Prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković: Dijabetes u ordinaciji obiteljske medicine
U donošenje novih hrvatskih smjernica za dijagnostiku i liječenje dijabetesa tipa 2 aktivno su uključeni i liječnici obiteljske medicine, čiji su predstavnici bili nazočni 66. danima dijabetologa Hrvatske održanim potkraj svibnja 2010. godine u hotelu Solaris u Šibeniku. Više o aktualnim problemima vezanim za liječenje šećerne bolesti s kojima se liječnici obiteljske medicine susreću u svakodnevnom radu, kao i suradnji sa specijalistima dijabetolozima, rekla nam je predsjednica Hrvatskog društva nastavnika opće/ obiteljske medicine, prof. dr. sc. Biserka Bergman-Marković.
OGLAS
|
MEDIX: Koji su najčešći problemi s kojima se liječnici obiteljske medicine susreću u dijagnostici i liječenju dijabetesa tipa 2? PROF. BERGMAN-MARKOVIĆ: Najveći je problem što se u ordinacijama obiteljske medicine dijabetes tipa 2 otkriva slučajno. Jako se puno vremena izgubi u predijabetičkoj fazi, kada bi se zapravo trebali identificirati bolesnici. Ono što nam nedostaje je proaktivni pristup primarnoj prevenciji. Unatoč tome što imamo dostupno izniman broj podataka o obiteljskom naslijeđu koje često generira bolest, ne tražimo pacijente izložene takvom riziku.Kada jedanput identificiramo bolesnika, čak ga i ne liječimo loše. Međutim, prosjek postizanja terapeutskog odgovora u Hrvatskoj je još uvijek jako loš. To ukazuje na potrebu za većom suradnjom dijabetologa i liječnika obiteljske medicine. MEDIX: Jeste li zadovoljni suradnjom liječnika obiteljske medicine i specijalista dijabetologa?PROF. BERGMAN-MARKOVIĆ: Odnosi dijabetologa i liječnika obiteljske medicine nisu zadovoljavajući. Suradnju između primarne zdravstvene zaštite i specijalista konzilijaraca svakako treba poboljšati u svrhu pružanja bolje i sveobuhvatne zdravstvene zaštite bolesnicima. Kad kažem nisu zadovoljavajući mislim na prekasno uvađanje inzulinske terapije. Prvo bolesnika na peroralnoj terapiji držimo predugo, očekujući bolji terapeutski odgovor, a kada shvatimo da je izostao, šaljemo ga specijalistu endokrinologu. Terapija inzulinom, iskustveno, ni tada ne počinje odmah, već i specijalist endokrinolog pokušava promjenom peroralne terapije postići bolji rezultat. I jedni i drugi čekamo predugo i gubimo dragocjeno vrijeme. Smjernicama koje se izrađuju predviđeno je da se liječnik obiteljske medicine aktivno bavi liječenjem bolesnika s dijabetesom tipa 2. Nama, međutim, u svakodnevnom radu veliki problem predstavlja postojanje R-S obrasca, odnosno nemogućnost propisivanja analognih inzulina bez dozvole endokrinologa.Trenutačno samo specijalist endokrinolog može dati dozvolu za prepisivanje takvog preparata. Smatram da je to u praksi neodrživo s obzirom da prema njemačkim smjernicama na kojima će se bazirati hrvatske smjernice inzulini vrlo rano ulaze u terapiju šećerne bolesti. To znači da bi, s obzirom na broj oboljelih od dijabetesa, trebao postojati jako velik broj endokrinologa koji će pravovremeno odobriti navedenu terapiju. Ako se liječenje dijabetesa spušta na razinu liječnika obiteljske medicine, onda nam ipak treba omogućiti širi manevarski prostor u odabiru odgovarajuće terapije. MEDIX: Jesu li liječnici obiteljske medicine dovoljno educirani za provođenje svih oblika terapije u liječenju dijabetesa?PROF. BERGMAN-MARKOVIĆ: Govoreći generalno (specijalisti za obiteljsku medicinu i bazični liječnici bez specijalizacije), za sada nisu. Specijalisti obiteljske medicine morali bi u okviru specijalizacije ovladati i tim znanjima, međutim u obiteljskoj medicini samo trećina liječnika ima završenu specijalizaciju. Edukaciju je jednostavno provesti, jer ako se sam bolesnik može educirati o korekciji terapije, onda to zasigurno može naučiti i njegov liječnik. Kao predsjednik društva nastavnika obiteljske medicine jamčim da se liječnike obiteljske medicine može zadovoljavajuće educirati iz tog područja. Spomenula sam problem za koji mislim da će se u dogledno vrijeme morati riješiti. Naime, specijalist obiteljske medicine, bez obzira što je specijalist, ne može bez preporuke specijalista endokrinologa propisati analogne inzuline. Osim potrebnog broja endokrinologa koji bi trebali pokrivati cijelu Hrvatsku, postavlja se pitanje kako to organizirati u manjim gradovima, selima, otocima, udaljenim od velikih medicinskih centara? Smatram to velikim problemom koji bi se morao riješiti edukacijom bazičnog liječnika, ali i boljom suradnjom obiteljskog liječnika i endokrinologa.MEDIX: Predsjednica ste Hrvatskog društva nastavnika opće/obiteljske medicine. Prema kojim se algoritmima za liječenje dijabetesa educiraju liječnici obiteljske medicine? PROF. BERGMAN-MARKOVIĆ: Već smo ove godine u edukaciju liječnika na specijalizaciji iz obiteljske medicine uključili njemačke smjernice jer nam se činilo da su stavovi stručnjaka u Hrvatskoj više naklonjeni njemačkim smjernicama. Po njima se držala nastava na specijalizaciji, a i na ovogodišnjim specijalističkom ispitima iz obiteljske medicine od liječnika će se očekivati da poznaju njihov sadržaj.