Prof. dr. sc. Erich Saling: Prošlost i budućnost perinatalne medicine
O povijesti i budućnosti perinatalne medicine na simpoziju je govorio jedan od njenih pionira, prof. dr. sc. Erich Saling. Iako u 85. godini života, prof. Saling, po kojem je naziv dobila i međunarodna škola perinatalne medicine, još uvijek aktivno prati i kritično komentira nove spoznaje iz područja prevencije prijevremenog poroda.
OGLAS
|
MEDIX: Prof. Saling, ovom ste prigodom održali dva vrlo zanimljiva predavanja: o povijesti i novim pogledima na prijevremeni porod. Što se tijekom svih ovih godina iskristaliziralo kao glavni problem u prevenciji prijevremenog poroda? PROF. SALING: Više od trideset godina bavim se perinatalnom medicinom i problemom prijevremenog poroda. Na početku 80-ih sam iz empirijskog rada na klinici dobio dojam da su ascedentne bakterijske infekcije iz vagine koje u uterusu uzrokuju upalni proces zapravo glavni uzročnik kontrakcija i prijevremenog poroda. U međuvremenu smo razvili program kojim smo pokušavali otkriti prekursore poremećaja vaginalne flore, prije nego što dođe do infekcije. Shvatili smo da je to moguće putem mjerenja kiselosti rodnice. Normalno je u svake žene pH rodnice vrlo nizak, odnosno prevladava kiselo okruženje. Ono u određenoj mjeri sprečava porast patoloških bakterija te se smanjenjem kiselosti rodnice povećava rizik razvoja infekcije. Zbog toga svakoj trudnici preporučujemo da od trenutka kada zna da je trudna počne dvaput tjedno mjeriti kiselost rodnice. To se može raditi posebnim rukavicama s indikatorom kiselosti; kada trudnica primijeti promjenu boje indikatora sa žute na sivu ili tamnu, mora se odmah javiti ginekologu koji će potvrditi povišeni pH i propisati terapiju laktobacilima. To je jedino pravo vrijeme za njihovu primjenu jer u kasnijem stadiju, kada već postoji infekcija, laktobacili neće uspješno djelovati već će za smirenje infekcije biti potrebno liječenje antibioticima.Takvim smo pristupom uspjeli značajno smanjiti broj ranih prijevremenih poroda, a slični su rezultati dobiveni još jednim neovisnim istraživanjem. Postotak prijevremenih poroda u našim istraživanjima smanjio se za više od trećine. Svoj su interes u takvom načinu prevencije pronašla i zdravstvena osiguranja, koja osiguranicama omogućavaju besplatno korištenje testa. MEDIX: Smatrate li da bi trudnice od rane trudnoće mogle profilaktički uzimati pripravke laktobacila?PROF. SALING: Latkobacile bi trebalo uzimati samo kada je to potrebno, dakle u slučaju poremećene kiselosti rodnice. A da bi znale kada je do te situacije došlo, trudnice trebaju od početka trudnoće dvaput tjedno mjeriti vaginalni pH. MEDIX: U predavanju ste spomenuli i „totalnu ranu cervikalnu okluziju“, koja se u Njemačkoj koristi kao profilaktička metoda nakon rekurentnih kasnih pobačaja.PROF. SALING: U slučajevima u kojima su dvije ili više od dvije prethodne trudnoće završile pobačajem ili ranim prijevremenim porodom, preporučujemo profilaktičko operativno zatvaranje cervikalnog kanala. To ne znači učiniti serklažu kojom se opšije vrat maternice, već napraviti potpunu okluziju uklanjanjem unutarnjeg epitela cervikalnog kanala nakon čega se on zatvori šavovima. Na taj način stijenke kanala međusobno prirastu i potpuno blokiraju ulaz bakterija. Rezultati metode kao profilaktičkog postupka kod rekurentnih kasnih pobačaja su odlični, a zanimljivo je da se koristi uglavnom samo u Njemačkoj. MEDIX: Koje su kontraindikacije za tu metodu?PROF. SALING: U vrijeme stavljanja okluzije