za edukaciju ocjenjivačkih timova pa su kod nas educirani ocjenjivački timovi iz Makedonije i Slovenije. Usput rečeno, u Sloveniji danas sva rodilišta imaju naziv „Rodilišta – prijatelji djece“. Tada, za nas iz sasvim neobjašnjivih razloga, počinje se u rodilištima uz suglasnost s Ministarstvom zdravstva distribuirati paket „Sretna beba“, čiji je sadržaj bio u kontradikciji s Međunarodnim pravilnikom o načinu marketinga i prodaje nadomjestaka za majčino mlijeko. Zbog toga dolazi do prekida daljnjih aktivnosti u promicanju dojenja.

Nakon što je Odbor za prava djeteta UN-a razmatrao Izvješće o provođenju Konvencije o pravima djece u Hrvatskoj, dao je preporuku Vladi da se više pozornosti posveti promicanju dojenja. Slijedom toga, 2007. godine ministar zdravstva daje naputak rodilištima o štetnosti i prekidu distribucije paketa „Sretna beba“, pa ponovno UNICEF i Ministarstvo zdravstva počinju aktivnosti promicanja dojenja. Rezultat je da 2011. godine od 31 rodilišta u Hrvatskoj njih 21 nose naziv „Rodilište – prijatelj djece“.

MEDIX: U program ste unijeli puno profesionalnog i ljudskog angažmana...

PROF. GRGURIĆ:  Točno. Međutim, program me i mnogo toga naučio. Zahvaljujući njemu usvojio sam način operativnog razmišljanja i metodologiju koju sam predložio i u neke druge programe. Prije svega mislim na program „Za osmjeh djeteta u bolnici“, koji ima za cilj humanizaciju bolničkih sredina za djecu, te program „Gradovi i općine – prijatelji djece“.

MEDIX: Je li program „Gradovi i općine – prijatelji djece“ izašao iz područja zdravstva?

PROF. GRGURIĆ:  Rekli smo da je zdravlje neodvojivo od socijalnih uvjeta u kojem dijete živi. Upravo taj program bi trebao dati novu dimenziju brige zajednice za zdravlje i rast i razvoj djece. Godine 1999. ideju za formuliranjem programa „Gradovi – prijatelji djece“ iznio sam na sastanku u Savezu društva Naša djeca. Dr. Emil Paravina predložio je da se u program uključe i općine, te da se u program unesu sva područja prava i potreba djece. Program ima 10 područja, među ostalim zdravlje djece. Akciju vode Savez društva Naša djeca i Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju. Nakon 12 godina u Hrvatskoj programu su pristupili 81 grad i općina, a njih 34 ima status „Grad ili općina – prijatelj djece“.

 

Prof. Grgurić bio je predsjednik organizacijskog odbora i moderator simpozija „Kvaliteta dječjih bolničkih odjela u Hrvatskoj“, održanog u Klinici za dječje bolesti Zagreb kako bi se elaborirala iskustva i utvrdile smjernice za promicanje kvalitete zdravstvene zaštite djece u bolnicama. Tom prigodom naglasio je važnost uključivanja programa „Za osmijeh djeteta u bolnici“ u PATH program 

MEDIX: Je li to originalni hrvatski program?

PROF. GRGURIĆ:  Ideja i način metodologije, posebno ocjenjivanje, izvorno potječu iz programa „Rodilišta – prijatelji djece“, međutim sadržaj je plod naših razmišljanja i većeg broja stručnjaka koji su bili uključeni u razradu. Valja naglasiti da su prije deset godina i neke druge zemlje počele predlagati programe za djecu u gradovima pod nazivom „Gradovi – prijatelji djece“. Među ostalim, formirana je Europska mreža „Gradovi – prijatelji djece“. Svake druge godine održavaju se europske konferencije. Do sada su održane u Bruggeu (2002.), Stuttgartu (2004.), Londonu (2006.), Rotterdamu (2008.) i Firenci (2010.), a ove godine će se održati u Zagrebu.

MEDIX: Kako je Zagreb dobio organizaciju konferencije?

PROF. GRGURIĆ:  Priključili smo se Europskoj organizaciji za vrijeme Konferencije u Rotterdamu. Na tom skupu sudjelovao sam kao predstavnik Hrvatske te prikazao naš program „Gradovi i općine – prijatelji djece“, koji je izazvao zanimanje prisutnih. Nakon toga sam i kooptiran u Izvršni odbor navedene mreže. Godine 2009. na sastanku Izvršnog odbora podnio sam kandidaturu Zagreba, uslijedio je postupak lobiranja, a na konferenciji u Firenci donijeta je i definitivna odluka.