Što se tiče radionica koje Društvo nastavnika obiteljske medicine također organizira, jedna se odnosi na zbrinjavanje šećerne bolesti, te smo osvježili dosadašnje spoznaje i učinili edukacijski pomak uključivši njemačke smjernice. U tim smo radionicama imali jako dobre kontakte sa specijalistima endokrinolozima, koji su nam svojim iskustvima pomogli bolje predočiti dio pristupa bolesniku s dijabetesom. MEDIX: Na kongresu se govorilo o važnosti edukacije bolesnika s dijabetesom. Ima li se za to vremena i u ordinacijama obiteljske medicine?PROF. BERGMAN-MARKOVIĆ: Najveći problem vezan za provođenje edukacije bolesnika sa šećernom bolesti je vremenski normativ u ordinacijama obiteljske medicine ili, jednostavnije rečeno, veliki broj pacijenata u danu. Obiteljska medicina ima otvorena vrata za sve pacijente, oni dolaze u ordinaciju kad god hoće i bez ikakvog ograničenja, što je u jednu ruku dobro, ali za nas predstavlja dosta veliki problem. Ako je liječnik sposoban dobro organizirati svoj rad, onda je to odlično, ali to zaista ovisi od pojedinca do pojedinca. Medicinska sestra uglavnom obavlja posao administratora, dok za edukaciju pacijenata, za što je školovana, nažalost, uglavnom nema vremena. Nadali smo se da će uvođenjem informatizacije dio vremena biti oslobođen i omogućiti medicinskoj sestri preuzimanje funkcije za koju je educirana, ali to se nažalost nije dogodilo. Nama kompjutor nije desna ruka, već nažalost, u segmentu brzine rada, zapravo usporava cijeli postupak. Vjerujem da će bolja tehnička rješenja ipak donijeti više vremena za rad s pacijentom i omogućiti sestrama provođenje medicinske edukacije, a liječniku da se podrobnije pozabavi terapijskim pristupom bolesniku, da bude učinkovitiji i u daljnjem slijedu oslobodi sekundarnu zdravstvenu zaštitu dodatnog opterećenja. Trenutačno radim posao koji bi trebala raditi sestra, a specijalist konzilijarac radi moj posao. Takva zdravstvena zaštita nije ni racionalna niti kvalitetna. MEDIX: Rekli ste da ne postoji organizirani probir bolesnika koji su fazi predijabetesa. Kako bi trebao izgledati proaktivni pristup otkrivanju tih bolesnika?PROF. BERGMAN-MARKOVIĆ: Na Drugom kongresu preventivne medicine, koji će se održati u Zagrebu od 13. do 16. listopada ove godine (uz medijsko pokroviteljstvo „Medixa“, op. ur.), pokazat ćemo naš prijedlog prevencije kardiovaskularnih bolesti koji će uključiti i šećernu bolest. Za njegovo provođenje je, osim plana i dobre volje, nužna i financijska potpora pa će upravo o njoj ovisiti hoće li program zaživjeti ili ne. Nadam se da će nadležne strukture prepoznati da je prevencija, iako skupa, još uvijek jeftinija od zbrinjavanja posljedica neprevenirane bolesti. Za jednostavnije provođenje prevencije je, osim predviđenog vremena, potrebna i adekvatna informatička potpora, a današnje programe vrlo je jednostavno prilagoditi da nas automatski upozore kako određeni podatak (npr. šećer u krvi) nije, a trebao bi, prema protokolu, biti upisan. Informatički sustav u primarnoj zdravstvenoj zaštiti vrlo dobro funkcionira u slanju podataka prema van (prema HZZO-u i HZJZ-u), međutim postojeći programi još uvijek nedovoljno dobro slijede potrebe u radu liječnika. Na primjer, pretraživanje unesenih podataka moralo bi biti jednostavnije kako liječnik ne bi gubio dragocjeno vrijeme. Programi nisu napravljeni „prijateljski“ za potrebe rada liječnika. U obiteljskoj medicini radimo jako puno, ali neučinkovito. Nas se može bolje iskoristiti. Liječnici obiteljske medicine imaju puno više saznanja nego što im je dopušteno primjenjivati.MEDIX: Na koji bi način liječnik primarne trebao kontrolirati bolesnika s dijabetesom? PROF. BERGMAN-MARKOVIĆ: Princip je potpuno individualan. Bitno je postići terapijsku kontrolu. Bolesnika treba kontrolirati jednom mjesečno dok se ne postigne ciljana vrijednost šećera u krvi. Kad se to postigne, bolesnika se može kontrolirati i rjeđe. |
U obiteljskoj medicini se radi jako puno, ali velikim dijelom neučinkovito. Liječnici obiteljske medicine imaju puno više saznanja nego što im je dopušteno primjenjivati u praksi, ističe predsjednica Hrvatskog društva nastavnika opće/obiteljske medicine, prof. Biserka Bergman-Marković
Na specijalističkim ispitima iz obiteljske medicine će se do stvaranja novih hrvatskih tražiti poznavanje njemačkih smjernica o dijagnostici i liječenju dijabetesa tipa 2, napominje prof. Bergman-Marković |
OGLASI