ne smije biti prisutna intrauterina infekcija. Ukoliko je cerviks već skraćen iz nekoga drugog razloga, također je moguće postaviti okluziju, koja se tada naziva kasna cervikalna okluzija. Rezultati su međutim to bolji što se okluzija postavi ranije. Najčešće je to oko 12. tjedna gestacije. Prije postavljanja okluzije dobro je napraviti transvaginalni ultrazvuk kako bi se mogao bolje pratiti razvoj situacije. Postojanje „Funnelinga“ povećava rizik prijevremenog poroda, ali nakon postavljanja okluzije i u tim situacijama se obično trudnoća uspije izgurati do 36. tjedna. MEDIX: Na kongresu se raspravljalo i o fetalnom nadzoru u porodu. Koje je vaše mišljenje o nužnosti primjene kardiotokografije i određivanja acidobaznog statusa u aktivnoj fazi poroda?PROF. SALING: S obzirom da sam osobno razvio metodu određivanja acidobaznog statusa kao praćenja stanja i ugroženosti fetusa tijekom poroda, mislim da ne trebam ništa dodati. Naravno da smatram kako je bitno koristiti obje metode. Mnogi opstetričari su sretni što imaju bilo kakav razlog da dovrše porod carskim rezom jer je to puno lakše, donosi više novca i veći respekt pacijenta. No to je krivo. Određivanje acidobaznog statusa iz fetalne krvi uveli smo osam godina prije nego što se počela koristiti kardiotokografija. Prije su se otkucaji fetalnog srca pratili auskultatorno; iznenadila nas je nakon uvođenja pH metrije činjenica da u dvije trećine slučajeva s bradikardijom zapravo nije prisutna acidoza. Trenutačno je najbolje koristiti biokemijske metode u kombinaciji s kardiotokografijom. Možda u idućih deset ili dvadeset godina usavrše kompjutorsku kardiotokografiju koja će biti pouzdanija od vizualne interpretacije. Jedan kolega iz Nizozemske je naime okupio ljude poput mene koji smatraju da su stručnjaci za interpretaciju CTG-a i poslao nam iste CTG-e na analizu; rezultati koje je objavio bili su nepovezani i zbunjujući. Time je potvrdio potrebu pH metrije za realnu procjenu stanja fetusa jer se vizualnom procjenom ne može biti siguran.MEDIX: Postoji li osim mjerenja vaginalnog pH još neka valjana metoda koja može predvidjeti nastanak prijevremenog poroda? PROF. SALING: Sve metode koje postoje, uključivši mjerenje dužine i oblika unutarnjeg ušća cerviksa, određivanje fibronektina i aplikacija progesterona, dobre su i treba ih primjenjivati. Treba međutim imati na umu da sve predstavljaju intervenciju kada je kuća već u plamenu, a ono što želimo je zapravo spriječiti požar. Drugim riječima, navedeni postupci pripadaju u sekundarne metode prevencije, a treba težiti primjeni primarnih metoda, koje u konačnici postižu veći uspjeh u prevenciji prijevremenog poroda.MEDIX: Jeste li zadovoljni stopom perinatalnog mortaliteta? PROF. SALING: Perinatalni i maternalni mortalitet su u industrijaliziranim zemljama vrlo niski. U razvijenim zemljama više nije cilj smanjivati mortalitet već morbiditet. U neonatologiji se golemi napori ulažu u uspjeh preživljenja nedonoščadi u intenzivnim jedinicama skrbi, ali se ne naglašavaju dovoljno posljedice s kojima će to dijete cijeli život živjeti. Prevencija nedonošenosti je izrazito važna upravo zbog sprečavanja dugotrajnog morbiditeta. |
Prof. dr. sc. Erich Saling, već tridesetak godina zastupa tezu da su ascedentne bakterijske infekcije iz vagine koje u uterusu uzrokuju upalni proces zapravo glavni uzročnik kontrakcija i prijevremenog poroda, u čijoj prevenciji veliku ulogu ima terapija laktobacilima s ciljem održavanja niskih pH vrijednosti rodnice |
OGLASI