Na konferenciji u Zagrebu koja će se održati od 26. do 29. rujna 2012. bit će četiri glavne teme: Zdravlje, odnosno kako osigurati fizičko, socijalno, mentalno i emocionalno zdravlje djece u gradovima prijateljima djece, Igra, tj. kako planirati i ostvarivati dječje pravo na igru u gradovima prijateljima djece, Dječja prava: kako ih provoditi te informirati o njima u gradovima prijateljima djece, te Međugeneracijski razvoj: kako omogućiti istinsku međugeneracijsku interakciju u našim gradovima prijateljima djece. Vrlo je važno da na konferenciji Hrvatska i Zagreb prikažu naše pokazatelje o stanju zdravlja djece i ostvarivanju njihovih prava.

MEDIX: Osim tih velikih programa, pokretač ste mnogih preventivnih aktivnosti.

PROF. GRGURIĆ:  Moje uže znanstveno područje je dječja gastroenterologija i prehrana djece. Kako rekoh, preventivna i socijalna pedijatrija je način pristupa zdravstvenim problemima djece koji su sve širi i zbog toga kompleksniji za rješavanje. Nakon što smo riješili neke od zdravstvenih problema u prošlosti: dijarealne bolesti, pothranjenost, avitaminoze, mnoge dječje zarazne bolesti, nalazimo se pred tzv. novim morbiditetom. Riječ je o neurorazvojnim problemima djece, kroničnim bolestima, traumatizmu, ali i sve većim problemima u području mentalnog zdravlja djece, neadekvatne adaptacije i slično. Rješavanje tih problema traži kompleksniji interdisciplinarni i intersektorski pristup.

Zbog toga sam organizirao 20 simpozija socijalne pedijatrije u Šibeniku, a iz tih simpozija iznjedrilo se Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju, čiji sam osnivač i danas počasni predsjednik. U sklopu toga s Europskim društvom socijalne pedijatrije održali smo i tri Europske škole socijalne pedijatrije.

 

Sve se više valja okretati problemima novoga morbiditeta, poput neurorazvojnih problema, kroničnih bolesti, raznih oblika traumatizama, ali i problemima mentalnoga zdravlja djece, koristeći interdisciplinarni i intersektorski pristup, ističe prof. Grgurić (na slici tijekom rasprave na obilježavanju Dana Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, 4. studenoga 2011., posvećenog predstavljanju rezultata antropometrijskih mjerenja školske djece i mladih u Hrvatskoj)

MEDIX: O čemu sve ovisi razvoj djeteta?

PROF. GRGURIĆ:  Ovisi o sredini u kojoj živi. Pokazatelji Svjetske zdravstvene organizacije iz 2006 godine, prema istraživanju rađenom u SAD-u, Brazilu, Norveškoj, Gani, Omanu i Indiji, tvrde da sva djeca na svijetu rastu slično ako im se omoguće jednaki, odnosno odgovarajući uvjeti za rast i razvoj.

Svjetska banka je izračunala da su programi za djecu najbolja investicija cijeloga društva i da je ulaganje u dijete sedam puta isplativije od svih drugih investicija. Temeljem tih i drugih spoznaja europski su pedijatri 2007. godine predložili vladama europskih zemalja rezoluciju „Djeca su naša budućnost“; predložio sam da se naslov promijeni u „Djeca su naša budućnost koja njima počinje danas“, što je i usvojeno. Naravno, od rezolucije do ostvarenja postulata treba proći puno vremena i u realizaciju valja uložiti obilje napora.

U razdobljima krize djeca često, i mnogima, nisu prioritet jer su tada prioriteti programi preživljavanja, no valja voditi računa o tome da vrijeme propušteno u njihovu razviju više nije moguće nadoknaditi. Stoga je, posebno u brizi o djeci, preventiva daleko važnija od kurative. Važna je i suradnja svih uključenih o skrb o djeci, od obrazovanja do zdravlja i socijale, a problem je što su ti sustavi u pravilu zatvoreni i skloni samostalnom djelovanju. Stoga su nužne strukturalne promjene u društvu kako bi se umjesto ograda radili mostovi suradnje.

Najvažnije u životu djeteta temelji se na spoznaji da su djeca ljudi budućnosti. Ili, kako bi rekao libanonski pjesnik Khalil Gibran u svojoj knjizi „Prorok“, dječje duše nastanjuju kuće sutrašnjice, koje mi ne možemo posjetiti čak ni u snovima.

MEDIX: Na predavanju ste upotrijebili novi pojam: „djeca u sjeni“.

PROF. GRGURIĆ:  Danas smo posebno suočeni s problemom djece u sjeni, mladih koji žive daleko od velikih gradova i u uvjetima koji su daleko ispod prihvaćenih u urbanim cjelinama, djece iz siromašnih i razorenih obitelji, djece nacionalnih manjina, posebno romske, djece s teškoćama u razvoju koja provode djetinjstvo institucionalizirane, a ne u svojim obiteljima, djece koja nisu dobila jednake prilike u životu. Možda bi se budući rad s djecom mogao odvijati u znaku poruke koja pokazuje sve bogatstvo i složenost njihova svijeta: svako je dijete neistraženi potencijal!